U danima posle parlamentarnih izbora kojima su najvaljene temljne demokratske i institucionalne promejne u Crnoj Gori, aktuelizovana su mnoga pitanja, pa i teme vezane za položaj Bošnjaka u Crnoj Gori, ali i dugo izbjegavano sočavanje crnogorskog režima sa zločinima i ratnim aktivnostima iz prošlosti. Dok su mnogi u regionu postavljali pitanje kako će se nova vlast odnositi prema ovim temama, a mnogi pokušali i da evociraju moguća ponavljanja iz devedesetih godina, Institut za istraživanje genocida Kanada je podsjetio javnost na često ignorisanu umiješanost odlazećeg režima u ratna zbivanja devedesetih.

Ovo javno podsjećanje nije na odmet imati u vidu i u svjetlu poprilično neprirodne simbioze određenih bošnjačkih političkih krugova sa DPSom, glavnim kreatorom devedesetih u Crnoj Gori.

Institut za istraživanje genocida Kanada {IGK} je poslije parlamntarnih izbora u Crnoj Gori dobio niz upita o aktivnostima aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića u periodu agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

Kako kažu iz IKG, ,,imajući u vidu da je dužnost svake naučno istraživačke institucije da o rezultatima svojih istraživanja informiše širu javnmost IGK prezentuje dokaze o umješanosti Mila Đukanovića u agresiji i genocidu u Republici Bosni i Hercegovini“.

U tom smislu posebno ističemo dvije ključne tačke:

– prva, je njegova komandna odgovornost inaugurirana pozicijom imenovanja na položaj crnogorskog premijera 1991. godine,

– druga, njegovo aktivno učestvovanje na sjednicama Vrhovnog savjeta odbrane u periodu 1992.–1995. godine, kao premijera Crne Gore.

Zahvaljujući tim potvrđenim činjenicama nauka o genocidu je došla do pouzdanih dokaza o tome kako je i na koji način Đukanović zajedno sa Bulatovićem i Miloševićem po komandnoj odgovornosti učestvovao u agresiji i genocidu u Republici Bosni i Hercegovini. Milo Đukanović kao učesnik sjednica Vrhovnog savjeta odbrane 1992-1995, a Momir Bulatović kao član Vrhovnog savjeta odbrane su učestvovali u odlukama u vezi i sa Srebrenicom. Srebrenica je finale genocida koji se desio jula 1995.godine. Nauka o genocidu smatra da Crna Gora mora snositi posljedice jer je faktički učestvovala u agresiji i genocidu na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

Posebno ističemo odgovornost Đukanovića kao tadašnjeg premijera Vlade Crne Gore u paljenju 500 bošnjačkih sela i stradanju nevinog, civilnog bošnjačkog naroda u Hercegovini, strašnog zločina koga su izvršili crnogorski rezervisti. Đukanovićeva krivica je i za deportaciju Bošnjaka koji su izbjegli od ratnih strahota iz Republike Bosne i Hercegovine u Crnu Goru, a vlasti Crne Gore ih isporučile zločincima Karadžića i Mladića..

Link: Trideset godina multietničkog nesklada

IGK će nastaviti sa istraživanjem odgovornosti Mila Đukanovića i drugih za ratne zločine počinjene u periodu 1991-1995. godine i o tome redovno informirati javnost. To je bitno zbog istine i pravde bez koje nema bolje i mirnije budućnosti.

Relativiziranje nečije aktivne ratne uloge koja je ostavila ljudsku i materijalnu pustoš i brojne ljudske žrtve u zemlji na koju su agresija i genocid izvršeni su mimo uvažavanja kolektivnog pamćenja, znanstvenih rezultata istraživanja žrtava rata i prava na komentar javne dimenzije glasa žrtava.

Režim poručio da ne prepoznaje zločine nad bošnjacima

U tekstu, ,,Zbog čega postoji strah da se zločini u Crnoj Gori ponove“ Institut za istraživanje genocida Kanada, se osvrće i na odluke Višeg suda u Bijelom Polju iz 2010. godine na osnovo kojih se može zaključiti trenutno rapoloženje režimskih isntitucija prema pitanjima zločina u prošlosti. Kako smatraju iz ovog instituta, poruka kojaje poslata ovim presudama može se tumačiti da zvanična Crna Gora ni danas nije spremna da prepozna zločine nad Bošnjacima.

Specijalno vijeće Višeg suda u Bijelom Polju 31. decembra 2010. godine, kojim je predsjedavao sudija Šefkija Đešević, izreklo je oslobađajuću presudu sedmorici bivših pripadnika Vojske Jugoslavije, optuženih da su tokom 1992. godine, izvršili zločine protiv čovječnosti nad licima Bošnjačke nacionalnosti sela Bukovice, Opština Pljevlja.

Link: Nespremni da procesuiramo ratne zločine

Tako je crnogorsko pravosuđe uputilo sasvim jasnu poruku građanima Bošnjačke nacionalnosti koja glasi: “Svaki je dan 92. a Crna Gora Bukovica!”

Ova opasna poruka režima propraćena šutnjom bošnjačkih intelektualaca, institucija i žrtava genocida sela Bukovice najblaže rečeno čudi i zabrinjava.

Činjenica da u Bukovici ni poslije 28 godina ne živi ni jedan Bošnjak dovoljno govori o kakvom zločinu je riječ. Raseljeni širom svijeta nadali su se da će crnogorsko pravosuđe dovesti slučaj do kraja i procesuirati direktne nalogodavce zločina.

Više na link: GA-bilten-Bukovica-dec-2018