Razgovarao: Aleksandar Novović

,,Vjerujem da svako od nas poznaje najmanje jednu osobu koja se zbog pomenute diskriminacije nalazi u krajnje nezavidnom položaju, i svako od nas je bio svjedokom nečije lične ili porodične drame kojoj je uzrok ovakav maltretman.“

Poslednji potezi odlazeće Vlade, da par sati uoči izglasavanja nepovjerenja premijeru, usvoji Odluku koja liberalizuje sticanje crnogorskog državljanstva izazvao je veliku polemiku u javnosti i u poltičkoj areni. Za jedne je to pokušaj ,,političkog inženjeringa“, dok drugi smatraju da je takvu odluku trebalo ranije donijeti.

Na žalost, cijela polemika se pretvorila u političku debatu dvije različite političke agende i cijela stvar je najmanje analizirana sa pravnog aspekta. Razloge i aspekte zašto je pitanje državljanstva kod nas i dalje dominantno političkog karaktera navodili su i analizirali pravnici Stevo Muk, član tužilačkog sasvjeta i bivši direktor Instituta Alternativa i Mićun Milatović, društveni aktivista i jedan od osnivača građanske inicijative Plenum 083 iz Nikšića.

Građansko društvo i ,,sumnjiva nacionalnost“

Zanimljiva je situacija da u javnom mnjenju, koje navodno ima konsenzus da želi biti inkluzivno – ali i da zna šta je građansko društvo – postoji prilično rigidan stav kod nosilaca liberalnog koncepta koji sugeriše da neki građani, koji žive u zemlji jednako ispunjavajući sve predviđene obaveze, ne mogu da imaju državljanstvo.

S tim u vezi, Muk naglašava da je kod nas maglovit ’konsenzus’ o građanskom društvu, kao i sam “liberalni koncept“.

,,Neki termini se u javnom govoru koriste gotovo isključivo da bi se neka druga društvena ili politička struktura označila protivnikom tog koncepta, a ne da bi se zaista promovisao i osnažio neki koncept kao vrijednost“, kazao je on, konstatujući da je onda i ,,odnos prema pitanju državljanstva isključivo određen pretpostavljenom “nacionalnom, vjerskom i ideološkom” strukturom najveće grupe lica koja čeka rješenje pitanja državljanstva i neskriveno u funkciji političkih projekcija i političkih ciljeva“.

Na sličnoj liniji razmišljanja je i Mićun Milatović koji komentariše da ,,to što se u Crnoj Gori smatra “građanskim konsenzusom” je zapravo eufemizam za klasičnu merkantilnu, pa i faustovsku, nagodbu koju su građanske strukture, reprezentovane tzv. nezavisnim intelektualcima, novinarima, NVO sektorom (čast izuzecima!), sklopile sa režimom Mila Đukanovića, negdje potkraj prošlog vijeka“.

On podsjeća da smo došli do klasičnog orvelovskog Doublethink-a kao autentičnog žargona pomenutog “građanskog konsenzusa”.

,,I samo je jedan takav društveno-politički kontekst mogao iznjedriti paradoksalnu situaciju u kojoj se “liberali” protive upravo liberalizaciji uslova koja bi, značajnom broju ljudi, omogućila uživanje osnovnih ljudskih prava počev od prava na rad i bazičnu socijalno-zdravstvenu zaštitu, pa sve do političkih sloboda i prava“, kazao je Milatović.

On ide dalje u analizi odnosa prema određenim građanskim grupama, pa ukazuje da jedna nacionalna grupa definitivno nema jednak pristup državljanstvu kao i ostale.

,,Ovdje, na žalost, moram da ponovim nešto što sam inače često ponavljao i prethodnih godina: u Crnoj Gori je svako građanin dok se ne dokaže da je Srbin. Čitav naš politički žargon, ali i agon, počiva na postojanju neoborive pretpostavke “sumnjive” nacionalnosti“, ocijenio je Milatović.

Ipak, kada je politika davanja državljanstva u pitanju u Crnoj Gori, Muk napominje da treba biti fer pa reći ,,da je i pored promovisanog restriktivnog pristupa državljanstvu, od obnove nezavisnosti oko 30 hiljada lica dobilo državljanstvo Crne Gore“.

Sporna Vladina odluka o prijemu u državljanstvo?

U javnosti je ostalo nerazjašnjeno da li je Vladina odluka – s obzirom na način kako je donijeta – sporna.

Po Muku, jasno je da je Vladina odluka donijeta ,,mimo redovne procedure, slijeda koraka i uloga koje nadležno ministarstvo, Vlada i drugi akteri imaju u redovnom postupku predlaganja i usvajanja podzakonskih akata“.

Milatović se na to nadovezuje, napominjući da je formalno pravna valjanost pomenutog akta Vlade definitivno vrlo važna tema, ali da su potencijalnu analizu tog slučaja zasjenile razne političke reakcije.

On primjećuje da je najava razmatranja izmjene kriterijuma za sticanje crnogorskog državljanstva izazvala  žestoko protivljenje pristalica režima Mila Đukanovića.

,,Sjednicu Vlade na kojoj je, još u aprilu prošle godine, ova Odluka trebalo biti usvojena, pratili su incidenti organizovani od strane pristalica režima Mila Đukanovića, kao i protesti na kojima se, između ostalog, uzvikivalo: ,,Branićemo ovih dana Crnu Goru od dušmana!”, naveo je Milatović.

Zato je Milatoviću jasno da je u središtu pažnje javnosti politička, preciznije, ideološka kontroverza koja od početka prati ovo pitanje.

,,Namjera Vlade da uopšte interveniše u ovoj oblasti je a priori etiketirana kao pokušaj “demografskog inženjeringa”. Teško da su proceduralni ili pravno-tehnički razlozi odnosno jedan, da ga tako nazovemo, legalistički fanatizam mogli postati inspiracija za ovakve manifestacije buke i bijesa“, kazao je Milatović.

Izmjene odluke male, ali značajne

Na pitanje, da li je u pitanju velika ,,intervencija“ na ovom polju ili se odnosi na izmjenu MUP-ovog tumačenja stalnog boravka, Muk izražava vjerovanje da će ova odluka opstati u pravnom sistemu i nakon “provjere“ kod ustavnog suda.

,,Blisko mi je tumačenje da je riječ o usaglašavanju uredbe sa odredbama zakona“, kazao je Muk.

Milatović podsjeća da tekst Odluke o izmjeni odluke o kriterijumima za utvrđivanje uslova za sticanje crnogorskog državljanstva prijemom sadrži jedva nekoliko riječi. Međutim, da u tih nekoliko riječi svaka strana vidi ono što je njima na umu.

,,Tih nekoliko riječi jesu svojevrsna Roršahova mrlja naše političke zbilje“, istakao je Milatović.

Medveđa usluga za ljude koji čekaju državljanstvo?

Da li je odlazeća Vlada ovom odlukom napravila ,,medveđu uslugu“ ljudima koji čekaju državljanstvo toliko godina, čineći cijelu problematiku više političkom, Muk vjeruje da je taj efekat postignut.

,,Sudeći po najavama da će prva naredna Vlada ovu odluku ukinuti, očigledno jeste medveđa usluga.  Kratkoročno važenje propisa koji uređuju tako važna pitanja, ne doprinosi pravnoj sigurnosti. Štaviše, može odložiti konačno i kvalitetno rješenje. Zato je važno da se ovo pitanje, ,,hladne glave“, razmatra u kontekstu Ustava, zakona i preuzetih obaveza u procesu pregovora sa EU, u skladu sa prihvaćenim međunarodnim dokumentima, naročito univerzalnih i evropskih garancija ljudskih prava  i, naravno, bez dodatne politizacije, strasti i zloupotrebe straha“, kazao je Muk.

S druge strane, u političkom tumačenju, potez premijera Krivokapića, Milatović vidi ,,kao prilično neubjedljiv pokušaj odlaska u velikom stilu, odnosno, iskupljenja pred javnošću i građanima koji su u tom trenutku mogli osjećati da ih je Vlada izdala“.

,,Slijedom najave gospodina Abazovića da će nova Vlada ukinuti ovu Odluku, za očekivati je da će ovaj problem opet biti gurnut pod tepih na neodređeno vrijeme, i iz te perspektive posmatrano, odlazeća Vlada je, doprinijela kompromitaciji samog pokušaja da se ovaj značajan problem u dogledno vrijeme riješi na kvalitetan način“, podvukao je Milatović.

Pravna problematika koja utiče na svakodnevni život

Brojne su mahinacije sa pravnim tumačenjenjem prava na državljanstvo pogotovo u domenu tumačenja termina ,,stalni“ i ,,neprekidni boravak“. Muk stoga smatra da se ovaj problem može bolje približiti široj javnosti ,,na primjerima konkretnih ,,živih” ljudi i porodica koji imaju konkretne, stvarne probleme koji proizilaze iz neriješenog statusa u dugom trajanju“.

,,Vjerujem da se u tom smislu moglo uraditi značajno više, što bi doprinijelo razumijevanju ovog pitanja u kontekstu ljudskih prava i ličnih i porodičnih sudbina koje su određene neriješenim pitanjem državljanstva“, kazao je Muk.

Na drugo strani, Milatović napominje da, iako države na različite načine regulišu ovu oblast, postoje opšte granice koje postavlja međunarodni pravni okvir.

,,Univerzalna deklaracia ljudskih prava po kojoj svako ima pravo na državljanstvo, a sticanje ili promjena državljanstva je pravo koje se nikom ne smije proizvoljno uskratiti. Konvencija o eliminisanju svih oblika rasne diskriminacije i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima su, takođe, principi koje je inkorporiralo domaće zakonodavstvo“, naveo je Milatović.

On se zapitao, ,,kako je onda moguće da se za lica koja su ovdje završila osnovnu i srednju školu,  zasnovala porodicu, ostvaruju prihode, a pri tom ne postoje smetnje iz razloga bezbjednosti i odbrane Crne Gore, u upravnom postupku utvrdi da nisu ispunila uslove za prijem u crnogorsko državljanstvo, dok se u istim ili bitno sličnim situacijama zahtjev za sticanje državljanstva prijemom rješava pozitivno?“

,,U pitanju je zakonski neutemeljeno diskreciono pravo upravnog organa na kreativno tumačenje norme, koje dovodi do diskriminatorne prakse“, komentariše Milatović.

Kako kaže, upravnom praksom se derogiraju ustavna načela i principi zakonskog uređenja ove materije.

,,Otklanjanje ovakvih nejasnoća nije stvar koja zavisi od pravne tehnike ili komplikovane procedure već famozne političke volje“, jasan je Milatović.

Stav dijaspore prema prijemu u državljanstvo

Prisjećajući se slučajeva kada su patriotizam i nostalgija kod nekih pripadnika dijaspore bili probuđeni činjenicom da je troškove putovanja i boravka snosio neko drugi, za glas na referendumu ili izborima, Milatović konstatuje koliko je oblast registra državljana, odnosno, evidencija prebivališta i boravišta suštinski neuređena, što konsekventno dovodi do tako apsurdnih situacija kao što je i reakcija dijela dijaspore kojom se osporava potencijalno državljanstvo ljudima koji žive u Crnoj Gori.

Muk navodi da i dalje nije mjerljivo kakvo je mišljenje dijaspore u cjelini i da državljani Crne Gore koji žive i rade u inostranstvu imaju nesporno pravo da se interesuju za ova i druga pitanja.

,,Ipak, vidim da je jedan broj organizacija u dijaspori nekritički prihvatio argumente opozicije (DPS) i da je taj pristup ovom pitanju naročito agresivno promovisao u dijelu medija koji podržava DPS. Tu je naročito iskazana tvrdnja da se njima u dijaspori navodno planira oduzeti državljanstvo, dok se drugima nezakonito namjerava dati državljanstvo, iako je više puta ubjedljivo i odlučno demantovano i jedno i drugo“, kazao je Muk.

Milatović dodatno osvjetljava motive dijaspore po pitanju državljanstva koje se, nažalost, izjednačava sa biračkim pravom.

,,Biće da je stav jednog dijela dijaspore motivisan strahom kako bi eventualni priliv novih birača u značajnoj mjeri devalvirao vrijednost njihovog glasa, što bi značilo da u budućnosti niko neće biti voljan da izdvaja značajne sume novca kako bi organizovao glasačke ekskurzije do zavičaja i natrag“, našalio se Milatović i dodao ,,da je na osnovu transparentne procedure neophodno urediti evidenciju prebivališta i boravišta kao fundusa registra državljana“.

,,Državljanstvo kao egzistencijalna, socijalna, politička i ekonomska povezanost pojedinca i države, zahtijeva efektivnu a ne afektivnu artikulaciju“, kazao je on.

Državljanstvo samo kao biračko pravo?

Stiče se utisak da je jedina svrha državljanstva biračko pravo i da polemika oko istog postoji u vrlo suženom kontekstu.

Milatović konstatuje da je u središtu pažnje samo jedan segment prava na državljanstvo, odnosno, biračko pravo koje proizvodi direktne političke posljedice.

,,I sve to nije naročito čudno za državu koja je svoju građansku emancipaciju temeljila na sistemu koji je suštinski otuđen od slobode gazio dostojanstvo pojedinca, sistemu koji je sve do 30. 08. 2020. godine svoju “demokratsku” dugovječnost dugovao formuli ,,1 zaposleni=4 glasa”, kupovini ličnih karata, korupciji odbornika i poslanika. A sve to je bilo moguće upravo iz razloga jer su brojni ’civilni’ akteri, sudionici pogodbe sa režimom uvijek i iznova pronalazili, nova opravdanja za masovno i sistematsko kršenje osnovnih ljudskih prava, među koja spada i neosnovano uskraćivanje prava na državljanstvo“, kazao je Milatović.

Stara, nova tema: Crnogorsko državljanstvo na putu ka EU

Zato, smatra Muk, aktuelna rasprava je, na žalost, svedena na taj ograničeni aspekt prava koja proizilaze iz državljanstva. Zato su i stavovi tako oštro podijeljeni, a debata usijana.

Sjećam se da smo u 2012.godine u Institutu Alternativa, objavili jednu analizu, pod nazivom ,,Crnogorsko državljanstvo na putu ka EU” koristeći privilegiju saradnje sa našom međunarodno priznatom naučnicom dr Jelenom Džankić  koja se godinama bavi naučnim istraživanjima pitanja državljanstva. Toplo je preporučujem za dalje razgovore na ovu temu.

Šta bi državljanstvo trebalo da bude?

,,Ni manje ni više nego ono što je državljanstvo u svim civilizovanim sredinama, pravno uređena veza između države i pojedinca koja se temelji na reciprocitetu prava i obaveza. Nešto što, u konačnom, i državi i pojedincu garantuje da neće biti na gubitku“, jasan je Milatović.

Pritom, on napominje, da treba uvijek imati na umu da je u korijenu svakog političkog zla naša nesposobnost da drugom priznamo ona prava koja su nam, sticajem pukih okolnosti, pripala rođenjem.