pišu: Bojana Šolaja, Alen Hadžović, Milovan Marković

Šta znači biti student? Ako je vjerovati jeziku, riječ “student” potiče od glagola “studirati”, koji označava nastojanje da se jedna stvar pomno ispita, da se u nju dublje zađe. Čitaoci koji su iole upoznati sa time šta zapravo znači studirati u savremenom kontekstu će lako zaključiti da su studenti na univerzitetu postali ugrožena vrsta. Više je studenata, istinoljubaca i istinotragalca za kafanskim stolom, na njivi, gradilištu, ili u svojevrsnim katakombama gdje se danas okupljaju zanesenjaci koji još vjeruju da istina nešto vrijedi i da od nje možda nema ništa, ali da se bez nje ne može, nego što ih ima u amfiteatrima i čitaonicama. Istovremeno, fakultete dominantno pohodi jedna druga sorta. Njih ne zanimaju knjige, naročito one debele, koje “traće vrijeme”. Oni nisu zainteresovani za fakultativne kurseve i naučne tribine, ali su vrlo zabrinuti za vlastitu sudbinu nakon studija. To, naravno, ne znači da će učestvovati na studentskim protestima, jer bi im takvo izlaganje zasigurno smanjilo izglede da se zaposle kod onih protiv kojih se protestvuje. Mnoge od njihovih kolega demonstranata, ako još ima takvih, vođeni su nešto drugačijom, ali ipak računicom, očekujući da će ih upravo učešće u protestima učiniti vidljivijim i konkurentnijim. Kao najznačajniji problem kada je o univerzitetu riječ bez premca izdvajaju pitanje infrastrukture. Rijetko ko će znati da kaže nešto o dekanu vlastitog fakulteta, dok će s osobitim ponosom isticati kako ne znaju ko je predsjednik ili premijer države, ko su ljudi koji sjede u poslaničkim klupama, niti kuda nas svi oni skupa i po čijoj direktivi vode. Uživaju da učestvuju u oslikavanju murala na fakultetskim zidovima i da se opuštaju na studentskom pikniku povodom Dana studenata. Omiljeni profesor im je onaj čija skripta ne prelazi tridesetak strana ili, još bolje, nekoliko slajdova na prezentaciji sa brižljivo odabranim animacijama. Fakultet su upisali jer je porodično vijeće donijelo jednoglasnu odluku  o tome da se bez diplome danas ne može biti konkurentan na tržištu rada, a da su informacione tehnologije ili biznis ulaznica za svijetlu budućnost. Ostaje im još samo da sa što manje napora, što brže i sa što boljim prosjekom završe studije, okače diplomu na zid i najzad odspavaju malo. Jer, sjutra je novi dan, a šefovi ne vole one što kasne.

Iako je moderno raskinuti s prošlošću i gledati u budućnost koja mora biti lijepa, zađimo ipak u to šta je student nekada bio.

Šifra: studentske demonstracije

Dan studenata obilježava se 4. aprila, jer je tog datuma 1936. godine stradao student prava, Žarko Marinović, braneći kolegu od uboda nožem. U to doba su često organizovani štrajkovi i drugi oblici otpora, koje je vlast pokušavala da suzbije. Štrajk na kojem je Marinović poginuo poznat je pod nazivom Aprilski štrajk i započet je 3. aprila na Univerzitetima u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Skoplju i Subotici, a završen uspješno 28. aprila iste godine. Marinovićeva pogibija je dodatno ohrabrila studente u njihovoj borbi za autonomiju Univerziteta. 

Nama vremenski bliže su studentske demonstracije 1968. godine, koje su se odvijale u brojnim državama Evrope i svijeta, pa tako i u Jugoslaviji. Lako je vidjeti da su demonstracije beogradskih studenata korespondirale sa globalnim talasom studentskih protesta, ali je takođe tačno da su im uzroci većim dijelom bili vezani za unutrašnje prilike u Jugoslaviji. Studentski bunt je bio usmjeren prvenstveno prema istaknutim predstavnicima vladajuće Partije koje su nazivali “crvenom buržoazijom”. Vrlo brzo nakon izbijanja demonstracija su iznijeli zahteve, među kojima su bili: smjena načelnika beogradske milicije, sloboda štampe, uvođenje minimalnog ličnog dohotka za radnike i puštanje uhapšenih u dotadašnjim događajima. Uprkos policijskoj blokadi, isključivanju telefonskih linija, cenzure u javnom diskursu, studentski otpor nije razbijen, pa je na kraju Josip Broz Tito održao govor u kome je priznao da “niko nije nezamjenjiv” i da su studenti u pravu, ta da “neke nepravilnosti moraju biti otklonjene”. Studentima je to bilo dovoljno da prekinu štrajk, da bi se nekima od njihovih predvodnika kasnije biti suđeno za “kontrarevolucionarne aktivnosti”. Istorija onoga što slijedi zapravo je geneza figure kvazistudenta koju zatičemo u naše vrijeme.

Rektor Božović:  “U sagledavanju praktične vrijednosti obrazovanja, ne treba zaboraviti humanistički ideal”

O ulozi i statusu studenata Univerziteta Crne Gore danas i razlici spram vremena kada je i sam bio student, za Kombinat je sudio Rektor prof. dr Vladimir Božović, koji smatra da je danas za studente otvoreno mnogo više mogućnosti nego ranije, ali da uz to postoje i brojni izazovi na koje valja odgovoriti. 

“Teško da se mogu uporediti ova dva vremenska razdoblja, iako je riječ o razlici od samo 25 do 30 godina, jer smo mi živjeli u vremenu kada je digitalna era bila tek na svom pomolu. Ona je svakako promijenila način na koji živimo, a pogotovo način na koji učimo i spoznajemo svijet. Potraga za literaturom nekada je predstavljala rad sam po sebi, a danas je, putem molbe upućene mejlom, moguće dobiti elektronsku knjigu direktno od autora – profesora nekog od svjetskih univerziteta. Postoje prednosti i mane i ovog i ondašnjeg vremena, da ne bismo, onako kako je to uobičajeno, uvijek glorifikovali prošla vremena i standarde koji su onda vrijedjeli.”, zaključuje Rektor.

Odgovarajući na naše pitanje kako vidi ulogu studenata u društvu danas, Božović odgovara da vjeruje u inovativni i kreativni potencijal mladosti kojem treba pomoći da se izrazi u svojoj punoći.

“U studentskim redovima oduvijek je bilo onih koji su se izdvajali po oštrici kritičke misli i težnji da se njihov glas čuje u borbi za bolje društvo. Vjeru i „vjetar u leđa“, mi, profesori,  treba da damo upravo tim glasovima. Uz našu podršku i naš primjer slobodnog izražavanja stava i mišljenja, biće sve više studenata koji će se boriti za svoja prava i biti nosilac pozitivnih društvenih promjena.”, poručuje Božović i dodaje da se u akademskoj zajednici Univerziteta Crne Gore teži atmosferi poštovanja i uvažavanja različitih mišljenja i opredjeljenja, te podsticanju na aktivno učešće u javnim debatama, diskusijama na teme od značaja za studente i društvo.

Božović smatra da je Izazov za univerzitete na globalnom nivou da pripreme studente za tržište koje se mijenja u skladu sa diktatom brzih promjena u tehnološkom, ali i u mnogim drugim aspektima. Sa druge strane, cijeni da je neophodno imati u vidu i izvornu važnost obrazovnog procesa.

“U sagledavanju praktične vrijednosti obrazovanja i njene upotrebljivosti na tržištu rada, ne treba zaboraviti i na onaj antički i humanistički koncept ideala obrazovanja koji se odnosi na razvijanje duha i potencijala pojedinca koji djeluje u društvu. Ta odgovornost, koja je na nastavničkom kadru, suštinski je ostala ista, kao i studentska reakcija na nju.”, zaključuje Rektor Univerziteta Crne gore.

Ima li i kakve polemike u Studentskom parlamentu?

Kombinat je interesovalo i kako Rektor cijeni saradnju sa Studentskim parlamentom UCG.

“Postoje brojni primjeri vrlo uspješne saradnje, a izdvojio bih možda ključne događaje poput Sajma sezonskog zapošljavanja ili Dana otvorenih vrata, koji su usmjereni na studente i srednjoškolce, i pružanje podrške u izboru budućeg zvanja, povezivanja sa budućim poslodavcima i sticanja prvih radnih iskustava. Studentskom parlamentu dajemo punu podršku u organizaciji drugih vannastavnih aktivnosti –  volonterskih, ekoloških, humantarnih, kao i sportsko-kulturnih atkivnosti.”

Predstavnik studenata Filozofskog fakulteta u Studentskom parlamentu UCG, Filip Vujović, cijeni da ovo tijelo ima aktivnu ulogu i doprinos u procesu usvajanja Zakona o visokom obrazovanju, Zakona o sportu, Zakona o mladima, kao i svih drugih pravnih akata iz oblasti visokog obrazovanja kao jedina zakonom prepoznata studentska institucija, kao i da značajan doprinos ostvaruje kod organizacije brojnih sportskih i kulturnih, humanitarnih i edukativnih događaja na nivou UCG, kao i na nivou organizacionih jedinica.

U pogledu uslova studiranja, Vujović smatra da su različiti i zavise od univerzitetskih i fakultetskih jedinica, ali da je očito da se moraju poboljšavati u stalnom kontinuitetu. 

“Potrebna su dodatna ulaganja u dotrajale objekte u kojima se odvija nastava ili borave studenti, a nedostatak smještajnih kapaciteta u domovima i ishrana u menzi se nameće kao glavni problem za studente koji nemaju prebivalište u mjestu studiranja.”

Na naše pitanje kako ocjenjuje ulogu studenata u društvu danas, Filip ne krije kritički ton.

“Uloga studenata u društvu, je nekad bila pokretačka snaga, nosioc prosperiteta i inovativnih ideja. Međutim, u poslednje vrijeme glas studenata je progresivan i pasivan, nema ko da ga čuje ili se na sistemski način guši. Za unaprjeđenje uloge crnogorskih studenata potrebno je raditi na razvoju društvenog dialoga kod svih aktera u društvu, kao i na razvoju slobode mišljenja i izražavanja, na rastu kritičkog stava i podizanju kvaliteta već degradiranog obrazovanja. Upravo zato pozivam studente da se bore za svoja prava, jer imaju moć za progresivne promjene u društvu.”, zaključuje Vujović.