,,Kampanju Go Pubblic Break the Stigma, đe koleginice i kolege koji su  psiholozi, edukanti, savjetnici ili psihoterepeuti govore o svojim iskustvima o psihoterapiji, sam pokrenula sa više ciljeva. Prije svega da se, kroz odgovore koji se tiču njihove lične priče, smanji stigma prema traženju pomoći. Takođe, kao jedan od ciljeva jeste da se skrene pažnja javnosti na Balkanu, da postoji samo jedna stvar koja je najvažnija u ovom vremenu u kojem živimo – ljudskost i solidarnost.“

Jelena Milutinović, psihološkinja i sistemsko-porodična psihoterapeutkinja pod supervizijom je krajem januara na društvenim mrežama pokrenula kampanju ,,GO PUBBLIC, BREAK THE STIGMA” čiji je cilj promocija mentalnog zdravlja, destigmatizacija mentalnih bolesti i širenje svijesti o značaju traženja psihološke i psihoterapeutske pomoći.

Kampanju je pokrenula samostalno, a ista je brzo odjeknula i u regionu pa su podršku pružile kolege širom Balkana. Šira javnost ima priliku da se svakodnevno upozaje sa pričama i iskustavima onih koji znaju kako izgleda biti onaj koji pomaže i kako izgleda biti onaj koji traži pomoć.

Kako je Milutinović naglasila na početku kampanje: tema mentalnog zdravlja je zaista tema oko koje ljudi nemaju podijeljena mišljenja.

,,Baš ta tema je ujedinila kolege psihologe i druge struke koje se bave psihoterapijom, koučingom, koji znaju da život ima ljepše i manje lijepe momente i da kad je loše postoji jedna osoba koja ti može pomoći – stručnjak za mentalno zdravlje – psihoterapeut“, kazala Milutinović u razgovoru za Kombinat.

,,Kampanja je moja želja da destigmatizujemo mentalne poteškoće, psihoterapiju i traženje pomoći“, poručila je Milutinovć na početku razgovora sa našom redakcijom

Psihološkinja kao poziv

Milutinović se u intervjuu za Kombinat podsjeća da nije bilo tako davno kad je sjela u studentsku klupu i krenula sa istraživanjima psihičkog svijeta pojedinaca koji nas okružuju.

,,Jedna cijela decenija. Činjenica je da to traganje kreće još iz gimnazijalskih dana, kada sam pomno pratila ponašanja, razmišljanja svojih vršnjaka i njhovog nošenja sa svakodnevicom i njezinim izazovima. Kao introvertna i introspektivna osoba, osluškivala sam svoje unutrašnje potrebe, želje, sagledavala dinamiku svog psihološkog aparata i onih sa kojima sam se družila, one na koje me je život slučajno (ili namjerno) upućivao“, kazala je ova mlada psihološkinja.

Kako je dodala, kroz cjelokupan proces odrastanja i sazrijevanja, srijetala se sa onima koji nijesu mogli ili nijesu željeli da se uklapaju u sredinu, koji se nijesu osjećali kao da pripadaju sebi, a kamoli drugima, koji nijesu znali ko su ili šta žele ili kamo ići.

,,Bilo je mnogo njih, koji su imali probleme kako porodične tako i lične. Suočavali su se sa izazovima mentalnog zdravlja od blažih simptoma anksioznosti do onih koji su odlaskom kod psihijatra dobili neki od F-ova, bilo da se radi o anksioznosti, depresiji, ili poremećaj ponašanja ili poremećaj ličnosti, ili je pak psihotični proces startovao“.

Ličnost i društvena sredina

U vezi sa navedenim, možemo reći da se Milutinović i danas, kao psihološkinja i sistemsko-porodična psihoterapeutkinja pod supervizijom, svakodnevno susrijeće sa djecom, mladima i odraslim osobama koji se usljed životnih okolonosti i sopstvene strukture ličnosti izoluju u strahu od osude što će društvo reći ako imaju problema sa mentalnim zdravljem.

Kako je kazala, u ovom slučaju je bitno imati u vidu i strukturu ličnosti kao varijablu, za koju se može reći da govori o načinu na koji se kao pojedinci možemo dekompenzovati u slučaju kriznih trenutaka, to jest koje simptome ili eventualno poremećaje možemo razviti.

A okolina u kojoj živimo ostaje konstantan izazov.

,,Ćutimo o tome da nam je loše. Smijemo se kada se neko plaši. Kažemo ,,nemoj da si depresivan/na, nemaš razloga’’. Branimo ljudima da budu loše. Razmislite samo, je li ’normalno’ da smo stalno srećni?! Ok, možemo biti zadovoljni. Ali, nezadovoljstvo je put ka rastu, i ne treba mu se suprotstavljati već ga saslušati. Što bi ljudi rekli na Balkanu, ugostite ga, počastite ga kafom i rahatlokumom, možda čujete nešto o sebi, što vam treba, što vam je važno“, preporučuje Milutinović.

Ona napominje da naše društvo ima set zabrana, od kojih su neke i rodno zasnovane, koje prije svega blokiraju osobu da zatraži pomoć.

,,Imamo tradicionalan primjer gdje se muškarcima konstantno govori kako treba da su jaki, mačo, da nikako ne plaču. Ženama, ne svađajte se, konflikti su loši, ako se svađate sa momcima i muževima, pući će vam brak ili veza. Jednostavno, živimo u svijetu u kojem se svi targetiraju, svrstavaju u kategorije. Ove oznake nekad podsjećaju na onog ’čikicu’ iz Aušvica“, osvrnula se Milutinović.

Svakodnevica koja nas osvaja

U svakodnevnom životu smo izloženi raznim uticajima, kako društvenim, tako i medijskim. I neke nove ’’normalnosti’’ su postale dio svakodnevice.

Kako kaže Milutinović, ,,bolest na velikim ekranima, emitovana 24h postaje normalnost“ i mnoge konstrukcije i rečenice su postale sastavni dio naših života

,,A šta radimo sa svim tim? Svakodnevno barem jedna osoba pokuša suicid. Porast je broja ljudi koji se suočavaju sa nekom formom anksioznosti, depresijom. Raste broj mladih (i odraslih) koji imaju problem sa nekom od zavisnosti (alkoholizam, narkotici, kocka i zavisnost od seksualnih odnosa). Razvodi, raskidi, porodični problemi, otkazi su postali dio svakodnevice“, navodi Milutinović i primjećuje da ljudi oprezno gledaju instagram profile psihologa ili psihoterapeuta, pokušavajući da pronađu riješenje za svoje probleme“, navela je Milutinović samo neke od izazova pred kojima stojimo kao društvo.

Kako kaže, ljudi su u strahu su da pođu u Domove zdravlja, strahujući da će opet dobiti anksiolitike i antidepresive.

,,Pitaju se, šta ako im daju dijagnozu? Kako sa dijagnozom kroz život? I strah je neđe opravdan. Ljudi se takođe žale svakodnevno da imaju mogućnost da sa stručnjacima razgovaraju jednom u dva mjeseca u Domu zdravlja. Odlazak kod psihoterapeuta košta. Cijene su uglavnom pristupačne, ali ako govorimo o životnom standardu u CG, na Balkanu, ima mnogo njih koji nijesu u mogućnosti da sebi to priušte“, konstatovala je Milutinović.

Nije sve tako sivo

Ipak, kako kaže Milutinović, nije sve tako sivo i mehanizmi za prevazilaženje izazova savremenog života su sve više dostupni pojedincima.

,,Za sada bih navela dvije pozitivne inicijative u Crnoj Gori. Prva je osnivanje Kuće zdravlja, đe Podgoričanke i Podgoričani svakodnevno traže pomoć koju dobijaju od psihološkinja i psihologa UPCG-a. Druga dobra stvar je osnivanje besplatne linije za psihološku podršku KCCG, đe građanke i građani mogu anonimno da konktiraju koleginice i kolege i dobiju preporuke, savjete“, navela je Milutinović pozitivne primjere i adrese psihološke pomoći.

Takođe, doprinos očuvanju mentalnog zdravlja je i Jelenina kampanja Go Pubblic Break the Stigma i ciljevi su višestruki.

,,Kampanja đe koleginice i kolege koji su  psiholozi, edukanti, savjetnici ili psihoterepeuti govore o svojim iskustvima o psihoterapiji, sam pokrenula sa više ciljeva. Prije svega, kroz odgovore koji se tiču njihove lične priče, cilj je da se smanji stigma prema traženju pomoći. Takođe, kao jedan od ciljeva jeste da se skrene pažnja javnosti na Balkanu, da postoji samo jedna stvar koja je najvažnija u ovom vremenu u kojem živimo – ljudskost i solidarnost“, poručila je Milutinović.

Ideja se, kako zaže, ,,krčakala“ već neko vrijeme, a kada se krenulo sa realizacijom, rezultati su već vidljivi i prijanto je iznenađena.

,,Kao osoba koja ima izrazito jakog unutrašnjeg kritičara, mislila sam da nije dobra i da se nikome neće svidjeti, da se kolege neće javljati. Međutim, krenule su poruke kolega, koleginica i, najvažnije, ljudi – običnih ljudi. Ljudi se zahvaljuju što imaju priliku da čitaju priče ljudi koji se bave ljudima sa teritorije Crne Gore, Hrvatske, Srbije i BiH“, ispričala je ona.

,,Nadam se da ćemo ovom kampanjom skrenuti pažnju donosioca odluka da mora da se nađe način da se što više uključe stručnjaci u oblasti mentalnog zdravlja.

Da se čovjek pita!

Milutinović se osvrnula na situaciju sa korona virusom kazavši da su se pokazale sve mane sistema koji nije dovoljno spreman za krizne situacije.

,,Plašim se da je već veliki broj medicinskog osoblja zagazio u sindrom izgaranja, a pitanje je šta posle korone?“, zabrinuta je Milutinović

Međutim, ona podsjeća da učesnici kampanje, kao građanke i građani zemalja Balkana, upravo donosiocima odluka poručuju da su solidarni gdje god se nalazili, zvali i prezivali.

,,Ono u šta mi vjerujemo jeste čovjek i da treba malo podstreka čovjeku da bude ono što jeste, samo mu treba šansa.  I taj čovjek treba da se pita“, jasna je Milutinović.

Ovim putem, ona poziva i druge odvažne žene i muškarce sa Balkana koji su sjedjeli u terapijskoj sobi, da podijele svoja iskustva, i da se kroz kampanju zajedničkim snagama pokaže ,,da je sve riješivo i da je ok biti loše, da je ok tražiti pomoć“.

Za kraj, ona nas je podsjetila na citat ispoisan na psihijatrijskoj klinici u Trstu – La libertà è terapeutica, đe je nastao antipsihijatrijski pokret Franka Bazalje.

,,I znajte jedno,  Ljudima je potrebna pomoć, samo ih tretirajte kao ljude. Odvojite problem od čovjeka. Liječite problem, ne čovjeka“, poručila je i zaključila Milutinović

Pozivamo vas da čitate o kampanji više na instagram i fb stranici Psihološke priče sa Jelenom, i ako želite možete dati svoj doprinos i podijeliti svoje iskustvo.