Iako se u Crnoj Gori mnogo pričalo o medijskoj pismenosti, o opasnim posledicama lažnih vijesti, te govora mržnje, svjedoci smo da režimski mediji poprilično olako ,,afirmišu“ ton dezinformacija, stimulišu govor mržnje, ali i druge oblike nekorektnosti, te nepristojnosti i cenzure. S druge strane, svaki verbalni incident na društvenim mrežama od strane građana koji ne pripadaju ,,režimskom dijelu“ biva procesuiran. Čini se da su na meti samo obični građani, ali ne i jači (i režimski) mediji i druge strukture iza kojih stojie kapital i drugi oblici moći. Takođe, poslednja pojava na medijskom nebu je portal bez impresuma koji ide korak dalje, te širi ,,vijesti“ koje se mogu direktno odraziti na živote pojedinih građana.

Reakcije javnosti po tom pitanju uglavnom izostaju, a naši sagovornici na ovu temu su društveni aktivisti i aktivni akteri javne riječi Nebojša Babović, i dr Marko Begović.

,,Neodređeno ćutanje ili mlaka reakcija medija je zbog toga što na spisku nema ljudi iz Podgorice, pa ne znaju ni koga da brane. Jednom riječju, ne osjećaju se ugroženim. Ipak, nadam se da će pojavljivanje imena novinara Vijesti, koji je sve samo ne srpski nacionalista, otvoriti oči građanskom sektoru da reaguje protiv ove neviđene hajke“, izjavio je Nebojša Babović za Kombinat i dodaje:

,,Problem je i što se niko ne može direktno optužiti, jer su ovi portali vrhunski zaštićeni, što govori i o ozbiljnosti ekipe iza njega.“

Građani na udaru sistema bez etike

Babović se osvrnuo i na činjenicu da pored ovakvih ,,aktera“ medijske scene, ipak bivaju procesuirani građani. Za njega ,,udar na obične građane koji  javno izražavaju antirežimski stav je najpodliji potez DPS od 1948, kada je, neoprezno izgovorena riječ, bila dovoljna za odlazak iza rešetaka ili golo sunčanje“.

Dr Marko Begović u poslednjim događajima na medijskoj sceni vidi logičan rasplet stvari jednog dužeg hoda u nazad.

,,Ono što muči naše društvo jeste hronični nedostatak etike i profesionalizma. Pa je tako kriza legitimiteta društveno-političkog sistema plodno tle za širenje neprovjerenih, neargumentovanih i obmanjujućih vijesti.“

Preduzetništvo i klijentelizam u civilnom sektoru

Komentarišući  trenutno stanje stvari na medijskoj i NVO sceni po pitanju ovog događaja, Begović, prepoznaje nove ,,oblike“ NVO  organizacija, te ukazuje da je ,,uspostavljeni vrijednosni okvir uz izraženu devalvaciju intelektualnog djelovanja, proizveo dominantno dvije vrste organizacija civilnog sektora – prvu, koja legitimiše institucionalizaciju klijentelizma, korupcije i kriminala, i drugu, koja je preduzetnički nastrojena“.

Po Begoviću, ,,u tako oštro postavljenim odnosima, progresivne i društveno važne inicijative teško mogu opstati. Slično je u pogledu medijske scene, s tim što su nedržavni mediji ipak otvoreniji za drugačiji stav“.

Kompromitovan koncept borbe protiv fake-news

Iako se već nekoliko mjeseci  sve intezivnije i glasnije priča o medijskoj pismenosti, problemima sa ,,fake news“, a mediji i nadležni brzo reaguju na navodni govor mržnje, lažne vijesti, te ,,izazivanje panike i narušavanje javnog reda i mira“, postavlja se pitanje  kako danas okarakterisati činjenicu da u predizbornoj atmosferi (gdje režim i ne stoji toliko dobro) imamo pojavu portala bez impresuma, na kojem se nalazi jedna sasvim nova kategorija, ni malo bezopasna – crtanje meta na čelo, tj. označavanje građana da rade za ovu ili onu obavještajnu službu.

Za borbu protiv dezinformacija, reklo bi se nije potrebno imati samo zakonodavstvo, odlučne i efikasne nadležne adrese,  već i  kulturu i kompletan javni ambijent, a to je ono što po Begoviću primarno nedostaje.

,,Medijsko zakonodavstvo kao i nadležne institucije su anahrone i nesposobne da se uhvate u koštac sa dezinformacijama, jer ih i same državne institucije svakodnevno proizvode.“

Begović navodi kako je, kada je sam podnosio inicijativu AEM-u da se zatamne neprimjereni sadržaja PINK televizije, bio odbijen bez adekvatnog obrazloženja.

,,No ono što je zanimljivo jeste da kada je istoimena televizija počela da primjenjuje sličan diskurs prema DPS-u, AEM je donio odluku o zabrani emitovanja određenih sadržaja“, kaže Begović.

Sličnog je mišljenja i Nebojša Babović, koji konstatuje da je fenomen lažnih vijesti znatno uticao i promijenio medijsku scenu  prethodnih pet godina, ali se čini da isti nije postao alat za borbu protiv dezinformacija već protiv neistomišljenika.

Kako on kaže, ,,borba protiv fake-news-a je kompromitovana jer radi isto što i fake-news sam po sebi – brani jednu stranu“.

,,Tipičan primjer je, primjećuje Babović, crnogorosko ,,Raskrinkavanje“ koje vodi CDT, organizacija koja je u javnosti prepoznata kao gorljivi advokat Vladinih stavova, korisnik svih mogućih NATO grantova i iskreni protivnik svega što ima veze  sa Srbima ili crkvom“.

Babović dodaje da se, u tom kontekstu, ne može ni očekivati da građanske strukture odgovore na napade na obične građane koji koriste socijalne mreže kao svoj glas. Posebno zbog toga što ovi ljudi nisu prepoznati kao dosadašnji saveznici civilnog sektora.

Korporatizovan civilni sektor je nijem

Konkretnija reakcija civilnog sektora je izostala. To nije iznenađenje ako imamo u vidu nekonzistentnu borbu protiv lažnih vijesti, koja je dobila oblik borbe protiv neistomišljenika. Ipak, s obzirom na cjelokupnu društvenu i političku situaciju i tenzije u društvu, nije li postojanje tako opasnih poruka i etiketiranja dovoljan povod za iniciranje provjere portala i detektovanja potencijalne opasnosti po javni red i mir i živote građana.

,,Iz perspektive civilnog aktiviste jeste svakako, ali ako imamo u vidu birokratizaciju i korporatizaciju civilnog sektora, njihov eventualni angažman zavisi će od tehničko-finansijske podrške donatora“, komentariše Begović

Po istom pitanju, jasan je, i ni malo optimističan, i Babović.

,,Pojava portala poput ,,Udar“ bi morala biti signal za uzbunu, ne samo kod nevladinog sektora, nego da je sreće i kod državnih organa. Realno, civilni sektor nema mehanizme da otkrije ko stoji iza ovakvih portala, ali može da diže buku. Nadam se da će posle prespavanog vikenda to i biti slučaj“, kazao je Babović.

I zaista, pored civilnog sektora, u jednoj ozbiljnoj državi,  trebalo bi da budu budne i institucije i nadležni organi. Međutim, s obzirom na dosadašnju praksu i angažman policije i tužilaštva, čini se da se javnost sa pravom može pitati ima li poente u zemlji sa slabim institucijama, gdje se zloupotrebljavaju i slobodno interpretiraju zakoni, očekivati reakciju državnih organa.

Begović je jasan da posla za institucije ima itekako.

,,Ovo je prvenstveno poziv da se AEM i SDT uključe i procesuiraju, odnosno istraže porijeklo, impresum i sredstva finansiranja portala i stranica na društvenim medijama koji svakodnevno uzbunjuju građane Crne Gore.“

Međutim, dr Begović podsjeća na trenutnu društvenu i političku situaciju da je vrlo upitno  da li će iko reagovati sa nadležnih adresa, napominući da će on sam podnijeti prijavu nadležnom tužilačkom organu i AEM-u.

Evroatlantizam ograničava javnu riječ?

Po Baboviću nije za očekivati ni reakciju državnih organa, pogotovo u diskursu koji hrli NATO integracijama.

,,Od afere “Državni udar” iz 2016.godine, izgubili smo čak i privid da postoje nezavisne institucije.“

Međutim, ono što je indikativno jeste da neprincipijelne i neutemeljene institucije prati i jedna politička poruka. Babović primjećuje, da se paralelno sa procesom ,,Državni udar“ i pratećim dešavanjima  prestala pominjti i Evropa kao neki ideal.

,,Ulazak pod NATO kišobran je izgleda bio zeleno svijetlo za obračun sa svim neistomišljenicima, koji su predstavljani NATO generalima kao nekakav ruski element“, konstatuje Babović.

Dvostruki aršini sistema koji se urušava

Što se tiče javne riječi,  pogotovo one koju građani iznose  na društvenim mrežama, bili smo svedoci da su mnogi ljudi procesuirani (sa pravom ili bez) za mnoge sitne verbalne inscidente, pa se dalo za očekivati da će se na isti način ispitati, eventualno procesuirati, i ,,malo veće“ skretanje sa puta javne korektnosti.

Međutim, očigledno je postojanje dvostrukih aršina koji se neukusno zloupotrebljavaju do činjenice da se zbog ,,narušavanja reda i mira“, te ,,izazivanja panike“ procesuiraju administratori satiričnih stranica; ljudi koji iznose svoje mišljenje na ličnim fb profilima. S druge strane,  režimski portali, čini se imaju više prostora za paušalne informacije, stimulisanje nekorektnosti i govora mržnje, pa i dezinfomracija.

Po tom pitanju, naši sagovornici sugerišu da je u javnoj sferi na snazi obračun sistema protiv neistomišljenika, a Babović to povezuje sa kursom režimskog broda ka evroatlantskim vodama. Za dr Begovića je to pak, sindrom broda koji tone.

Djelovanje nadležnih mimo svih principa i dosljednosti Begovića uopšte ne iznenađuje.

,,Imamo krizu legitimiteta društveno-političkih organizacija, sa izraženim nepovjerenjem u osnovne državne institucije – sudstvo, tužilaštvo, vlada i parlament. Kako imamo institucionalizaciju klijentelizma, korupcije i kriminala, onda nas ne smije čuditi ovakav, nebalansiran, pristrasan  i neprofesionalan pristup u sankcionisanju.“

Kako dalje kaže, čak nema ni prostora za preventivno i pedagaško djelovanja organa javnog reda i mira, jer svakim svojim potezom žele pokazati na šta su spremni zarad opstanka na vlasti.

,,Nemojmo zaboraviti da su predstavnici DPS-a (i njihovih satelita) vezali svoju slobodu za vlast, i kako se sistem urušava, stalno podižu ljestvicu rizika ali i opasnosti po bezbjednost našeg društva“

Babović, s druge strane, ćutanje države tumači kroz  geopolitički kontekst.

,,Izgleda da je Vlast dobila odriješene ruke da uguši svaku opoziciju koja pokazuje znakove otpora prema zvaničnom kursu atlantskih integracija. I vjerujem da je taj signal stigao iz vojnih struktura, a ne civilnih“, ocjenjuje Babović.

On ovakvu procjenu tumači u svjetlu trenutne distance režima i Evropske zajednice.

,,Briselsko zatvaranje očiju je Vlastima omogućilo da se pokažu u svom punom svijetlu. Vjerujem da je i ljudima iz DPS olakšanje što ih više ne guše tzv. evropske vrijednosti i što mogu da se, u stilu predaka iz 1948, nemilosrdno obračunavaju. I to ne sa političkim suparnicima nego sa neprijateljima, kako nas i vide. Ipak, ovo su sve signali terminalne faze jednog bolesnog društva.“

Dr Begović takođe primjećuje ovu bolest, ali i jedan nus efekat ovakvog stanja u javnoj sferi – porast isključivosti i šovinističkih tendencija kod mladih.

,,Nijesam iznenađen, ali me brine porast šovinističkih tendencija kod mladih ljudi. Nijesam iznenađen, ali kako institucionalni okvir nije rezistentan, a vrijednosni sistem potpuno urušen, u vremenu fizičke distance, ove tendencije će se samo povećati i usložnjavati, predviđa Begović.

Cenzura kao manir režima

Uz pomenute duple standarde i jednu pravnu neizvjesnot u državi koja se prikazuje kao pravna, imamo sve više elemenata cenzure. U prošloj izbornoj godini, 2016. cenzura se pojavila u novom obliku: Pale su telefonske aplikacije poput Viber-a, na čijim javnim čatovima su se pratili izborni procesi i neregularnosti. Paralelno smo imali i scenario državnog udara.

Ove godine imamo NKT i njihovu regulaciju društvenog života (često mimo Ustava). Sada imamo i medijsku prljavštinu, a dio NVO sektora sa svojim ,,regulativnim politikama“ se čini spreman da interveniše kad prigusti režimu.

Babović izražava bojazan da su u režimskim strukturama na sve spremni.  Da je i ove godine za očkivati neku ,,spektakularnu izbornu dramu“ u režiji pomenutih portala i režima.

,,Velika razlika je što su sada pale sve maske. Napravljen je takav ambijent da je dozvoljeno apsolutno sve u službi obezbeđivanja izborne pobjede režima. Glas civilnog sektora je ugušen i obesmišljen. pojavili su se i novi mediji koji su bukvalno megafoni režima. Javni medijski prostor je skoro bespovratno zatrovan. Vidimo i da je policija nevjerovatno ažurna da goni obične građane zbog statusa, zastava, okupljanja. Bukvalno se trude da ugase svaku iskru pobune“, zaključuje Babović.