Nakon prilično monotonog podgoričkog ljeta, na ulicama glavnog grada kulturni život je naglo oživio. Nakon uspješno realizovanog FIAT-a, ovih dana se moglo uživati u Underhill-ovoj selekciji dokumentaraca, opuštati na Džadi ili učestvovati u proslavi jubileja dramskog studija Prazan proctor. Reklo bi se, za svakog po nešto. Ipak, stvar ne izgleda toliko bajkovito kada se pogleda širi društveni kontekst u kojem bioskopska ili festivalska karta biva dostupna samo onima koji imaju prednost da zarađuju dovoljno da im ‘pretekne’ za taj višak i onima koji ne rade noćnu smjenu. U nadi da će sa ovom povlašćenom grupacijom uživati u slatkom nektaru umjetnosti, studenti su se vratili u amfiteatre, Među njima se našao i koji budući producent, obuzet sanjarskom nadom da će u zemlji u kojoj su i osnovne grane privrede na aparatima, ipak naći način da radi ono što voli i živi od toga. Starije kolege, pokazaće se, već ga informišu o cijenama karata povoljnih avioprevoznika za regionalne i svjetske kulturne centre u kojima su ‘vremena ipak manje teška za sanjare’. Šta se o ovome može reći iz prve ruke, saznali smo od producentkinje Jelene Šoškić.

UF 2021

Underhill je festival dugometražnog dokumentarnog filma koji je nastao u malim kinematografijama i nezavisnim produkcijama. Ove godine lokacija je bila drugačija od prethodnih i mjesto okupljanja, sjajne atmosfere i dobrih filmova bio je Plato Muzičkog centra i Crnogorske kinoteke. Za razliku od prošlogodišnjeg izdanja, ove godine Korona nije spriječila da gosti iz regiona budu dio festivala. Zahvaljujući Vuku Peroviću,umjetničkom direktoru festivala, imali smo priliku da pogledamo sjajna ostvarenja, a moju pažnju privukli su filmovi “Nun of your bussines” rediteljke Ivane Marinić Kragić koji je osvojio nagradu Maslačak u Regionalnoj kategoriji, film “O jednoj mladosti” hrvatskog reditelja Ivana Ramljaka koji je imao inovativan i nesvakidašnji pristup jednoj ličnoj i snažnoj priči; “Čekaj me” u biti tužan film koji je uspio da me nasmije do suza. Filip Čolović nas je suočio sa realnošću u svom filmu “Potreba za mržnjom” koji ćemo nadam se nekada moći da se pogleda i na televizijama u zemlji i regionu jer nam je u današnjem vremenu potrebno takvo ostvarenje da bismo makar na trenutak progledali. Za svakog je na ovogodišnjem Underhill –u bilo po nešto, a podgorička publika je i ove godine pokazala da je sjajna, radoznala i da prepoznaje kvalitet, a sa tim i da vrijedi sav trud uložen u organizaciju ovakvog festivala. Za mene UF nije samo festival, već jedna porodica koju okuplja Anđelka Nenezić i koja dobru energiju, stav i ogromnu nesebičnost i ljubav prenosi na svakog člana ekipe. Evo, sad imam priliku da joj se zahvalim i  na pozivu da sarađujemo i na svakoj lekciji koju mi je dala, a da ni ne zna da su to za mene bile ništa manje od životnih lekcija. Kad carevi i carice učestuvuju u produkciji događaja, on može da bude samo carski!

MINIMALNA PLATA

U Crnoj Gori povećana sa 222 eura na 250 eura. Mnogi su se obradovali ovakvim vijestima i u tome leži apsurd. Jer dok jedni pojedu na nedeljnom ručku nečiju mjesečnu platu, drugi sastavljaju kraj s krajem i raduju se povećanju svojih minimalnih plata za 28 eura. Kako preživljavaju ljudi s minimalnim platama sami, a kako oni koji uz minimalnu platu imaju bolesnog člana porodice, malu djecu ? Kako preživljavaju samohrani roditelji sa minimalnom platom ? Pitanja koja ne postavljamo ni sebi, a rijetko i onima kojima je plata deset minimalnih, a koji sjede u odijelima i donose odluke koje se tiču nas. I naših plata. Najavljeno je povećanje minimalne zarada na 450.00 eura, a prosječne na 700.00 eura u 2022. godini. Prosječna plata u Švajcarskoj je 9 puta veća nego u Crnoj Gori, a u Monaku prosječna zarada je skoro 5 puta veća od prosjeka u našoj zemlji. Možda se sledeće godine približimo Monte Karlu, makar kad su plate u pitanju.

DŽADA

Turska riječ za put, za ulicu. Koriste je stariji ljudi u njenom osnovnom značenju i mladi kada nekog hoće da otjeraju, ispale. Moja prva asocijacija je filmski festival u Podgorici. Jer džada nije samo za šetnju, već i za filmsko platno, pozorišnu scenu, izložbu i sl. Samo treba unijeti u sve malo duha i imati sluha. Eh, evo rime nioutkuda. 

KULTURA

Jedna od najbitnijih karakteristika čovjeka i društva uopšte. U kulturu ulazi, pored materijalnog, i cjelokupno duhovno stvaralaštvo. Tako širi pojam kulture obuhvata oba elementa. Shodno tome, pod kulturom se obično podrazumijeva skup svih materijalnih i duhovnih vrijednosti čovjekovog rada u prirodi, društvu i mišljenju.

U najširem smislu kultura označava sveukupno ljudsko kreativno ostvarenje u odnosu na ono što je stvorila priroda.

Budzet za kulturu u Crnoj Gori 2021. je 0.8 posto od ukupnog budžeta. Kad treba da se smanji budžet, prva na meti je kutlura. Kad se povećava, na nju obično zaborave, jer uvijek ima nešto preče. Radnici u kulturi preživljavaju, kao i kultura koja je odavno na respiratorima. Tokom 2020. i mjera izazvane virusom Covid19, mogli smo se uvjeriti da nas je kultura izvlačila iz kolotečine, da smo u nedostatku kulturnih događaja u gradovima, pribjegavali filmskim sadržajima, snimcima pozorišnih predstava, da smo imali mogućnost da posjetimo neke od najvećih svjetskih muzeja online itd. Ipak u zemljama u kojima se preživljava od 1. do 1. kultura i ulaganje u istu nije ništa drugo do luksuz. Prosječna porodica na Balkanu svoj kulturni život mora svesti na minimum, jer za ulaznice za bioskop i pozorište i jedan koncert mjesečno, za kupovinu časopisa i/ili knjige, slike i sl. potrebna je cijela plata samo za kulturu, ukoliko su svi čanovi porodice konzumenti. 

FESTIVAL PRAZNOG PROSTORA

Obilježavanje jubileja NVU Prazan prostor koji već 20 godina okuplja djecu i mlade u svom dramskom studiju u kojem nastaje pozorišna magija. Ovakva nevladina udruđenja treba podržati jer se njihovim postojanjem podstiče kreativnost kod mladih ljudi, njeguju se zdrave navike, ohrabruje kritičko razmisljanje i sl. Posebno su važni u zemljama kao što je naša, gdje ne postoji formalno obrazovanje koje obuhvata pozorišnu i/ili filmsku umjetnost, već je u ovom slučaju “Prazan prostor” važna karika u kulturnom lancu i važan dio nezavisne kulturne scene u Crnoj Gori. Posebno mi je drago što na festivalu nisu samo predstavili svoj dugogodišnji rad, već su ga iskoristili kao priliku za dijalog o nezavisnoj kutlurnoj sceni i pedagogiji u pozorišnom radu, koristeći primjere iz prakse. 

GOVOR MRŽNJE

U odsustvu široko prihvaćene definicije, govor mržnje se može smatrati govorom koji širi, podstiče, promoviše i opravdava mržnju, diskriminaciju i viktimizaciju ranjivih grupa u društvu. Drugim riječima, ovaj termin obuhvata širok spektar poruka mržnje, koje idu od uvredljivih, pogrdnih, nasilnih i negativnih stereotipizirajućih primjedbi i komentara, do zastrašujućeg, zapaljivog govora koji podstiče na nasilje prema konkretnim licima i grupama.

Nažalost, na Balkanu sveprisutan, naročito u poslednje vrijeme. Društvene mreže su učinile da se lakše širi. Pribjegavaju mu često mladi ljudi, zavedeni nekim ideologijama, unaprijed osmišljenim scenarijima, političkim profiterima i željni da pripadaju grupi, što je primarni instikt svakog od nas. 

Znam da kada upotrebljavam pojmove, termine, simbole  ne moram da pokazujem predmet da bi me razumjeli. Time shvatam da je moj jezik bogat, da je on simbolička aktivnost i to ona najsuptilnija. Onda shvatam da moj jezik nije ništa drugo nego živa materija koju ja oblikujem i unapređujem. A onda od svega lijepog što može biti izrečeno, od raznih načina na koji i loše  može biti okarakterisano i upakovano, veliki broj ljudi bira govor mržnje. A govor je moć. Da koristimo funkcije svog jezika, da ga obogaćujemo i dijelimo sa drugima. Koji je smisao moć koristiti za propagiranje mržnje ? Magazin BUKA je pokrenuo odličnu kampanju protiv sve učestalijeg govora mržnje na socijalnim mrežama. Kampanju su podržale mnoge poznate ličnosti a tim povodom je napravljen i video koji nosi naslov: “HEJT SLOVENI”. Kampanja je naišla na sjajne reakcije javnosti, ali oni kojima je namijenjena su nastavili sa promovisanjem mržnje, nacionalizmom i uvredljivim porukama u komentarima, na različitim portalima i društvenim mrežama. Treba nam više ovakvih kampanja koje provoricaju i djeluju kao protivotrov.

SAJAM KNJIGA

Sajam je povremeno tržište na kojem se susreću prodavci – izlagači i kupci – posjetioci. Sajam se održava u redovnim intervalima, na istom mjestu i u isto doba godine.  Prvi sajmovi knjiga počinju da se odrzavaju tridesetih godina u vrijeme velike ekonomske krize kao pokušaj izdavča da poboljšaju prodaju knjiga. 

Sajam knjiga okuplja izdavačke kuće kojima je sajam svojevrstan vid marketinga i prilika da širu publiku upoznaju sa novim izdanjima. U Crnoj Gori postoje dva sajma knjiga, Internacionalni i Međunarodni, oba sa nedostatkom izlagača zbog kojih su posjetioci na kraju dana tu, nedostatkom inovativnosti u predstavljanju, s godinama istim načinom promocije knjiga itd. I godinama u prostorima koji nisu sajmišta, koji su mjesta namijenjena za takvu vrstu događaja. Čekamo neko bolje vrijeme za sajmište, bolje popuste na sajmovima, bolju interakciju sa posjetiocima i novitete.

STUDIJSKA GODINA

Početak. Za mene koja sam imala sreću i privilegiju da studiram ono što volim, prilika za nove ideje, za stvaranje, za snimanja studentskih filmova, pisanje projekata, za nove teme i razgovore. Neodvojiv pojam od studentskog doma i cimerke. 

Studijska godina su i nove prilike, koje često dok studiramo ne vidimo ili ne koristimo. Nove borbe, stara mjesta i brucoši. 

PRODUCENT

Moj životni poziv.  Ne posao, jer je moje zanimanje u skladu sa mojom ličnošću i željama, ono što radim iz ljubavi prema umjetnosti, iz hobija, iz želje da utičem i da nešto promijenim u polju koje sam odabrala. Tako da bez obzira na svakodnevne prepreke, borbu i otežavajuće okolnosti koje postoje u svakom, pa tako i u ovom poslu bitno je imati neki viši cilj ka kojem koračaš. 

Tokom pripreme prijemnog za FDU pročitala sam definiciju “Producent je centar informacija za sve ljude uključene u projektu.” Njom sam se vodila i i dalje se vodim. To nije jedina odredica, jer producent može i treba biti pokretač, onaj koji okuplja ekipu, koji je spona između umjetnosti i onoga što se zove industrija i biznis. Producent omogućava da se stvari dese.