Svijetom danas hoda i na društvene tokove utiče jedna generacija koja je odrastala pred malim i velikim ekranima. Valja zapaziti u tom pogledu da nije svejedno o kakvim ekranima je riječ. Kada čovjek odgovara na pitanje: “Pamtiš li kino ‘Kultura’?”, nije pogrešno tvrditi da se s obzirom na odgovor na to pitanje može izvesti njegova karakterizacija s obzirom na društvenoistorijski kontekst iz kog potiče. Valja osvijestiti da djeca rođena u novom milenijumu, a naročito ona koja su na svijet došla u eri pametnih telefona i drugih sličnih uređaja, ne poznaju onaj osjećaj kada čekaš vrijeme kada je najavljeno da će na TV-u početi ‘tvoja’ serija ili neki mnogo dobar film. Skoro da ne znaju da je u datim trenucima čak i od tog ushićenja važnija činjenica da je to doba dana kada je cijela porodica na okupu i kada su, iako zagledani u neku dvodimenzionalnu površinu, ipak svi zajedno. Katkad bi se činilo da u takvim iskustvima nije najvažniji film, već razgovor koji će uslijediti nakon njega i osjećaj da postoji to jedno doba dana kada smo okupljeni i sigurni od svih nedaća koje nas svakodnevno more. Djeca novog vijeka takođe sa ushićenjem čekaju novu epizodu serije, ali će ih ona sačekati na nekoj od popularnih platformi. Takođe, mnogo češće će birati da gledaju film sami nego u nečijem društvu. Iako smo svi djeca filma, razlikuju nam se percepcije onoga što film treba da nam ponudi – vrijeme za sebe ili sa bližnjima. Ono što je zajedničko i jednima i drugima su tradicije koje izmiču zubu vremena. Jedna od njih je Filmski festival Herceg Novi, koji je ove godine održan trideset peti put. Više o njemu, ali i velikom platnu u cjelini, saznali smo od programske direktorke Festivala, Jelene Mišeljić.

FILMSKI FESTIVAL

Filmski festivali su mjesta susreta i upoznavanja novih tendencija u filmskoj umjetnosti, preplitanja različitih autorskih, ali i kulturalnih izraza. Imaju važno mjesto u lancu kinematografije, stavljajući u prvi plan njenu društvenu i kulturalnu vrijednost. Evropski festivali oduvijek su bili usko povezani sa vidljivošću novih autorskih, tematskih i stilskih tendencija određenih nacionalnih kinematografija. Pored toga što prisustvo na festivalu omogućava preglednost i pristupačnost recentnih naslova, festivali danas djeluju kao platforme za međusobno povezivanje filmskih profesionalaca i predstavljaju posrednike u industriji. Upravo u toj ponudi mnogih filmskih djelatnosti od umjetnosti preko industrije, djelomično i estrade, festivali uspijevaju da opstanu kao nezaobilazni činioci kulturne i drugih javnosti, a u vremenu svojevrsne derogacije bioskopskih repertoara – posljednja linija odbrane hrabrih i inspirativnih filmskih izraza.

DJECA FILMA

„Djeca filma“ je dio slogana ovogodišnjeg, jubilarnog, trideset petog izdanja Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro Film Festivala. „Djeca filma“, kako smo vidjeli, odvažno i kritički promišljaju prošlost i provoziraju današnjost, pri tom pozivajući na zajedničku viziju neke nove budućnosti, oslobođene granica geopolitičkih i identitetskih preokupacija. Ovogodišnji festival, u izuzetnoj mjeri obilježili su autori, glumci i drugi talenti rođeni u vrijeme pokretanja našeg najvećeg festivala.

TRADICIJA

Tradicija je, za mene, poput osvijetljene asfaltirane prečice u velikom neistraženom i bogatom prostranstvu, odnosno – često je izuzetno ograničavajući put u kreiranju slike svijeta koji nas okružuje. U kontekstu filma i kinematografije, značenje „tradicionalnog“ se, srećom, ne može baš precizno odrediti. Kada govorimo o istoriji filma, tradicionalne su podjednako i mainstream i eksperimentalne, narativne i nenarativne prakse, kinoklupske i profesionalne produkcije, a da ne govorimo o tehničko-tehnološkim preduslovima za nastanak filma koji se permanentno mijenjaju. Mislim da sam i izabrala da se bavim filmom upravo zbog tog poprilično složenog odnosa filmskog medija i tradicije – film je upravo posebno učinkovit u istraživanju, rekontekstualizaciji, promovisanju, ali i provokaciji tradicije.  

HERCEG NOVI

Osunčan, prostran, bogat zelenilom, otvorenog horizonta, Herceg Novi je sigurno jedan od najljepših gradova Jadrana. Moj grad. Odlikuje ga neposrednost, ležernost, spontanost. Valjalo bi i da su nam to prve asocijacije na Novi. Identitet grada nije nešto ograničavajuće, pa tako je i identitet Herceg Novog jedan skup isprepletenih istorijskih, društveno-političkih i kulturalnih uticaja, u kojem svako može da pronađe svoj narativ. Na toliko malom, a složenom, prostoru jednako se ogledaju i vrline i mane ove samopercepcije. Ono kako ga lično doživljavam sumira se u rečenici Predraga Matvejevića: „Sunce juga prosvjetljuje duh, ali ponekad oduzima pamet“.

KANLI KULA

Kanli Kula je od zloglasnog utvrđenja izgrađenog u šesnaestom vijeku adaptirana u lokaciju za održavanje različitih programa. Amfiteatar sa preko hiljadu mjesta u gledalištu je glavna lokacija održavanja filmskog festivala, tako da je puno gledalište poseban izazov u selekciji naslova. Posvećena tišina i zarazni smijeh na Kanli kuli motivišu i inspirišu sineaste, ali i daju pravu sliku o našem društvu, koje se često potcjenjuje.

PLATNO

Platno je širok pojam, a za mene znači veliki ekran. Nažalost, nemamo puno velikih ekrana u Crnoj Gori. Veliko platno je tako, po meni, osnovni preduslov potpunog razumijevanja filmskog jezika, ali i uspostavljanja nekih temelja za razvoj filmske kulture u jednoj zajednici. Srećom, izuzetni potencijal je upravo u velikim festivalskim ekranima koji, iako privremeno, omogućavaju uvid u aktuelne tokove različitih kinematografija.

SELEKCIJA

Selekcija Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro Film Festivala je izazovan zadatak. Programska koncepcija FFHN se mijenja najviše u odnosu na geografski fokus, zemlje porijekla filmova u programu. Sa druge strane, smatram da je za koncepciju i selekciju važniji određeni pogled na stvarnost koji ogledaju odabrani naslovi. Sa tim u vezi, ovogodišnja selekcija sadržala je dvanaest filmova autorki i autora koji, dominantno iz svojih ličnih pozicija i autentičnim rediteljskim senzibilitetima, istražuju zaostavštinu vječitih promjena i različitih ekstrema koji su tektonski uticali na njihove personalne i umjetničke svjetove.

ŽIVOTNO DJELO

Životno djelo se odnosi cjelokupan autorski prosede, nasuprot pojedinačnim djelima. Pored toga, životno djelo karakteriše umjetnički doprinos na koji se priznanjima i nagradama skreće posebna pažnja.

SEDMA UMJETNOST

Smatram da je ova konstatacija koju je zabilježio Riccioto Canudo na početku dvadesetog vijeka uvijek izuzetno privlačna za diskusije na temu prirode filmske umjetnosti. Naime, posebno iz perspektive potrebe za tzv. autonomizacijom umjetnosti, i danas se stvara vibrantan prostor za različita kritička i teorijska previranja na temu estetike filma. Valja se zapitati da li je se pojam „sedma umjetnost“ odnosio na medij filma u onom obliku u kojem je postojao kada je Canudo pisao o njemu, ili na njegova ontološka svojstva koja su u srži medija koji se konstantno razvija i mijenja. Ovogošnji filmovi prikazani na festivalu u Herceg Novom, u svim kategorijama, ukazuju da je sa sedmom umjetnošću sve u najboljem redu.