Ovih dana počinjemo da flertujemo sa jaknama i mantilima, odbijajući da priznamo sebi da je ono sa ljetom bila samo avantura. Vraćajući se ne baš uvijek sasvim srećnom, ali svakako stabilnom braku sa sjevernim vjetrom i kišnim danima, na stopala padne i koji dotrajali list, podsjećajući nas zašto smo se zaljubili u nju – zlatna boja pomiješana sa gotovo bakarnom i samo malo zelene, a sve to na zlatnom odsjaju svjetlosti koja nas već prerano napušta. Da, jesen je. Neko će to sebi ozvaničiti uz ‘Autumn Leaves’ ili ‘Les feuilles mortes’, ali dobri stari Balkanci će na kraju uvijek radije birati Tomu i uz čašicu rakije pustiti suzu dok ovaj pjeva: „evo već je sesen, a tebe još nema…“. I sve bi ovo, uz malo sjete, bio savršeno romantičan kraj jedne ljetnje priče, da ne živimo u 2021. godini, i to u Crnoj Gori. Dobra vijest – režim je prije nešto više od godinu dana pao. Loša vijest – još leluja kroz vazduh nošen vjetrom, koprca se, i nikako da tresne o tlo, kako smo onomad priželjkivali. Renesansa o kojoj smo toliko maštali nikako da najzad počne. Putuj dalje, putniče kroz vrijeme, i ne naginji se kroz prozor! I javi nam jesmo li u idućih trideset godina stigli tamo gdje smo se zaputili. Nama ovdje ostaje da pokušamo da razumijemo svoju poziciju što bolje kako bismo taj put nekako trasirali. Na tragu tog cilja, ovonedjeljne pojmove tumači Nikola Mumin.

REKONSTRUKCIJA

Od početka rada aktuelne Vlade uvijek na pomolu. I dok se raspravljaju modeli sada već neminovne rekonstrukcije, ostaje utisak da je i do sada moglo biti urađeno više. Potenciranje koncepta ekspertske Vlade ne može isključiti njenu političku suštinu.Zar je ikad bilo nepolitičke Vlade? Ekspertsko i političko ne isključuju jedno drugo i ne stoje na suprotnim polovima kako nam se to da predstaviti. Oni dopunjavaju jedno drugo.Tijelo koje donosi političke odluke u svojoj esenciji mora biti političko, kakav god mu atribut nadjenuli, inače politika ne postoji. Svakako je i više nego poželjno da političke odluke budu dostojne ekspertskog nivoa i to je standard kom se mora težiti.

ŽIVOTNI STANDARD

Izražen u brojevima kao BDP po glavi stanovnika – u Crnoj Gori niži za nešto oko 1200€ nego 2019. godine. Novac i životni standard su vrlo usko povezani. Lako razumljiv u kapitalističkom društvu, novac kao opšti ekvivalent vrijednosti (u ekonomskom, ne u metafizičkom smislu), u svojim raznim oblicima često je mjera životnog standarda. Kupovna moć stanovništva naše zemlje sada je niža nego 2017. godine. Visok stepen zavisnosti od uvoza, niska proizvodnja, relativno visoka nezaposlenost koja na nacionalnom nivou sada iznosi 24% (na sjeveru ide i do 35%) i loše upravljanje javnim dugom nisu problemi koje je izazvala COVID zdravstvena, ekonomska i opšta socijalna kriza, već dugogodišnja realnost crnogorske privrede koja je isplivala na površinu nakon godina zatrpavanja slojevima „bajki“ o ekonomskom tigru Balkana. Struktura crnogorske privrede i način vođenja ekonomske politike zemlje u prethodnih deceniju i po samostalnosti doveli su do toga da procentualno imamo najviši pad BDP-a u Evropi u 2020. Poljoprivreda i industrija u našoj zemlji devastirane su prethodnih 30 godina i nažalost, teško je očekivati oporavak ekonomije koji će se zasnivati na održivom razvoju i povećanju proizvodnje u skorije vrijeme.

JESEN

23. Septembra u 19:21 po Griničkom srednjem vremenu planeta Zemlja dostigla je tačku u svojoj orbiti u kojoj njena osa nije nagnuta u odnosu na Sunce, što znači da i Sjeverna i Južna Hemisfera primaju istu količinu sunčeve svjetlosti u toku 24-časovnog perioda. Momenat perfektne ravnoteže u univerzumu i početak jeseni na našoj hemisferi. Jesen pred nama donosi brojne turbulencije, ali je juče u 21:21 na momenat bila dio kosmičkog mira i sinhroniciteta.

COVID PROPUSNICA

Ako retrospektivno pogledamo na svjetske istorijske tokove u prethodnih 100 godina vidimo jedan šablon ciklične globalne krize i radikalnog odgovora čovječanstva na nju. Bilo da su to ratovi, ekonomske, političke ili zdravstvene krize, reakcija društva uvijek je dovodila do promjena promjene toka razvitka civilizacije. Ukoliko se osvrnemo samo na 20. i 21. vijek, vidimo da je ostvaren nevjerovatan napredak, iako se kataklizma nekako uvijek pomaljala na horizontu- I i II Svjetski rat, Hladni rat, pad komunističkog režima i brojni dodatni društveni potresi bili su percipirani kao neizbježan kraj čovječanstva kakvog poznajemo. Danas već živimo u društvu koje se bori sa pandemijom na globalnoj skali kao zajednica, nesavršena svakako, ali ipak u kontroli nad situacijom. Radikalne promjene koje su se desile u kratkom vremenskom periodu uslovljavaju percepciju haosa i anarhije, a dokazuju ono suprotno – nevjerovatan stepen fleksibilnosti društva. Svjetska trgovina je opala u 2020. za svega 4%, veliki broj malih preduzeća, veliki broj biznisa je razvio ili unaprijedio svoj model u prethodnom periodu, sačuvan je obrazovni sistem i visok stepen naučnog progresa. Naravno, negativne socio-ekonomske posljedice vidljive su u monopolizaciji tržišta, padu zaposlenosti izazvanom ne samo restriktivnim mjerama, već i radikalnim promjenama na tržištu rada koje je veliki broj profesija označilo kao irelevantne za dalji razvoj društva, jačanje autoritarizma, kršenje ljudskih prava i tako dalje. Novi mehanizmi borbe sa pandemijom koji su se razvili prethodnih godinu i po dana izazivali su polarizaciju i nezadovoljstvo – protesti protiv maski, zaključavanja, vakcina, pa sada i kovid propusnice. Kovid propusnica je još jedno od niza sredstava koja služe svrsi očuvanja zdravlja stanovništva. Ona služi kao mehanizam praćenja širenja zarazne bolesti i predstavlja situacionu nužnost, ali se naravno mora paziti na njenu implementaciju. Diskriminatorna i represivna nota koju nosi nije posljedica njenog samog postojanja, već načina sprovođenja u djelo od strane institucija. Društvena solidarnost pokazala se krucijalnom u rješavanju pandemijskog problema. Institucije svojim djelovanjem ne smiju stavljati dodatan teret pandemije na građane i građanke, diskriminišući dobar dio društva i bježeći od odgovornosti.

PLAGIJAT

Javnosti su poznate brojne afere vezane za pojam plagijat u koje ne bih ulazio. Već se dovoljno zna o njima. Plagiranje je čin prisvajanja tuđeg znanja i rada. Plagirati znanje znači plagirati moć. Plagirana moć, iako odraz one prave, izopačena je i lažna. Plagijat moći ne prenosi svoju snagu na druge, već ljubomorno krade istinsku snagu. On moć vidi kao destruktivnu silu koja se kroti i zatim ciljano usmjerava da uništi sve što stoji na putu njegovih sebičnih želja.

DRŽAVLJANSTVO

Kada se govori o državljanstvu, govori se o segmentu suvereniteta jedne zemlje. Državljanstvo je kompleksno pitanje koje ne smije biti predmet političke manipulacije. Ove godine je institut državljanstva ponovo bio u sferi dnevnog politikanstva, kada se o pokušajima izmjena i dopuna Zakona o Crnogorskom državljanstvu govorilo da ulaze u domen nacionalnog/etničkog/izbornog inženjeringa. Naravno, takvim apsurdnim tvrdnjama koje se nažalost sve češće pojavljuju u javnom diskursu, nevezano samo za ovu temu, pokušava se skrenuti pažnja sa suštinskih problema. U Crnoj Gori postoji veliki broj lica kojima se osporava pravo na državljanstvo. S druge strane, postoji jedan broj lica koja su raznim institucionalnim prečicama dolazila do crnogorskog državljanstva. Ono što se uočava kroz analizu implementacije zakonodavnog okvira u oblasti državljanstva jeste postojanje duplih standarda. Oni svakako smanjuju povjerenje u integritet samog procesa primjene Zakona, što kada se radi o jednom od stubova suvereniteta države nosi sa sobom ozbiljne implikacije i prouzrokuje društvene potrese. Za standardizaciju implementacije Zakona potrebne su jake institucije, one koje nisu sklone politizaciji, orjentisane ka građanima i građankama, koje će štiti njihova prava i interese.

POPIS

Taboo. Ono što je u modernim državama formalnost prikupljanja demografskih podataka o stanovništvu, u Crnoj Gori je politički alat. Kakve su trenutne najave iz Uprave za statistiku, popis će biti održan u toku kampanje za lokalne izbore u opštinama Cetinje, Mojkovac i Petnjica. To mi izgleda kao podloga za medijski izliv melodrame od strane pojedinih političkih subjekata i ostrašćenih nacionalista. Identitetska pitanja, koja su u fokusu popisa nažalost, muče Crnu Goru decenijama unazad. “Sloboda pod prisilom” da se izjašnjavamo nacionalno onako kako zamišljaju djelovi političke elite upravo je uzrok nacionalnih podjela u Crnoj Gori. Političarima je dat prostor da definišu i određuju identitete stotina hiljada ljudi, stavljajući na margine svakoga ko malo odstupi. Nacionalni identitet svakog pojedinca je subjektivan i njegova/njena lična stvar. On ne postoji u objektivnom svijetu, nevidljiv je golim okom i stanuje samo u našim glavama. Ne dozvolimo ikom da upravlja našim glavama.

TOMA ZDRAVKOVIĆ

Ako je kriterijum za utvrđivanje doprinosa nekog pojedinca kulturi i društvu postojanje kinematografskog djela Dragana Bjelogrlića o tom pojedincu, onda je Toma Zdravković konačno dobio potvrdu simbola narodne muzike. Pionir modernog kafanskog i boemskog života, figura neoromantizma na našem području, Toma Zdravković će još dugo živjeti u svojim pjesama. Jednostavnost njegovog šarma i harizme, preneseni na svako njegovo djelo razoružavaju slušatelja, obično u sitnim jutarnjim satima.

ŽIVOTNA SREDINA

Proslava 30. godišnjice od proglašenja za ekološku državu obilježena je privođenjem ekoloških aktivista i nepropisnim parkiranjem javnih funkcionera u Nacionalnom parku “Durmitor”. Simbolika ovog događaja možda djeluje banalno i smiješno, još jedan dan u Crnoj Gori, a u stvari je pokazatelj sindroma društva koje postaje karikatura samog sebe. Neodgovoran odnos “odgovornih” pojedinaca zauvijek zabilježen fotografijama automobila parkiranih na zelenim površinama pješačke zone oko Crnog jezera, slaće jasne signale budućim generacijama o tome ko su im bili preci.

MASKA

Nezvanični simbol pandemije COVID-19. Višeznačan, u svakom slučaju. Peta najčešće korišćena riječ u globalnom medijskom diskursu tokom 2020. godine. Društvena solidarnost u onome što je maska predstavljala tokom 2020. Padaju mi na pamet brojni visoki državni funkcioneri ne samo iz naše zemlje, nego i iz okruženja koji dok su propagirali tu solidarnost i društvenu odgovornost u vidu nošenja maske nisu nosili maske, pokazujući nam stalno svoje pravo lice. To je lice nesolidarnosti i nepovjerenja. To je lice koje ne vjeruje u sebe, okreće ogledalo i govori nam da smo to mi, prebacujući nam odgovornost svojih neuspjeha. Čovjek je slobodan i s maskom na licu ako to želi, ali nije slobodan u nekom tuđem ogledalu.