Nova Kombinatova rubrika, Riječ nedelje, ima za cilj da stvara pojmovnik kojim se misaono zaokružuje jedan sedmodnevni ciklus. Uhvaćeni u vremenu u kojem nedostaje prostora , a ponajviše kritičke kulture,  ne uspijevamo da se izmaknemo iz koncepta svijesti i života koji nam se nameće i samostalno formiramo stavove o onome što nam se dešava, ali i svemu što mi u-dešavamo. Naši sagovornici na set dobijenih riječi koje asociraju na najnovija društvena dešavanja, ali i njihove vlastite društvene aktivnosti, odgovaraju njihovim prevođenjem u neki misaoni kontekst. 
Prvi sagovornik u ovoj rubrici bio je Aleksandar Novović, urednik Kombinata, a ovo njegovi odgovori na  „riječi nedelje“ koje smo za njega izdvojili. 

KOMBINAT

Mogućnost medijske emancipacije. Mali, spori puž koji, oživljen jasnom vizijom i sklopljen od najfinijih legura, prelazi trnovit put kako bi iznio na vidjelo glas onog dijela javnosti koji često ostaje ispod medijskog radara;  da okrene ugao posmatranja i postavi pitanja koja zaista očekuju odgovor. Kombinat je nešto što strašno nedostaje javnosti. Jedini medij koji svom čitaocu poručuje ,,ne juri, promisli, prelistaj koju stranicu“. 

Medij koji želi da povezuje stvari, podsjeća na ona znanja koja mnogima nisu dostupna, da analizira i čita realnost onakvu kakva jeste, bez stajanja na ovu ili onu stranu istorije. 

Uskoro Kombinat navršava prvu godinu rada, što može biti i prva stranica istorije u kojoj se stvara neka nova javna riječ. 

PREMIJERSKI SAT

Dugo vremena će biti potrebno da premijerski sat kao institucija ponovo dobije smisao u političkom životu Crne Gore. Svi se sjećamo kakav je to cirkus nekada bio, pogotovo sa čovjekom koji je danas na funkciji predsjednika države. Stoga, više brine sat koji otkucava ovom društvu, nego li onaj pred kojim premijer brani svoju politiku u parlamentu. Na kraju krajeva, nije li red da premijer i bilo ko drugi ,,drhte“ pred parlamentom.

Crna Gora polako tetura prve korake političkog društva i novi brisani – politički i društveni – prostor bez režima DPS-a, sa sobom je donio inflaciju značenja i nije loše što nas je demokratija zatekla nespremne. 

Pandorina kutija našeg neznanja se otvorila. Možemo pričati i o Pandorinoj kutiji korupcije, kriminala, društvenog i kulturnog stagniranja… Međutim, naša tradicionalna zatucanost, brzopletost, te pupčana povezanost sa ideologijom, partijama, matricama… nije ostavila prostora za stvaranje znanja i rješenja za ovakve situacije. 

Ipak, i to može imati značaja: sa stilom se upisujemo u leksikon političkih fenomena, pa tako imamo premijera koji je pojeo svoju Vladu. Ili makar njenu podršku u parlamentu. U svakom slučaju, to nije nikakva novost u politici, već samo još jedan atipičan varijetet za političku nauku. 

ZELENI TORANJ

Široj javnosti manje poznata socijalna i tehnološka inovacija koja dolazi iz dimenzije ekologije i urbane poljoprivrede, a namijenjena je kao podrška ljudima u potrebi koji nisu u stanju da se izbore sa ekonomskim posledicama pandemije Kovid virusa. 

Ovu instant baštu osmislili su udruženo ljudi iz NVO Paradigma, NVO Eco Logic i NVO NoviSvijet na čelu sa gospodinom Britom Bunom iz SAD-a. 

U okviru projekta Nova Moba, čije ime korelira sa davnim običajem međusobnog pomaganja na ovim prostorima, kreirali smo alatke za uzgoj hrane u limitiranim uslovima, bilo da su u pitanju arhitektonski, ekonomski, socijalni… uslovi. 

SINOPHARM

Znajući da postoje Sinofarm, Fajzer, Astra Zeneca i ostali kapitalističko-farmaceutski patenti, ne možemo se žaliti da nemamo izbora u XXI vijeku. Eto, marketing se postarao, pa dao građanima svijeta da biraju svoj paket aranžman pelcovanja. 

Za nama je jedna realnost iz koje nismo izašli ni malo pametniji, informisaniji. Naprotiv, mediji kao dominantni kreatori mišljenja i pameti, nisu se postarali da nas zaista informišu, nauče, ali su se itekako bavili trivijama razapetim između dezinformacija, teorija zavjere, autoritativnog postavljanja i prezentovanja mainstream narativa. Trudili su se da budu detektivi na potpuno nebitnim temama, a za odgovore koje su davali, niko nije postavljao pitanja. Jednostavno, kreirali su neku potpuno iščašenu realnost u kojoj primat i dalje ima neznanje.

Elem, sada nam dolazi ekonomska i svaka druga kriza. A vakcina protiv mediokrizije, neznanja i ad hoc življenja još nije izmišljena.

URBANA BAŠTA

Nedostatak istih ili bar institucionalna podrška ovom konceptu u crnogorskim gradovima pokazuje koliko smo nezreli i kao društvo i kao sistem. Oni odozgo jednostavno ne razumiju ideju i ne vide mogućnosti koje koncepti gradskih bašti donose građanima, pogotovo po pitanju drugačijeg  organizovanja slobodnog i kreativnog vremena, oživljavanju hobija, ali i novih, zdravijih navika i održivijeg stila života.

Da ne pominjemo da boravak u nekim zelenim oazama koje zajednica stvara tzv. participativnim odlučivanjem daje potpuno novi smisao života u gradskim zajednicama, a rezultat je da boravite u zdravijoj mikroklimatskoj tački, u zelenom ambjentu koji i gradu daje novo lice, ali i novu paradigmu arhitektonskog razvoja. 

SASTANAK VEĆINE

Politika je vještina mogućeg, a mogunosti te vještine su nemoguće za predvidjeti. Za početak, građani koji učestvuju u javnosti bi trebalo to da razumiju. Ono što je kod nas tako izvjesno i tabloidno formulisano, a od medija dobilo (opet) nevjerovatno velik prostor u kojem svako malo grmi ,,Sastanak većine!!!“, u svijetu je samo još jedna rokada na političkom polju gdje se oni iz političkog establišmenta samo pregrupišu iz jedne konstelacije u drugu.

U svakom slučaju, iako divlja, često banalna, a najčešće po građane nepovoljna, politička igra u Crnoj Gori je itekako kvalitetna i često samo za najjači stomak. Kao takva ipak nije manje legitimna. A sastanak većine je samo jedna u dugom nizu provjera političkog uticaja, legitimiteta i pokušaja zaokruživanja partikularnih političkih ciljeva. 

Značajno da, spektakularno ne. 

JAVNA RIJEČ

Banalnost. Previše banalnosti je istisnulo javnu riječ i eventualni dijalog. Na snazi je inženjering za zaglupljivanje. I mediji su ti koji prednjače u ovom slalomu.

Dobro smo i prošli za narod kojem su se građani u glavnom gradu potukli saksijama cvijeća, rasperutavši to malo simulirane estetike i simbolike. Dobro se još držimo za javnost u kojoj dominira upotreba prošlosti u političke svrhe; u kojoj mediji često imaju ulogu sudije i tužioca; u kojoj termin ,,uriniranje“ zajaše skoro cijeli medijski prostor.

Javna riječ nam se svela na hiper-interpretaciju vijesti, trivijalniih događaja, poptuno nebitnih izjava uglavnom nebitnih ljudi.

Treba se zapitati i pronaći nekoga da objasni po kojem kriterijumu mediji, u moru informacija savremenog svijeta, odluče da izdvoje baš one koje nikako ne unose mir ni pojedncu ni društvu. Koji je kriterijum za odabir tema koje uznemiravaju, zaglupljuju, tjeraju na zauzimanje strana, ne dopuštaju da se promisli. 

Može li se iko od nas sjetiti koliko često nailazi na neka imena iz kulture, nauke…  pa ajde da ne budemo neki snobovi, koliko često nailazimo na imena ili lijepe vijesti iz običnog života čoivjeka, o pregnućima, izazovima, motivaciji, emancipaciji. 

Delegiram uz ovaj pasus jedno značajno ime: Jirgen Habermas.

EVROPSKO PRVENSTVO

Prva asocijacija: Ronaldo protiv zaborava. A možda je i to previše napumpano.

Fudbal, na žalost živi od stare slave i to one koja nas podsjeća kako je biti mali, običan čovjek, a veliki šampion; kako izgleda magija koju stvaraju strast i talenat. Ipak, danas je fudbal totalna suprotnost toj formi erosa.

Posledjih godina sve manje i manje pratim sport, pogotovo fudbal. Ostao jedino neki nostalgični refleks za gledanje fudbalskih mundijala zbog onog osjećaja na kraju školske godine kad jedva čekaš da čuješ  huk sa tribina na kojima je stao cijeli svijet. Od Meksika i Južne Amerike, preko Evrope, do predivne Afrike i egzotične Azije, volio sam pogledati i fudbal i koreograafije. To i daljetinja dok i poslednja kap smisla ne iskapi iz ovog sporta. 

S druge strane, nisam ostavio mjesta za ovaj aktuelni, a opet anahroni Euro 2020, koji se igra ipak 2021. Euro mi je više kao neki buržujski klub i igra samo povlašćenih.

Ipak, izdvojio bih najcjenjenijeg gladijatora iz ovog sporta, Kristijana Ronalda, i njegov gest sa uklanjanjem bočica Koka-Kole sa stola za medijske konferencije. Pokazatelj kako jedan potez može da promijeni sve. S druge strane, zabrinjava da gest jednog fudbalera može da proimieni stanje na berzi. Jezivo. 

Međutim, za nas i naš aktuelni trenutak prepun trvenja oko raznih zločina, užasne prošlosti koju smo priredili jedni drugima, Rezolucija za genocide itd, u Evropi, tom klubu povlaštenih, se dešava neka sasvim druga igra: aktivno zaboravljanje.

Dok Kristijano Ronaldo kao rob-milioner prkosi korporacijama, UEFA na bizaran način proganja politiku iz fudbala. Naime, upozorenje navijačima Engleske da u meču sa Njemačkom ne pjevaju navijačku pjesmu Ten German Bombers, zato što ista asocira na II svjetski rat, može da izgleda kao politička korektnost koja doprinosi zaboravu u Evropi, dok se na Balkanu radi na oživljavanju prošlosti i sve manjim putevima ka pomirenju.

KRIPTOVALUTE

Stvar koju apsolutno ne razumijem, ali svjestan sam da je to još jedan lavirint savremnog svijeta, još jedna kalkulacija, berzanska igra, koja će u jednom trenutku biti ,,šansa“ za sve nas. Dakle, još jedan simulakrum u koji ulazimo svjesno ili nesvjesno, jer, jelte, svijet ide u tom pravcu. 

Naivni možda uskaču prvi, a možda upravo oni ostaju na začelju. U svakom slučaju, tehnologije i razne kalkulacije diktiraju mnoge modele igre, na nama je da pratimo ili ne. Ova scenarija vjerovatno imaju posledice. 

TROBOJKA

Vjerovatno jedna od najviše upotrebljivanih riječi u javnom životu poslednjih dvije godine.

Definitivno imamo problem sa zastavama, bojama, identitetima… čemu je uzrok naša mentalna zatucanost, ali i nepostojanje želje (sa obije strane) da se problem pretvori u rješenje. Neke zastave se tako olako vade iz naftalina, s druge strane neke se stavljaju pod kamen. 

A činjenica koju moramo svi uvažiti se upravo nalazi u onoj sve više korištenoj konstrukciji: građansko društvo. A to društvo je upravo onaj koncept koji uvažava sve identitete, boje i sve zastave.

Ako želimo to da budemo, moramo shvatiti daako neko želi da istakne svoju zastavu, istorijski ili na neki drugi način utemeljenu, to mu se mora dozvoliti bez obzira na naš background, stav ili ideološke afinitete. 

Ipak, trobojna zastava kod nas je definitivno najkompleksnija tema koja otvara mnoga polja: od istorijske geneze i utemeljenosti, preko simbolike i značenja do političke upotrebe. Za ovu temu svakako je potrebno mnogo više prostora za elaboracije i nalaženje mnogih sagovornika.