Hoću da vas obavijestim da je u Podgoricu stigao znameniti grčki filozof Diogen iz Sinope, poznatiji kao Diogen iz bureta, koji je u po bijela dana išao ulicama Atine sa svijećom u ruci tražeći čovjeka. Znate za njega? Znate. Ali, neću vam ja govoriti o njemu, nego će vam se obratiti on lično. Budući da je i u Atini, kao i danas u Podgorici bio beskućnik koji je živio u buretu, bliska mu je ulična ujetnost, street art.

Zato će vam sad filozof, nekadašnji rob,
Ispričati svoj život, antički Hip Hop!

Rokam masne rime, direkt sa Balkana,
slažem grube strofe iz podsvijesti Evrope!

Balkan sad je podsvijest, a bio je svijest,
kad je Homerov rep-ep, donosio vijest.

Zato Diogene, rimsone raspali,
Old school tvoja spika je, Frojd je za te mali!

                                                                 Diogen repuje

Iz bureta ustaje Diogen Sinopljanin,
nisam makar kakav klošar, već stari Evropljanin.

Učio se epčini, od Homera brata,
rokam masno kao Sokrat, jer on mi je tata.

Prošao par vijekova, niz ulice vrele,
ko mi takne moga pisca, mlatim te džukele!

On me je osvježio, da vas sjetim ko sam,
nema više: kanta, bure – jer batinu nosam!

Sa Atinskih ulica, gdje se pjev’o ep,
upadam u postmodernu, ep je tu sad rep.

Prvo ću vam reć šta pamtim sa antičkih drumova,
neka dopre moj background i do vaših umova.

Kad je bio beskućnik, na Atinskoj džadi,
ovako je repov’o, Diogen vaš mladi:

Ime mi je Diogen, al me zovu pas,
kidam pravu repčugu, i ujedam vas!

Kad sam bio mlađan lovac, švercov’o sam pare,
prognaše me iz Sinope u Atinu brale.

Prezirem demagoge, ne mogu me zanijet,
za život pripremi konopac il pamet.

Svetina se tamani, međusobno gazi,
na prave vrline, niko da pripazi.

Kad su me prodavali, ne bješe tih para,
Jer sam vik’o: „kupite sebi gospodara!“

Lupam ološ batinom, kad se odazovu,
ja sam zvao prave ljude, a ne bagru ovu.

Od vaših drangunlija, ništa mi ne treba,
kao Uroš Tošković, samo komad neba.

Aleksandar veliki, pit’o me šta želim,
da me pustiš da se sunčam pod sunašcem vrelim!

Dok repujem žvaćem čvarke, pa mi masna rima,
jer bogataš jede kadgod, siromah kad ima.

Svakom sve u lice, pa moram da se čuvam,
ima mnogo zlopamtila, te kacigu furam.

Posle jedne bitke, zarobljen sam bio,
al pred carem osvajača ko sam nisam krio.

Na pitanje: „ko si?“, predvodnika pohoda,
rek’o sam mu ja sam tebra tvog grabeža uhoda!

Kada spazim muriju, kako vodi lopova:
„velik lopov vodi malog!“, grunem iz sto topova.

Ako kažeš da sam pseto, tako me ocijeniš,
ja uzvratim: Ne brini se, ne jedem zeleniš!

Kada vidim otmen skup, s demagogom na premcu,
rastjeram ih palicom, da ne kvare djecu!

Napisane knjige, više ni ne čitam,
živi govor, to mi treba, drumovima skitam.

Svako pravo zlato, ima blijedu boju,
jer ga mnogi lupeži, vrebaju u stroju.

Mnogo mrzim laskavce što hvale moj kov,
a ni jedan ne smije, samnom poć u lov.

Kad sam prao kupus, Platon mi je rek’o,
ne bi mor’o tako da si Dionisu kleko.

E moj vrli Platone, da si kupus prao,
ne bi sada Dionisu ti pokornost dao!

Ne dajem se strastima, nego čuvam razum,
motrim i ostvarujem svaki dobar naum.

Filosofos pomaže da ostanem mudar,
što znači da podnesem svaki sudbe udar!

Nekada mi kažu: prljav si zbog ulice.
I sunce sija u klozete, al ne čisti guzice.

U pozorište ulazim, kada drugi izlaze,
kao Ežen Jonesko, zato nek se pripaze!

Muzičar podešava na instrumentu žice,
a ne zna da podesi kući svoje živce.

Ne mogu da me cimaju, u svoje priče vode,
k’o Herakle, ne cijenim ništa do slobode!

Zato treba savladati sve što polet priječi,
najfinija međ ljudima je sloboda riječi!

Eto sam vam pripovijedao o atinskom getu,
sad se vraćam novom sebi u novome svijetu.

S Kombinatom kombinujem, da zapišem mudrost,
nisam više raspoložen ni za kakvu glupost.

Dosta sam ratovao kroz ulični rov,
hoću sebi i teatru da sagradim krov!

Od sad ću da glumim i radim bez odmora,
pisac me je oživio, moram mu bit potpora!

Počeo sam s repom, da probijem led,
kakva mi je karma bila, takav je i slijed!

Posle ovog idem dalje, dramski tekst i gluma,
jer istinski talenat, čuvar je tvog uma.

Nisam neki jadnik, na ulici što plače,
slobodan sam na daskama koje život znače!

Istinska kultura, mora da se gradi,
za početak s Novovićem ti drvo posadi! Yeah!