Za nas iz UMHCG-a cilj pomenute kampanje je jasan! Konstantom negativnom medijskom kampanjom o, navodno neracionalno, visokim zaradama osoba s invaliditetom, kao i visokim iznosima subvencija koje im se isplaćuju, želi se dobiti podrška crnogorske javnosti za smanjenje obima postojećih prava osobama s invaliditetom, odnosno poslodavcima koji ih zapošljavaju.
Negativna medijska kampanja, čiji je jedini cilj da ukine i/li ograniči (obim) prava osoba s invaliditetom – jer ih, navodno, zloupotrebljavaju zajedno sa poslodavcima – kao i da sve osobe s invaliditetom diskredituje i predstavi kao teret društva, ali i spriječi da se Fond za profesionalnu rehabilitaciju izmjesti iz Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) i osnuje kao posebno pravno lice, intezivno se nastavlja. S druge strane, država zauzima pasivnu ulogu i, na taj način, ćutanjem, očigledno, odobrava takvu kampanju, priželjkujući scenario sa negativnim efektima po osobe s invaliditetom, njihove poslodavce, te porodice osoba s invaliditetom i, u stvari: društvo u cjelini, dok jedna politička partija (u predizbornom i postizbornom periodu) sebe predstavljala kao spasitelja osoba s invaliditetom.
Naime, pretprošle subote, u jednom štampanom crnogorskom mediju, objavljen je tekst u kojem se navodi da većina osoba s invaliditetom iz drugih crnogorskih gradova, zbog „povoljnijih uslova prilikom ostvarivanja prava na subvencije“, prijavljuje boravište u Beranama i Rožajama i, na taj način, „kupuje invaliditet“, što „pustoši državni budžet“. Ovo je, inače, četvrti tekst po redu, u posljednjih par mjeseci, s istom temom i sličnim sadržajima.
Na ovaj način želi se izazvati osuda i revolt društva i čitalačke javnosti, označavanjem osoba s invaliditetom kao štetnih, podlih i besprizornih, a invaliditet predstaviti kao zlo koje ne treba ni da postoji, a kamoli da ga neko „priželjkuje rješenjem‟.
Tako se osobe s invaliditetom predstavljaju kao neko ko ne zaslužuje ni prosječne, a kamoli visoke zarade, već se treba zadovoljiti minimalnim zaradama, jer sve iznad toga već, po mišljenju institucija i dijela medija, ukazuje na zloupotrebe i izigravanje, kako nam to pojasniše novinar i predstavnik ZZZCG, humane ideje. Jer, pokušavaju nam objasniti da su subvencije propisane kao nagrada i dobročinstvo države, a ne kao pravo, zato što se bez njih osobe s invaliditetom ne bi ni zapošljavale, već bi zaposlene bile na nivou statističke greške, kao što su i bile prije donošenja posebnog Zakona.
Za nas iz UMHCG-a cilj pomenute kampanje je jasan! Konstantom negativnom medijskom kampanjom o, navodno neracionalno, visokim zaradama osoba s invaliditetom, kao i visokim iznosima subvencija koje im se isplaćuju, želi se dobiti podrška crnogorske javnosti za smanjenje obima postojećih prava osobama s invaliditetom, odnosno poslodavcima koji ih zapošljavaju. To se želi postići na način što će se ograničiti iznos subvencija, ali i spriječiti osnivanje Fonda za profesionalnu rehabilitaciju kao posebnog pravnog lica, a što bi, čvrsto tvrdimo, riješilo sve probleme. Navedeno smo iznijeli i na Konferenciji za medije, organizovanoj 1. juna 2023. i žalimo što novinar, koji u kontinuitetu objavljuje tekstove na ovu temu, nije došao da isprati konferenciju i nama, direktno, postavi pitanja, kako bi dobio odgovore i „druge strane‟. A to bi valjda, koliko se mi razumijemo u novinarstvo, trebao biti jedan od osnovnih principa ove profesije, kojeg bi se svaki medijski djelatnik trebao pridržavati…
Da Vlada Crne Gore ne želi izdvajanje Fonda govori u prilog i činjenica da je godinama skrivala Analizu o mogućnostima izdvajanja Fonda kao posebnog pravnog lica, označavajući je stepenom tajnosti: Interno, a usmeno pružajući potpuno netačne informacije o razlozima toga, kao i o sadržaju dokumenta, do trenutka dok, zahvaljujući Ministarstvu ekonomskog razvoja (u 42. Vladi Crne Gore) nije skinuta oznaka tajnosti i dokument objavljen, a u njemu je, upravo, navedena preporuka da se Fond izdvoji iz ZZZCG, odnosno osnuje kao posebno pravno lice sa javnim ovlašćenjima.
Podsjećamo, Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom je u proceduri izmjena i dopuna još od 2015. To je nekoliko godina bilo planirano Programom rada Vlade i, naravno, do današnjeg dana nije usvojen, a posljedice toga osjećaju se i danas.
Što se, konketno, tiče problema „visokih subvencija koje pustoše budžet“, oni su nastali 2021. kada je Zavod, mjesečno, u prosjeku obrađivao i isplatio svega 1.136 subvencija na zarade, a trebalo ih je biti preko 2000, jer se, u ovoj godini,
broj zaposlenih osoba s invaliditetom povećao i svake godine se i povećava jer je to upravo i cilj Zakona.
Ovo jasno i nedvosmisleno po/dokazuje da Fond za profesionalnu rehabilitaciju nije obračunavao i isplaćivao subvencije za one zarade koje su poslodavci, tokom te godine, podnosili Zavodu, što je dovelo do toga da se broj zahtjeva, odnosno dugovanja, poveća. Iz tog razloga priča o visokim zaradama OSI, tj. visokih subvencija koje se spram njih ostvaruju, ne stoji, jer podaci koje posjedujemo govore drugačije.
Dakle, od ukupnog broja isplaćenih subvencija za zarade u problematičnoj 2021, po mjesecima, najveći broj zarada iznad 1000 evra bio je 120 što je, procentualno, oko 9%. Dalje, od ukupno 810 razmatranih zahtjeva na sjednicama Savjeta u toku 2023, njih 298 je predato tokom 2022, 19 je predato tokom 2021, a samo jedan zahtjev je predat u 2020.
Kao što smo naveli, iz godine u godinu broj poslodavaca koji zapošljavaju osobe s invaliditetom raste i to sa 319, koliko ih je bilo 2017, na 2970 koliko ih je bilo u 2022.
Pored toga, po ko zna koji put, naglašavamo činjenicu da država ima mnogo manje troškove kada se zaposli osoba s invaliditetom, nego ako je ta osoba nezaposlena i na evidenciji ZZZCG, tj. ako prima naknadu sa Biroa rada.
Zato, umjesto da nastave da obeshrabruju osobe s invaliditetom da se zapošljavaju, kao i same poslodavce da ih zapošljavaju, iz ZZZCG, Ministarstva rada i socijalnog staranja, pa i iz političkih struktura kao da žele da, ionako, najdiskriminisaniju kategoriju našeg društva dovedu u još gori položaj nego što, zapravo, jeste, označavajući sve osobe s invaliditetom kao štetočine, lopove i prevarante i etiketirajući one koji, zamislite, ostvaruju prava na rad i iz radnog odnosa. Državu Crnu Goru i cijelo crnogorsko društvo bi trebala zabrinuti činjenica da je do 1. juna 2023. bilo samo 120 osoba s invaliditetom koje primaju zaradu iznad 1000 evra, te samo dvije koje primaju zarade koje su nekolika puta veće od prosječne (a o kojima se piše u medijima), umjesto što nas brine i obeshrabruje slanje poruka i kampanja protivnih zdravom razumu i odgovornosti, a kojom se čak problematizuje ostvarivanje zakonom garantovanih prava, uključujući posebno samozapošljavanje, sopstveni biznis i slično.
Stoga, još jednom, pozivamo nadležne institucije da, umjesto što razmišljaju o ograničavanju subvencija, počnu objavljivati podatke o tome da li svi poslodavci koji ne zapošljavaju osobe s invaliditetom, u skladu sa kvotnim sistemom, uplaćuju posebne doprinose (a i u tom cilju smo inicirali izradu Uputstava o obraćunu posebnih doprinosa, što je ranije prihvatila Uprava prihoda i carina), zatim i o tome koliko država prihoduje od poreza koje uplaćuju poslodavci koji zapošljavaju OSI, ali i ZZZCG da javno objavi podatke o svojim dugovanjima, uključujući posebno u periodu 2021 – 2023, te da počne redovno isplaćivati sve vrste subvencija.
Detaljnije informacije možete pronaći na sljedećem linku: https://umhcg.com/
