Davne 2010. godine, kada su časove građanskog vaspitanja držali isključivo nastavnici koji nemaju normu i kojima bi po stepenu znanja o datoj oblasti više pripadalo da i sami sjednu u đačke klupe, učeniku je samo jedna parola mogla ostati u sjećanju iz tog, krajnje pogrešno implementiranog predmeta: „Poštujmo različitosti!“ Ako bi koga znatiželjni roditelji pitali šta uči i šta je naučio iz te nove materije koju oni ‘u svoje pero’ nisu morali da izučavaju, mališan bi sigurno kao papagaj ponovio istu tu rečenicu, jer druge nije bilo niti je moglo biti. Na kraju krajeva, da je shvaćena na pravi način i od malih i od velikih, za drugom rečenicom ne bi bilo ni potrebe, a Građansko vaspitanje kao predmet bi se pokazalo kao dobar potez. Nažalost, pokazalo se da je i ta rečenica doživjela sudbinu riječi koje se ponavljaju toliko puta da na kraju izgube značenje. U međuvremenu, neko je dojavio onima iz prve klupe da gusle nisu ‘kul’. Šapnuo to neko i nastavnici na sjednici nastavničkog vijeća, pa ova odluči da hvali samo one što u muzičkoj sviraju na violini ili na gitari, a onog malog iz zadnje klupe, što mu je djed u nasljedstvo ostavio gusle, posavjetova da se okane toga ćorava posla. Pokazalo se da se u školi zaista poštuju različitosti, ali samo ako su u skladu sa tekovinama nove globalističke kulture. Da istorija jednog naroda ipak nije nekakva slavina koju samo treba zavrnuti kada strane sile daju znak, pokazuje i lavina novog interesovanja za kulturno nasljeđe kod nas, ali i širom svijeta, i postaje snaga koja svakog dana pokazuje da je globalizacija ipak neodrživ projekat kojem je sudbina da sam sebe uništi. S tim u vezi, ovonedjeljne pojmove za nas brusi magistrand istorije i narodni guslar Maksim Vojvodić.

GUSLE

Viševjekovni istočnik slobode, rijetka iskra u tami ropstva, ali i u tami sve veće težnje ka vesternizaciji. Prvi medij na našim prostorima zahvaljujući kojem je ljepota srpskog jezika prikazana u Evropi. U Geteovoj rodnoj kući u Frankfurtu gusle su istaknute kao eksponat, a o epskim pjesmama govorio je: “Te su pesme izvrsne! Neke između njih se mogu staviti uz Pesmu nad pesmama, a to već nešto znači…”

Da gusle nešto znače i danas u svjetskoj kulturnoj baštini govori činjenica da su 2018. godine, od strane UNESCO-a, zaštićene kao nematerijalno kulturno blago. Izgledom jednostavne, ali suštinom veoma kompleksne zbog toga što ne sadrže note već se uz njih pjeva dušom, tj. sopstvenom improvizacijom tonova, koji predstavljaju dramski iskaz događaja o kome se pjeva. U toj jednoj žici satkana je sva istorija našega naroda što je jedinstven slučaj u svijetu. Stoga, gusle moramo posmatrati kao neprocjenjivu vrijednost koja se ne smije zapostaviti uprkos pravcu kojim današnjica korača i kao svetinju koja predstavlja produžetak liturgijskog propovijeda u smislu misije koju vrše i sveštenik i guslar.

Međutim, postoje i negativne konotacije na račun gusala. Njih je u društvo unijela najprije politička skupina koja za cilj ima odbacivanje tradicionalnih vrijednosti kako bi što prije stupila u ,,Evropu” ne znajući da su gusle u ,,Evropu” stigle mnogo ranije. Zanimljivu tezu o tome zapisao je Matija Bećković: ,,A mi, ako se u XXI vijeku pojavimo bez gusala- kako će nas poznati i kako će znati ko je došao?” 

Stereotipe o guslama kao zaostalom instrumentu koji je samo za starije razbija talas nadolazećih mladih guslara širom Crne Gore čija se brojnost ne može smjestiti u dvije cifre. Na zadovoljstvo većinske Crne Gore, sve češće se može čuti glas gusala, kao i poneka tiha suza proizašla iz emocije slušaoca.

DUG

Teško da će se naći kraća riječ, a veći problem u savremenom društvu. Krenuvši od državnog pa do prijateljskog, pobijeljelo je i palo mnogo glava zarad ova tri slova. Crnogorac ode u Ameriku jer duguje, a kad se vrati, i ako se vrati, duguju njemu. Bez duga se više život ne može zamisliti zato što se svodi samo na novac. 

A šta ćemo sa ostalim dugovima? Prema Bogu što nam je podario zdrav život, prema zemlji koja nas je othranila, prema porodici koja nas je podigla, prema tradiciji koja nas je oblikovala? Duševni dug je mnogo bolniji i duži od materijalnog, za njim pate i preci i potomci.

ROKENROL

U sarajevskoj sali ,,Skenderija”, po sjećanju starih guslara, oko deset hiljada posjetilaca jednog vikenda sluša gusle, a drugog rokenrol. Iako dva nespojiva muzička pravca, ipak sadrže jednu zajedničku crtu – dušu. Zbog te crte su oba stila doživjela istu sudbinu. Kada orlu oduzmete krilo nije više orao. Isto je sa rokenrolom kada mu oduzmete dušu. U ovom nadasve brzom vremenu rijetko ima mjesta za dušu, te prave vrijednosti potiskuju poluprazni hitovi što je najbolje opisano u pjesmi ,,Ubijaju rokenrol”, čiji je autor Miša Aleksić, nedavno preminuli basista grupe ,,Riblja Čorba”: ,,Sad sve sluša svaka šuša/ Jadne uši trpe bol/ Snima ko god para ima/ Crkao je rokenrol”.

Međutim, svaki kvalitet zahvaljujući čvrstom temelju ima dovoljno strpljenja i snage da prođe kroz majstorsko rešeto i za sobom ostavi kič bez osnova. Zato ne treba brinuti za opstanak rokenrola, prije negoli za opstanak čovječanstva.

PARLAMENTARIZAM

Sistem nedovoljno razvijen u crnogorskoj politici. S obzirom na to da smo posljednja država u ondašnjoj Evropi koja je ustanovila parlament nije se ni čuditi. Ne bismo ni tada nego nas Rusija ostavi same, pa da se ne izdvajamo. Posljedice neiskustva u parlamentarizmu osjećaju se i poslije 115 godina. Zakonodavna vlast još uvijek kao da žudi za prvenstvom koje joj je odavno obezbijeđeno. Zbog toga će rijetko koja osoba na ulici, pa čak i u obrazovnim ustanovama, odmah znati odgovor na pitanje koja je najviša vlast u državi. Možda nam se oprosti, jer smo najmlađi. Samo je bojkot segment u kojem smo veoma iskusni.

ISTORIJA

Nekad bi se reklo učiteljica života. Danas se bori za opstanak u školi. Pretpostavljam iz razloga što mnogi ne žele da se u budućnosti uči o današnjem vremenu. Nadam se da im to neće uspjeti. ,,I ovo je neko znamenije”. Makar da se zna kako ne treba postupati.

Istorija je širokogruda društvena nauka. Veliki dio žitelja Crne Gore posvećeni su istoriji na određen način. Međutim, proučavanju istorijske nauke rijetko ko. U tome i leži povod razmiricama u društvu.

O istoriji naš narod najviše zna iz epskih pjesama koje se pjevaju uz gusle. One su doprinijele da se u narodu probudi iskra patriotizma i da se djela istorijskih ličnosti ne zaborave kroz vremena. Kako se neki segmenti poezije i istorije ne podudaraju dolazi do različitih zaključaka.Takođe, različito tumačenje određenih istorijskih činjenica, ali i njihovo krivotvorenje doprinijeli su verbalnim sukobima koji su svakodnevica u društvu. Sredine skoro da nema, a dva tabora sve više vuku konop na svoju stranu. Još nije pukao, a kad će ne znamo.

DIJALOG

Da bi se najuspješnije iskoristio dar koji ljudsku vrstu odvaja od životinjske, tj. govor, koristi se oblik komunikacije između dvije osobe koji služi razmjeni mišljenja i usavršavanju pojedinca. Dijalog je potenciran i kod starih Grka. Posebnu čar čovjek osjeća tokom dijaloga i ujedno izgrađuje retoričke sposobnosti. Naravno, suština i kvalitet dijaloga ne može se prikazati pismenim putem koji je sve češći u posljednjem vremenu, što dovodi do asocijalnosti pojedinca posvećenog najčešće mobilnom telefonu. Kao takav, pojedinac skoro da ne može ići naprijed u razvoju retorike, odnosa prema drugome čime se pogoršava veza među ljudima i što može dovesti do opasnih posljedica po cjelokupno društvo.

NAROD

Grupacija ljudi na određenoj teritoriji koji čine zajednicu, nezavisno od međusobne povezanosti. Može se posmatrati sa mnogo različitih aspekata. U jednoj državi, narod ima veliku moć. On je stvara, bira predstavnike, uređuje i kroji joj sudbinu. U njemu nastaje jezik, formira se nacionalna svijest, uobličavaju se kulturne vrijednosti i jača identitet. Zato se u narodu može reći da se nalazi svojevrsno blago jedne zemlje. U kulturi Crne Gore narodne legende, mitovi, umotvorine, izreke, pjesme čine raznovrsnost i neizmjerno bogatstvo. U narodu je jednostavnost, a u jednostavnosti je ljepota.

EVROPSKA KOMISIJA

Izvršni organ Evropske unije. Svaka država-članica ima predstavnika u ovom tijelu koji se nazivaju komesari. Korijene vuče iz pedesetih godina XX vijeka, a trenutna predsjednica Ursula fon der Lajen je prva žena na toj funkciji, članica Hrišćansko-demokratske unije. Možda će nam osnivanje dugo najavljivane Demohrišćanske stranke u Crnoj Gori pomoći da prebrodimo nagomilane probleme, a možda i otvoriti put za ulazak u EU. Do tada, znanje o Evropskoj komisiji neće biti u potpunostii savladano, ali Oda radosti hoće.

KAPELA

Kletvama se u crnogorskoj prošlosti pridavao veliki značaj. Riječ je bila skupa stvar i cijenila se iznad svakog zakona. Zato je i vladika Rade Tomov, dobro poznavajući narav Crnogoraca, bacio kletvu na svoj narod ukoliko ne bude sahranjen u kapeli koju je podigao za života i posvetio stricu, svetom Petru Cetinjskom. Svaki je okupator gledao na tu krunu Crne Gore sa namjerom da je uništi. To najbolje opisuje težinu i moć koju je imala mala crkvica na Jezerskom vrhu. Najposlije, uništena je od domaće ruke. Blaženopočivši mitropolit Amfilohije znao je razlog nesloge među narodom i kao spasitelj i pomiritelj radio na otklonu kletve. Međutim, nisu ga razumjeli mnogi kojima nesloga itekako odgovara. Vidjevši da ga sve više cijene oni što su ga kamenovali dok je bio među njima, uzdam se u Boga da će isti prihvatiti obnovu kapele radi mira među braćom. Stoga, tema mog posljednjeg projekta je upravo obnova kapele na Lovćenu, u spomen mitropolitu Amfilohiju i na jubilej 170 godina od Njegoševog upokojenja.