Umjesto da se u središtu medijske pažnje nađu pitanja poput:  šta je na Univerzitetu urađeno kako bi se odgovorilo na omasovljavanje i komercijalizaciju visokog obrazovanja; nezaustavljivi sunovrat figure naučnika od onog koji ljubi znanje do visokokvalifikovanog srebroljupca; problem zaposlenja visokoškolaca; plagijarizam u akademskim krugovima; (ne)zavisnost predstavničkog tijela studenata; i još mnogo toga, pokazalo se da javnost mnogo esencijalnijim smatra pitanje da li je autonomiju Univerziteta povrijedilo to što će u Upravnom odboru kao član sjedjeti naučnik koji nosi mantiju ili pak to što je na mjestu njegove predsjednice članica partije koja čini vlast. Negdje ispod radara nam je prošla činjenica da je u državi zaplijenjeno pola tone kokaina, a da najveću vjerovatnoću da snose odgovornost imaju, kako pravda i nalaže, kafe kuvarice i higijenčarke jednog trgovinskog lanca, dok tužioci naručuju kastradinu da se počaste za uspješno sprovedenu akciju. Kao kratki predah od ove zaista dinamične društvene zbilje koja nikako da se nekako uozbilji, za ovu nedjelju predlažemo pregled ključnih pojmova kroz optiku saradnice u nastavi na Pravnom fakultetu, Nikoline Tomović.

POSLOVNO PRAVO

Oblast za koju vjerujem da pruža širok spektar znanja i prilika onima koji u pravu traže nešto više od tradicionalne civilistike ili krivice. Za laike, oblast koja uređuje privredno poslovanje i trgovinske odnose, počevši od osnivanja privrednog društva, pa do pitanja korporativnog upravljanja i zaštite slobodne konkurencije na tržištu. Široka i dinamična oblast koja nije naročito prepoznata u ponudi lokalnih pravnih usluga, a izuzetno je praktična, komercijalna, kreativna i nadasve – potrebna.

DIPLOMA

„Diploma je danas veoma čudan pojam“, reče moja drugarica Iva i odredi sudbinu ovog pasusa. Hiperprodukcija i upitne institucije-izdavači usadili su nepovjerenje u sve diplome na tržištu, produbljujući pitanje o njenom suštinskom značaju u dobu transformacija, cjeloživotnog učenja, online servisa i sve većoj fleksibilnosti u promjeni zanimanja. Regulisane profesije su u tome jasne, diploma uslovljava karijeru. Sa druge strane, svjedoci smo da ona nije garancija uspješnog obavljanja radnih zadataka, ne pravi selekciju i ne izdvaja nas na tržištu rada. 

Neki od načina da se diplomi udahne nova snaga i kredibilitet: izmijeniti upisnu politiku; svima dati pravo na visoko obrazovanje, ali uz visoke kriterijume prijemnih ispita za upis na osnovne studije; stvoriti uslove za smislen rad koji nije zasnovan na principu masovnih studija (alternativa, angažovati veći broj akademskog osoblja); osavremeniti nastavni program i literaturu; vrednovati profesorsku ulogu i rad; reducirati upise na programima kojima je tržište rada prezasićeno; pojačati ulogu Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja; usmjeriti poslodavce ka adekvatnom formulisanju uslova za pristup tržištu rada; itd. itd.

AUTORSKA PRAVA

Misija prava intelektualne svojine (autorska prava i prava industrijske svojine) ogleda se u zaštiti vrhovnog dobra čovjeka koji se nalazi u ulozi kreatora – zaštiti originalne tvorevine, intelektualnog napora i kreacije ljudskog uma. „Ideja je kao kad sjednete na iglu – trebala bi vas natjerati da naglo ustanete i uradite nešto“, na primjer, da joj date određenu formu, ili po zakonskom tekstu: da vašu individualnu duhovnu tvorevinu izrazite na određeni način, kako bi mogla uživati pravnu zaštitu.

Zaštita autorskih prava trenutno je najzastupljenija u muzičkoj industriji, kako u domaćoj, tako i u stranoj praksi ( Za radoznale: Kraftverk posle 20 godina dobio na sudu bitku za autorska prava – https://www.bbc.com/serbian/lat/svet-49163469 ). Domašaj autorskih prava svakako obuhvata i šire od toga, a jačanje domaće svijesti o potrebi zaštite zanimljivo je vidjeti i iz čuvenog slučaja beranske kulturno-sportske manifestacije „Šlaufijada“ (Za radoznale: https://sudovi.me/pscg/odluka/340768 ). Iako se na kraju sud oglasio nenadležnim, cijeneći da nije riječ o autorskom djelu, slučaj Šlaufijade ostao je zapamćen u sudskoj praksi, ne samo po izraženom sportskom duhu, već i po doprinosu u razgraničenju pojma autorskog djela od drugih sličnih formi kojima nedostaje originalnost.

Ipak, za kraj meni najprivlačnije pitanje autorskog prava – plagijarizam i kršenje akademskog integriteta. Svjedočili smo brojnim domaćim primjerima potvrđenog plagijarizma od strane predstavnika akademske zajednice i društveno-političke elite. Mrlja koja ostaje kao ocjena nečije akademske čestitosti i dostojanstva u profesiji čini se kao (dosad) najteža posljedica za svakoga ko zanemaruje kolegijalnost u akademskom radu i poštovanje tuđih ideja. Pametnome, i to je dosta!

GOVOR MRŽNJE

„Ubi me prejaka reč“. Primitivni otrov koji se izliva iz mediokriteta i polu-obrazovanja, bojeći prezirom i stigmom sve što je na tragu različitog i individualnog. Premalo nam treba da skliznemo u targetiranje, sijanje straha i upućivanje prijetnji, izazivajući društvenu konfuziju i osjećaj ugroženosti. I puče kao bič, fijukom za sva vremena. Obilježilo nas je dosta toga u prošlosti i ne možemo očekivati da zaliječimo stare rane novim udarcima. Moramo naučiti da prihvatamo tuđe različitosti i da se ne obračunavamo na ličnom planu onda kada nam ponestanu argumenti za produktivan razgovor. U nekom zapećku naše kolektivne svijesti mora se probuditi misao da duh netrpeljivosti lako prerasta u neprijateljstvo koje vodi u sukobe, a da nas i najmanji sukob može uništiti. Govor mržnje je čin destrukcije i za njega ne smije biti mjesta ni u čijim redovima.

TRŽIŠTE

Tržište možemo razumjeti kao aždaju koja proždire naša primanja i ostaje ravnodušna na priložene žrtve. Koga zanima definicija, moram ga razočarati iz razloga što je tržište samodefinišuće u zavisnosti od toga o kakvom tržištu govorimo. Svakako, definicija je manje važna ako uzmemo u obzir da tržišni uslovi diktiraju mnogo šta u našim svakodnevnim životima, udaljavajući cijeli tržišni mehanizam od teorijske konstrukcije i čineći ga zastrašujuće bliskim. 

Odnos ponude i tražnje na crnogorskom tržištu ogleda se u dubokoj obostranoj ranjivosti, dodatno produbljenoj posljedicama svih restrikcija koje su snašle kovidom pogođenu privredu. Zjapeći prostori između kupovnih moći različitih slojeva stanovništva čine suvišnim svaki iznova dat referat o cijenama goriva, potrošačkoj korpi, poskupljenju osnovnih životnih namirnica i cjenovnom (ali ne i platnom) nadmetanju sa tržišnim gigantima Evropske unije. Suvišnim, iz razloga što je svima jasno da smo u problemu koji mora dovesti do promjene.Proces pregovora sa EU daje nadu da će i Crna Gora uskoro postati dio porodice velikog unutrašnjeg tržišta, koje pruža zavidan nivo regulacije i zaštite tržišnih sloboda (četiri temelje slobode, kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala). Takva prilika neupitno daje model korisne integracije malog crnogorskog tržišta u uređen sistem evropske privrede. Sa druge strane, takva integracija ne podrazumijeva samo ubiranje plodova, već pretpostavlja postojanje kadrovskog i stručnog kapaciteta koji će biti u stanju da odgovori na sve obaveze koje nam predstoje. To se može posmatrati i kao naš najveći zadatak u pregovorima, da se pripremimo za obaveze koje će proisteći iz dugoočekivanog, ali svakako izvjesnog punopravnog članstva.

KOKAIN

Faze proizvodnje opojne droge kokain – jedno od mojih ispitnih pitanja na posebnom dijelu krivičnog prava. Zapamćeno samo iz razloga što sam noć pred ispit sasvim slučajno naišla na članak o reportaži koja prati proces pravljenja kokaina (Zanimljivo, i ovdje se pominju banane: https://www.vice.com/sr/article/vvewdj/ovako-izgleda-cas-pravljenja-kokaina-u-domacoj-radinosti-u-kolumbiji ). Dokaz da profesori postavljaju pitanja i mimo ispitne literature. Prosto, bilo mi je suđeno da položim taj ispit. Svakako, dalje od ispita, ova tema mi nije bila interesantna. Sve do komičnog društvenog trenutka koji je izazvalo otkrivanje cca 500 kilograma, sumnja se, kokaina. Međutim, salve smijeha otklonile su svaku sumnju, savršenstvo je pronašlo nas, ili ipak, mi njega. Bilo kako bilo, još jedna potvrda da smo tranzitno čvorište krijumčarskih susreta i razmjena dočekana je u dobrom duhu i bez naročite zabrinutosti. Ostaje nam samo da se pitamo ko će se zadnji smijati i hoće li uopšte biti razloga za smijeh. Jedno je sigurno, Tužilaštvo ima potencijal za poseban youtube-meme kanal putem kojeg nas može obavještavati o svim aktuelnim postupcima, čini se da nam je svima to jednako potrebno.

KAPITALIZAM

Ubjedljivo dominantan ekonomski sistem u svijetu. Govoreći o domaćoj klasifikaciji, teško je odrediti naginjemo li više političkom ili liberalnom obliku. Možda je najrealnije govoriti o hibridu kojem nedostaje vladavina prava iz liberalnog modela i efikasna birokratija iz političkog modela. Svakako, nesrećna kombinacija. Samodovoljna elita koja drži moć u svojim rukama, koruptivna piramida, potrošačka glad i dubok jaz nejednakosti, naš su kapitalizam. Ipak, uz tehničke popravke i odgovornije upravljanje, model u kojem se može postići ekonomska sloboda i razvoj.

SOCIJALNA PRAVDA

Prejak termin za kratak nedjeljni osvrt. Prejak termin za koristiti u propagandnim materijalima obećavajućih tonova. Garancija poštovanja ljudskih prava, jednake mogućnosti za pristup resursima, poštovanje različitosti, proporcionalno učešće u raspodjeli društvenih uloga i dobara, jesu conditio sine qua non zadaci za onoga ko jednom društvu obećava socijalnu pravdu. Ako je socijalna pravda naša društvena misija, oglušenost o potrebe prosječnog čovjeka i nemar nijesu strategije koje nam idu u prilog. Oblikovanje socijalne politike primarno je zadatak organa državne aparature, dok učešće aktivista, NVO organizacija i udruženja građana treba da pomogne u implementaciji plana administrativnih tijela koja postoje radi opsluživanja potreba zajednice. Rokada u ovim ulogama ogleda se u snažnijim naporima NVO i civilnog sektora da zagovara politiku socijalne pravde, nego u konkretnim postupcima formiranja i sprovođenja plana socijalne akcije od strane političara, aka državnih službenika. U najboljem slučaju, sinergija bi dovela do racionalnog i koncentrisanog stremljenja, u našem slučaju, rastureni vapaji i udaranje u gluve zidove nas drže u nepomičnoj ravni.

RADIO&TELEVIZIJA

Radio. Meni prva asocijacija – Studentski Radio KRŠ, mjesto koje obilježava značajan dio mog studentskog života. Gotovo slučajan susret sa radijskim prostorom koji se dogodio tokom srednjoškolskih dana u dječijoj emisiji RTCG-a, začeo je sticanje navike da pred mikrofonom govorim jasno i sa neskrivenim osjećajem šepurenja. Lako rečenično snalaženje i učestali komentari na račun dobrog glasa brzo su me kupili i natjerali da se, po prerastanju emisije „Radoznalica“ (gdje sam zajedno sa urednicom ove rubrike provodila brojna prijatna i razgovorljiva nedjeljna jutra 😊 ), brzo uželim mikrofona i potražim novo mjesto pod radijskim nebom.

Takvu priliku sam pronašla na talasima prvog studentskog radija u Crnoj Gori, radija KRŠ – ponositog studentskog poduhvata započetog u nastojanju da se oformi glasilo mladih koje može da pruži moderan, svjež i autentičan sadržaj, ne samo studentskoj populaciji, već (kako će se kasnije ispostaviti) i mnogo širem dijelu domaće i svjetske publike. Poslije tri godine kreativnog i zabavnog stvaranja u ulozi spikerke, urednice Jutarnjeg programa i informative, kulturno-informativnih emisija i projektnih zamisli, iz radija nijesam ponijela samo vještine koje su me kasnije preporučile za mnoga angažovanja, već i pregršt vrijednih kontakata koji danas čine bogatu mrežu ljudi najrazličitijih zanimanja i profila. Nezaobilazno je pomenuti doprinos Radija studentskom životu koji u Crnoj Gori često trpi kritike i nerijetko nosi etikete monotonog i nedovoljno atraktivnog. Radio KRŠ je primjer koji to opovrgava, a njemu se mogu pridružiti i brojne druge omladinske organizacije koje združuju kreativce u zajedničkom djelovanju. Takvu vrstu angažovanja preporučujem svakoj mladoj osobi koja traži nešto šire od formalnog obrazovanja. Meni je zasigurno donijelo mnogo prilika, otkrilo skrivene talente i učinilo da uvijek budem previše pričljiv sagovornik. P.S. Što se televizije tiče, who knows, who knows… Mada, radio je moja prva ljubav!

MANJINSKA VLADA

Mimo različitih subjektivnih tumačenja korisnosti modela manjinske vlade u premošćavanju trenutnog stepena političke krize (kriza je već neko vrijeme naša konstanta, pa je prevazilaženje i same krize već naivno za očekivati), posljednja politička dešavanja još jednom su podsjetila na nevaspitanje, nezrelost i nekulturu koji su oličenje domaćeg javnog života. Neartikulisani zvuci u televizijskim emisijama, histerična i prijeteća saopštenja upućena bez svijesti o odgovornosti koju nosi položaj javnog funkcionera, iznova potvrđuju De Golove riječi – da je politika preozbiljna stvar da bi bila prepuštena političarima. Barem onima koji kroje našu društvenu zbilju. Novo presipanje političke moći spralo je svu usiljenu pristojnost i dušebrižništvo, kako branitelja, tako i rušitelja izborne volje i nevolje građana, podsjećajući nas kakvom nesnađenom, pohlepnom i beznadežnom sistemu prepuštamo poslove na upravljanje. „Jedna od kazni za nesudjelovanje u politici jeste da na kraju završite tako da vama vladaju nestručni“. Sami smo krivi.