Nijedan fenomen ljudskog postojanja nije bio toliko puta oklevetan koliko strast. Strastvenost je pokazatelj, uprkos svim mnogobrojnim ometačima te stvari u savremenom kontekstu, živog i još očuvanog odnosa ljudskog bića sa životodavnim silama koje se nalaze u osnovi njegove egzistencije, što bi u religioznom ključu gledano značilo i očuvanost ili makar impuls da se očuva odnos prema Bogu. U tom smislu bi se moglo reći da nije grešno biti strastven već apatičan prema čudu života koje se pred nama svakodnevno odvija. Apatija je, reklo bi se, ta koja nas nagoni da tražimo vještačke supstitute za odsustvo istinske strasti, te se zbog toga odajemo porocima i razvratu. Biti strastven automatski znači inklinirati prema autorefleksiji vlastite strastvenosti, kroz koju se ova preobražava u nešto duhovno i samim tim uzvišeno. Na sličnom tragu, čini se, nalazi se i ovonedjeljni sagovornik Riječi nedelje, prof. Džemal ef. Dacić, Službenik Meshata Islamske zajednice u Crnoj Gori. Upravo on ukazuje na strastvenost posta u mjesecu ramazanu i brojne duhovne i tjelesne blagodeti kojima on vodi. O ovome i mnogim drugim značajnim fenomenima, čitajte u sagovornikovim analizama u nastavku.

RAMAZAN

Ramazan je deveti mjesec arapskog islamskog kalendara. U arapskom jeziku korijen riječi ramazan je r-m-z, što znači gorjeti. Za onoga čiji su tabani izgorjeli na užarenom pijesku kaže se ramaz. Riječ ramazan je izvorno značila “velika vrelina”, što je opis koji potiče iz predislamskog solarnog kalendara. Poslanik, a.s., je rekao da je mjesec ramazan dobio to ime jer u njemu grijesi sagorijevaju. Ramazan je svojevrstan korektor naših loših postupaka i navika. Efikasno je sredstvo za skidanje okorjelih naslaga grijeha.  

Ramazan uvijek donosi promjenu u cjelokupnom našem životu. U ponašanju postajemo bolji, plemenitiji i osjećajniji. Ne razmišljamo samo o adamovskoj ilovači, o adamovskoj ljušturi, o zadovoljenju samo našega tijela. Već razmišljamo i o okrepljenju naše izgladnjele duše, nakon jedanaest mjeseci zapostavljenosti i relativno opuštenog načina života.

Mnoge stvari su prožete raznim materijalističkim ciljevima. Ramazan je skretanje pažnje na one stavrne vrijednosti. To je mjesec kulminacije Božije milosti, Božijeg oprosta i Božijeg spasenja od paklene vatre.

Ramazansko vrijeme je nova prilika, nova šansa, jedna duhovna oaza u čiji hlad i mir se bar privremeno sklanjamo, u odnosu na buku i trku svakodnevnog potrošačkog i materijalističkog života. Bar na trenutak vjernici u ramazanu pokušavaju zaustaviti vrijeme koje ubrzano teče. To je duhovna luka kojoj se svake godine vraćaju. Ramazansko vrijeme se ne mjeri ni na kakvom satu. Ono se mjeri otkucajima našega srca. Ramazan je mjesec koji povezuje i zbližava ljude i to se najbolje vidi kroz iftare, zajedničke molitve, ali i kroz ramazanska druženja, koja su iznimno posebna u tom mjesecu.

NAMAZ – MOLITVA

Uvijek čuvajte namaz. Klanjajte na najuzvušeniji način, i stojeći pred Allahom u pobožnoj poslušnosti… (El-Bekare, 238.)

Namaz je najplemenitija vrsta molitve, tj. molitva iz sveg srca, s čitavim duhom okrenutim prema Bogu, s nadahnutim strahopoštovanjem prema Njemu i s razmišljanjem o Njegovoj riječi. Svijest o Bogu do svog najpunijeg izražaja dolazi u namazu. 

Namaz je jedan od glavnih načina dolaska do Božije ljubavi. Pa ako popravimo naš odnos prema namazu, bićemo bliži našem Gospodaru. Onaj ko nije skrušen pred Bogom van namaza, neće moći biti skrušen ni u namazu. Postoje pet dnevnih molitvi, koje se obavljaju u određenom terminu. Glavna nedeljna molitva je džuma namaz koji se obavlja petkom.

U namazu trebamo dušom svojom, osjetiti i doživjeti Božije prisustvo i Njegovu blizinu. Da svoju dušu bar na tren otrgnemo od prizemnog i prolaznog i da je oslobođenu i radosnu, poput bijelog goluba, usmjerimo da odleti ka Voljenom. 

SEDŽDA

Sedžda je namaski vrhunac. Gospodar je najdostupniji kada mu se Njegov rob na sedždi obrati. Muhamed, a.s., je rekao: ”Čovjek je najbliži Bogu kad je na sedždi, stoga mnogo učite molitve na sedždi.”

Tihi molitveni šapati na sedždi, prolamaju se kroz sedam nebesa, i čuju se do Arša veličanstvenog – prijestolja Božijeg. Sa svakom obavljenom sedždom, Gospodar nam povećava stupnjeve, duhovno nas uzdižući na više nivoe.

Sedžda se može obaviti i mimo namaza, kao izraz potpune poniznosti, skrušenosti i pokornosti prema Stvoritelju, ali i kao znak zahvalnosti na podarenim blagodatima i životnim uspjesima.

Često možemo vidjeti na nekim od sportskih takmičenja, sportistu, pripadnika vjere islama, koji zbog postignutog dobrog rezultata, pada licem na tle, sedždu čineći na travi, na parketu, u ringu, ili na nekoj drugoj podlozi, zahvalu iskazujući na Božijoj pomoći.

IFTAR

Iftar – zajednička večera je važan sadržaj mjeseca ramazana. On je prije svega kućni, porodični izraz ili sadržaj islamske ramazanske tradicije, koji zahtijeva određenu privatnost, intimu i bliskost. Ali je on i prijateljski. Dijeli se sa prijateljima, komšijama i rodbinom. Iftar je najneposredniji susret postača sa hranom, sa Božijim blagodatima koje je postač uskratio u toku posta. Iftar nebi treba da predstavlja neku raskoš, neko razmetanje i pretjerivanje. Ali je svakako i jedan od suštine posta u tome da spoznamo ljepotu tih blagodati.

Ramazan je sa postom i iftarom, koliko sa jedne strane asketsko iskustvo vjere, sa druge strane je to neko, uslovno rečeno u islamskom smislu te riječi hedonističko ili estetsko iskustvo tih blagodati. Sa jedne strane taj asketski odnos a sa druge ta ljepota Božijih blagodati koje nam Bog daruje.  

Iftar je bogatiji nego što je to uobičajena trpeza. Na iftar se obavezno poziva rodbina. A najljepši su svakako oni iftari koji se organizuju u krugu svoje porodice. Oni su posebno lijepi i ne mogu se opisati riječima, već se ljepota u njihovoj punini može samo doživjeti.

Iftar je obrok kojim se prekida post, a nastupa sa zalaskom sunca. Objeduje se nakon večernje molitve – akšam namaza. Nešto kasnije noću se objeduje malo obilniji obrok. Uobičajeno je da se jede i rano ujutro prije početka posta, što se naziva sehur.

MLAD MJESEC

Mladi mjesec se ne može vidjeti golim okom sve do barem 12 sati nakon pojave astronomskog novog mjeseca, ili podudaranja mjeseca i sunca. Mjesec posta počinje kada se ugleda mlad mjesec. U islamskom kalendaru dan počinje i završava zalaskom sunca.

Početak Ramazana varira svake godine u zavisnosti od faza mjeseca. Postoji Mjesečev odbor, smješten u Saudijskoj Arabiji, koji određuje prvi i poslednji dan Ramazana. Novi polumjesec je slabo vidljiv i pojavljuje se nekad samo u trajanju od 20 minuta, pa je teško odrediti početak Ramazana. Ukoliko je vidljivost Mjeseca otežana usled magle i oblaka koriste se lunarni proračuni kojima se predviđa kada je novi polumjesec na nebu.

Hidžretska godina ima 355 dana, pa se zato pomijera početak ramazana svake godine za deset dana. Zato se ramazansko vrijeme zove i plutajuće vrijeme. Ko isposti 33 ramazana, postiće u svakom godišnjem dobu i u svakom danu u godini. I to je jedna od blagodati svetog mjeseca ramazana. 

RAMAZANSKI POST

Posti se u tačno utvrđenom vremenu, od zore kada se ugleda tračak svjetla na horizontu, pa do zalaska sunca. Prije nego što se zaposti obično se jede ili kako se to kaže sufura. Vrijeme tog jela je pred zoru. Danas se u to vrijeme obično jede nešto lako. Obavezno nešto slatko da drži. Post počinje iskazivanjem namjere da se izvrši post kao obred. Za vrijeme posta preko dana vjernik ne samo da ne smije jesti i piti, već ne smije ni spolno općiti i treba se koliko je moguće više uzdržavati i drugih užitaka. Sve te zabrane se ukidaju preko noći.  

Post je obligatna dužnost svim punoljetnim, zdravim, slobodnim i pametnim muslimanima. Radi se o jednom iznimno vaznom i nezaobilaznom vjerskom iskustvu radi postizanja viših duhovnih ciljeva. Kur`an je definisao te više ciljeve sa riječju Takva – što znači bogobojaznost ili konstantna svijest o Bogu.

Post je učitelj strpljivosti. Sa postom ćemo probuditi svoju dušu i izoštriti osjećaj solidarnosti. Post je trening vladanja sobom. Sebi postajemo naredbodavci. Lako je drugom naređivati. Valja sebe ukrotiti i sebi narediti. Samim tim, post navikava čovjeka da bude saburli. Uči ga da ništa vrijedno ne može postići bez sabura i da mu se skoro ništa loše ne može desiti a da nije to posljedica njegovog nestrpljenja.

Post je škola bogobojaznosti. Post i teravija su posebni dragulji ramazana, koji imaju svoju neprocjenjivu vrijednost. Ebu Umame je upitao Poslanika o djelu koje uvodi u Džennet. Pa je odgovorio: „Drži se posta, jer njemu nema ništa slično“. Ramazanski post završava se trodnevnom proslavom Ramazanskog bajrama.

VJERA

U svakodnevnom životu čovjek funkcioniše vjerujući u mnoge stvari, ideje, ljude, i razne događaje. U teologiji, pod vjerom se obično misli na vjeru u Boga.

Kada nađemo Boga, na pravom smo putu. Vjernik dušom svojom osjeća blizinu svoga Gospodara, svuda i uvjek, a posebno kada je u nekoj potrebi ili nevolji. Kroz uživanje u obredima, doživi dio osjećaja rajskih, osjeti miris edenskih vrtova, toli žeđ dok posti, samom pomisli na Kevser rijeku bistru, koja iz Firdewsa – najuzvišenijeg rajskog dijela izvire, za kojom žuri i kojoj se nada. Tim izoštrenim šestim čulom optimistično i ispunjeno gleda na sve stvari, na ljude, svijet oko sebe i na svoju postojanost, jer je oživio svoje srce i oslobođenom dušom svojom progledao. Jer ko zjenicom srca i dioptrijom duše gleda, najbolje vidi. A to je živa vjera.

BAJRAM

Bajram je turski naziv za praznike i blagdane. Eid al-adha (Kurban bajram) i Eid al-fitr (Ramazanski bajram). Nakon jednomjesečnog posta, muslimani širom svijeta obilježavaju jedan od dva najznačajnija islamska praznika, ramazanski bajram. Radost ramazana se kruniše sa bajramskom radošću. A dok Kurban bajram se veže za dva krunska događaja, samo klanje kurbana i za hadžiluk.

Bajramski blagdani su nešto što oplemenjuje ljudsku dušu, nešto što je ispunjava posebnom toplinom i neopisivom ljepotom kroz bajramsko vrijeme i cjelokupni bajramski ambijent. Bajram je sinonim za sreću, radost i lijepo raspoloženje. Bajram je i naš lični čin da doživimo radost u srcu, da doživimo ushićenje u svojoj nutrini i onda da dijelimo tu radost sa drugim ljudima.

KUR’AN

Kur`an je vječna, autentična, doslovna riječ Božija, objavljena na arapskom jeziku posljednjem Božijem poslaniku Muhamedu, a.s., posredstvom meleka/anđela Objave, časnog Džibrila/Gabrijela.

Kur`an se sastoji od 114 sura, odnosno poglavlja i 6616 ajeta. Objava Kur`ana je počela u jednoj od 10 zadnjih noći ramazana, noći lejletul kadr, najodabranijoj noći u islamu, a trajala je 23 godine, od čega 13 godina u Meki i 10 godina u Medini. Muhamed, a.s., je bio samo primatelj Kur`ana.

Kur`an je neupitna istina na koju se muslimani stalno vraćaju. Mjesec ramazan je prilika za intenzivnije druženje sa Kur`anom.