Piše: Marija Pešić

Šetajući ulicama cnogorskih gradova često nam iskoči obavještenje da se prikačimo na besplatan internet ali kada pokušamo to bude bezuspješno.

Digitalizacija je odavno sastavni dio života, kako na globalnom tako i na individualnom nivou. Kriza korona virusa dodatno je dokazala moć, potrebu ali i efikasnost online prostora. Poboljšanjem epidemiološke situacije vratili smo se u klupe, kancelarije ali i u duge redove čekajući da obavimo administracijske i druge obaveze. Za funkcionisanje u digitalnoj sferi potreban je osnovni resurs – internet.

Internet mrežu većina stanovnika Crne Gore ima u svojim domovima i kancelarijama. Ipak, inflacija koja nije zaobišla ni Crnu Goru ne dozvoljava svima da imaju redovan i stabilan mobilni internet. U tim situacijama koristan bi bio besplatni internet na javnim mjestima ali ga je jako teško pronaći.

Šetajući ulicama cnogorskih gradova često nam iskoči obavještenje da se prikačimo na besplatan internet ali kada pokušamo to bude bezuspješno. Takav je slučaj i u Baru koji na dva mjesta u gradu ima internet pristupnu tačku “Window2Bar” koja je nefunkcionalna.

Situacija nije bolja ni u Podgorici. U glavnom gradu postoji mnogo besplatnih pristupnih tačaka ali skoro niti jedna ne funkcioniše. Jedina funkcionalna prisupna tačka koju smo pronašli istraživajući Podgoricu je u Bokeškoj ulici.

Da je ovaj aspekt digitalizacije i komnikacije zapostavljen i da se nevješto sprovodi dokazuju i podaci kompanija u čijem su vlasništvu i nadležnosti pristupne tačke.

Iz Mtel-a su za Kombinat kazali da nemaju konkretnu evidenciju gdje sve po Crnoj Gori postoje pristupne internet tačke njihove kompanije budući da su često u funkciji tokom kraćeg vremenskog perioda kao dio nekog projekta ili saradnje. Dodaju da je jedina konekcija bez ograničenja i uslova za prijavu u Kolašinu, nijesu sigurni na kojem mjestu.

Iz Crnogorskog Telekoma nijesu odgovorili na pitanja Kombinata gdje sve državna kompanija ima besplatne pristupne tačke i koji su uslovi za povezivanje. U komunikaciji sa PR-om kompanije obaviješteni smo da evidencija postoji ali je, nakon mjesec dana odlaganja, nijesu dostavili.

Javni internet je potreba građana ali i profit kompanija

Doc. Dr Vuk Vuković, stručnjak u oblasti digitalne kulture i novih medija i profesor na Fakultetu političkih nauka i Fakultetu dramskih umjetnosti  objašnjava da kad god nam je neka usluga besplatna, znači da smo mi proizvod. Kada je riječ o medijskim i informaciono-komunikacionim tehnologijama, to je pravilo i građani, kao publika, bivaju isporučeni oglašivačima kao proizvod medijskih, najčešće privatnih, kompanija.

,,Na tom fonu se odvija i projekat pristupnih tačaka preko kojih ćemo učestvovati u indirektnim prodajama, u razvoju brendova, marketinškim i aktivnostima istraživanja korisnika/publike, itd”, pojašnjava on.

Mladi programmer Petar Šćepanovć kaže da mladi ljudi nekada izbjegavaju mjesta bez interneta što je i jedan od razloga zašto manje posjećuju parkove.

,,Internet na javnim površinama je najpotrebniji turistima, jer njihovi paketi najčešće ne važe u inostranstvu. Upravo tada im je internet i najpotrebniji za navigaciju u nepoznatom mjestu, prevod nepoznatog jezika, informacije o smještaju…”, smatra on.  

Njegovo iskustvo sa pristupnim tačkama na javnim površinama nije pohvalno.

,,Obično je servis spor (sa par izuzetaka), nekada ste čak ograničeni da možete koristiti podatke samo za pristup određenim sajtovima ili aplikacijama ili morate da pogledate reklame da bi se konektovali”, objašnjava Šćepanović.

Sa druge strane, dodaje on, internet na javnim mjestima u privatnom vlasništvu (hoteli, restorani, kafići…) je posljednih godina jako napredovao.  

,,Čak i u Crnoj Gori ga možete naći u skoro svakom ugostiteljskom objektu i obično je zadovoljavajuće brzine.”

Šćepanović misli da je problem “javnih” interneta dio onoga što je loš odnos javne uprave prema digitalizaciji.

,,Digitalizacija servisa državnog aparata nije samo potreba mladih koji se ne snalaze sa papirologijom. To je potreba sistema, svaki takav servis ga čini efikasinijim, pouzdanijim, prijatnijim za korišćenje, transparentnijim… Digitalni razvoj nije dodatni trošak, već ulaganje, koje jako brzo sebe isplati kroz uštede koje izaziva.”, objašnjava on.

Vuković ne misli da je internet nešto bez čega ne možemo da živimo, naprotiv misli da bi često bilo lakše bez interneta, ali je on potreba današnjeg društva.

,,Odgovor na tu potrebu je njegova dostupnost na javnim površinama – i kada putujemo i kada komuniciramo i kada pamtimo. Dakle, aplikacije su zamijenile – i papirne mape, i javne govornice, i fotoaparate i albume… Logička i komunikacijska reforma se građanima dogodila, iako javnoj upravi nije”, smatra Vuković.

Na pitanje kako komentariše odnos javne uprave prema digitalizaciji, Vuković kaže da je pandemija pokazala da sistem ima mogućnosti da odgovori potrebama građana: nije bilo redova kao inače, informacije i dokumenta smo mogli da naručujemo i dobijamo e-mailom, sa ljekarima smo mogli da razgovaramo telefonom, javna administracija se pokazala sposobnom da nam odgovori na mnogobrojne upite brže i efikasnije.

,,Zašto to nije situacija u redovnim okolnostima ili, da budem precizniji, zašto to nije standard u redovnim društvenim okolnostima? Zašto moramo da, u nedogled: štampamo račune, čekamo u redovima, provjeravamo pečate i potpise; štampamo i popunjavamo formulare; ponizno proguravamo papiriće kroz otvore na šalterima u domovima zdravlja, opštinama, bankama, poštama… kada sve to možemo online?”, pita se Vuković.

On nije optimista kada je riječ o digitalizaciji i tehnološkom napretku društva u kontekstu poslovanja javne uprave, a uzrok tome nije neosposobljenost, neznanje ili nemogućnost da se digitalizujemo i reformišemo već činjenica da javna uprava ne želi da pristane na logičku reformu koja mora da se dogodi unutar sistema i na komunikacijsku reformu koja mora da bude prilagođena građanima i građankama.

,,I jedna i druga, trenutno, rade protiv građana i to svaki građanin organski osjeti kad god ima potrebu da stupi u bilo kakav odnos sa javnom upravom”, zaključuje Vuković.

Digitalni samo na papiru

Crna Gora je jedna od šest zemalja Zapadnog Balkana koje su potpisnice Digitalne agende.

Digitalna agenda je inicijativa Evropske unije koja je proširena i usvojena u šest zemalja zapadnog Balkana. Ona ima za cilj da osigura građanima regiona da u potpunosti iskoriste prednosti digitalne transformacije. Posvećenost digitalnoj agendi pružiće mogućnost građanima da odgovore na zahtjeve moderne ekonomije, ali i da pomognu modernizaciji javne uprave, jačanju sigurnosti u sajber prostoru, i jačoj povezanosti i poboljšanju poslovne klime.

Digitalna agenda za Zapadni Balkan usmjerena je na smanjivanje troškova rominga, razvoj širokopojasnog interneta, razvoj e-uprave, e-nabavki, e-zdravlja i digitalnih vještina, izgradnju kapaciteta u području digitalne sigurnosti i pouzdanosti, uporedo sa nastojanjima da se unaprijedi digitalizacija industrija, kao i usvajanje, sprovođenje i primjena pravne tekovine.

Nacionalni izvještaj i plan za unaprijeđenje Digitalne agende koji je izdala NVO 35mm sa partnerima preporučuje konzistentan rad na jačanju kapaciteta državnih službenika, obezbjeđivanje bolje i kvalitetnije internet penetracije, posebno kod domaćinstava sa nižim primanjima.

Takođe, ono što se prepozmaje kao značajan segment, a tiče se legislativnog okvira je da naglasak treba staviti na primjeni već postojećih zakona, donošenju podzakonskih akata kojima će se ta primjena omogućiti i informisanju građana o mogućnostima koja im zakonska rješenja daju u pogledu lakše i efikasnije komunikacije sa državnim organima.

Prema zaključcima u Izvještaju, upotreba digitalnog potpisa je na niskom nivou, što zbog nepoznavanja propisa što zbog nerazumijevanja njegove upotrebne vrijednosti i zbog komplikvanosti aktivacije eLK, te da je potrebno razmotriti pristupačnost aktivacije eLK za sve građane Crne Gore.

Takođe je važno je da svi relevantni donosioci odluka rade na pojačanom informisanju građana, ali i na povećanju broja onih usluga koje se u potpunosti mogu završiti elektronski, uz intezivne informativne kampanje kojima će se podstaći nivo korišćenja tih elektronskih usluga.

Kada je u pitanju značaj organizacija civilnog društva, građanima je neophodno da imaju podršku pri korišćenju servisa, te da je uloga civilnog sektora i u sferi digitalne transformacije prije svega da posreduje u komunikaciji između institucija i građana. Panelisti su se usaglasili i da je jedan od njihovih najznačajnijih zadataka i rad direktno sa svojim ciljnim grupama, ali i da postoji veliki broj izazova sa kojima se suočavaju kako na nivou resursa i kapaciteta tako i na nivou same motivacije građana i nivou digitalne pismenosti koja je, prema zaključku izvještaja, na nedovoljno visokom nivou.

Ovaj tekst napravljen je uz finansijsku podršku Evropske unije i dijelom kofinansiran od strane Ministarstva javne uprave Crne Gore. Izraženi stavovi isključiva su odgovornost autora i ne odražavaju nužno stavove donatora.

Projekat “Povećanje učešća građana na polju Digitalne agende – ICEDA” sprovode Fondacija Metamorfosis (Severna Makedonija), Open data Kosovo (Kosovo), Akademija za eUpravu (Estonija), Partneri za demokratske promjene Srbija (Srbija), NVO 35mm (Crna Gora) i Levizja Mjaft! (Albanija).