Rezolucija za rezolucijom koje je donosila međunarodna zajednica značile su sve manju i sve slabiju Palestinu. Ista ta međunarodna zajednica pomagala je nestanak još jedne države – Jugoslavije. Međutim, Palestini još nije pukla kičma, te na današnji dan građani širom svijeta saosjećaju sa njom. Takođe, tog 29. novembra mnogi kod nas i dalje slave jednu davnu ljepoticu i majku svih naroda, kako volimo reći, Zapadnog Balkana.

Dakle, danas očigledno obilježavamo datume vezane za sudbinu država koje nisu poželjne ostatku svijeta. Obilježavamo međunarodno priznate i poželjne genocide. Možda je ispravnije reći državocide.

Ko može bolje saosjećati sa Palestinom, a bogami i imati obavezu prema njima, nego (bivši) Jugosloveni. Ipak, bitno je napomenuti, da su za razliku od naroda Palestine, mnogi od nas – zahvaljujući lokalizmima, nacionalizmima i slijepim politikama –  bili izvrsni pomagači međunarodnoj zajednici u razaranju naše zemlje.

72 godine neostvarenih prava i neispunjenih obećanja

,,Godine 1977. Ujedinjene nacije su proglasile 29. novembar kao Međunarodni dan solidarnosti sa palestinskim narodom, kojim se obilježava usvajanje particionog plana Palestine 1947. godine, na isti dan (29. novembar)“, stoji u objavi na stranici ambasade države Palestine u Crnoj Gori.

Kome nije jasno, nije na odmet podsjetiti: 29. novembra 1947. godine Generalna Skupština UN-a donijela je Rezoluciju br. 181 o podjeli Palestine, a isti datum je proglašen ,,tek” prije dvadesetak godina Danom solidarnosti s narodom Palestine. Čekalo se dugo, valjda u uvjerenju kako će sve biti u međuvremenu riješeno. Ipak, rješenja nije bilo. Ujedinjene Nacije su opet usvojile rezoluciju. Ovoga puta Rezoluciju broj 32-40B, o ustanovljivanju Dana solidarnosti. Izgleda da je Palestini ostalo samo to na veoma teškom putu samoodržanja.

Cllj ovog datuma, kako stoji u saopštenju na zvaničnoj stranici Palestinske ambasade, jeste ,,da služi kao podsjetnik na trajnu obavezu Ujedinjenih nacija da pronađu pravedno rješenje za palestinsko pitanje i da mobilizuje podršku međunarodne zajednice neotuđivim pravima palestinskog naroda“.

Povodom ovog datuma, simboličan čin solidarnosti sa palestinskim narodom ima za cilj da podigne svijest o već predugo neispunjenoj obavezi međunarodne zajednice da ispoštuje sopstvene rezolucije i obezbijedi narodu Palestine davno oduzeto pravo na nezavisnost i slobodu.

Mekić: Palestina je inspiracija svim borcima za pravdu

Građanski i ekološki aktivista Denis Mekić, je povodom Dana solidarnosti sa Palestinskim narodom za Kombinat prokomentarisao da je sudbina Palestine danas postala simbol nepravde, ali i inspracija svim onima koji se bore za slobodu i pravdu.

,,Aparthejd i okupacija koja odlikuje cionisticku politiku, je primjer dvostrukih aršina Međunarodne zajednice, koja nakon svih godina okupacije, i postepnog oduzimanja teritorije i ugrožavanja osnovnih ljudskih prava palestinaca otvara sumnju u njenu spremnost da sačuva mir ne samo u tim zemljama, već i na globalnom planu“, izjavio je Mekić.

Mir na Palestinskoj teritoriji, po njemu ne bi bilo samo ispravljanje nepravde nad sudbinom Palestinaca, već bi imalo svjetski značaj.

,,Ostvaren mir i međunarodna pravda u ovoj svetoj zemlji označiće početak dobrih odnosa i na međunarodnom planu.“

Pored ekološkog aktivizma i borbe za očuvanje rijeka i životne sredine u Crnoj Gori, Mekić je prisutan i na mnogim društvenim i političkim dešavanjima, pa između ostalog, bio je prisutan i na skupovima podrške državi Palestini i njenom narodu.

Ne tako davno, u Podgorici je organizovan protest povodom izglasavanja u UN da Jerusalim bude glavni grad Izreala.

S tim u vezi, Mekić komentariše da su on i drugi organizatori slali poruku da je svaki glas važan protiv inicijative da Jerusalim postane glavni grad Izraela i da bi takva odluka dovela do dalje destabilizacije Bliskog Istoka.

,,Mi smo bili svjesni da je svaki glas važan protiv te opasne odluke, pa tako i glas naše Crne Gore, koja je ostala uzdržana u tom glasanju. Povod tog protesta nije bila samo da utičemo na odluku naših predstavnika u spoljnoj politici, već i da pokažemo da smo protiv ugrožavanja osnovnih ljudskih prava i suvereniteta jedne zemlje“, izjavio je Mekić.

Takođe, kako nas podsjeća, tada su uputili protest ispred Američke ambasade koji je je značio i jedno neslaganje sa podrškom koju SAD je u tom momentu davala Izrealu za tako jedan opasan naum.

Samo deklarativna solidarnost ili podsjećanje na nepravdu?

Što se tiče glasa solidarnosti prema Palestini, čini se da se na problem ovog naroda i države najbolje osvrnuo Zlatko Dizdarević, novinar i diplomata, nekadašnji urednik sarajevskog Oslobođenja i dugogodišnji dopisnik sa Bliskog istoka.

U tekstu povodom ovog problema, on je napisao da se dani solidarnosti ,,sa palestinskim narodom čija se prava, kao i zahrđali ključevi kuća iz kojih su davno otjerani, tiču svijeta samo još na ’rezolucijski’ način“.

Tako zaista i izgleda. UN su prvom rezolucijom iz 1947. trasirali sudbinu palestinske države ka gubitku suvereniteta i konstantnoj ugroženosti od sve jačeg Izraela.

,,I tako evo sedam decenija koliko je proteklo od UN odluke da Palestine ima, a nema je. I pedeset godina otkako se mnogi zaklinju u međunarodno pravo i poredak, principe, časnu riječ i Rezoluciju UN-a broj 242 iz 1967. Po njoj se Izrael navodno morao povući sa okupiranih teritorija da bi Palestine opet bilo. Ali, nema je. Pošto je tako, ostaje samo solidarizirati se“, napisao je Dizdarević 2016. za Signs of the Times (SOTT).

Dakle, solidarnost prema Palestini čini se samo deklarativna i, na neki način, kao demonstrativno prikrivanje griže savjesti i jasne svijesti da niko ništa ne radi po pitanju njihovog nestanka. Čini se da je to vrlo jasan konsenzus koji su uspostavile elite.

S tim u vezi, Dizdarević je zaključio:

,,Agresija i okupacija u otetoj Palestini zaštićeni su ogromnim zidom. Betonski monstrum ne odvaja Palestince samo od njihove zemlje, vode, maslinjaka, prirodnih blaga, škola i komunikacija. Odvaja ih od smisla života i logike humanog postojanja.“

Rođendan zemlje koje više nema

29. novembar je takođe datum kada se rodila Jugolavija, godine 1943. na Drugom zasijedanju AVNOJ-a u Jajcu. Jugoslavije više nema, ali mnogi i dalje nostalgično obilježavaju ovaj datum. Omaž nekadašnjoj zajednici ravnopravnih naroda i narodnosti, zasnovanoj na demokratskim principima vidljiv je na društvenim mrežama gdje Jugoslavija opstaje i nastavlja da živi u sjećanjima mnogih.

,,Ipak ostalo je sjećanje na jedna bolja vremena i lijep suživot, koji budi nadu da jednog dana ponovo naši narodi sa ovih prostora koji dijele mnogo toga zajedničkog mogu zajedničkom saradnjom ili nekom integracijom živjeti u nekoj properitetnijoj zajednici, nego li što to sada u našim nezavisnim državma uživamo“, komentariše Mekić.

Pored rata, nacionalizama i slijepe politike, nestajanje Jugoslavije su, takođe pratile razne rezolucije i ,,sporazumi“  i nijemo posmatranje međunarodne zajednice, za šta se može reći da vezuje sudbinu naše nekadašnje države sa palestinskom. Istu sudbinu su ove dvije zemlje dijelile i okviru Pokreta nesvrstanih.

Danas Palestina i dalje živi bez svoje nezavisnosti, a njen narod bez mira, sigurnosti i slobode življenja. Narodi Jugoslavije su potražili svoju sreću u državama – ostacima nekadašnje Jugoslavije, ali ova zemlja je i dalje nesalomivo živa. Iako je nestala, snaga njenog duha je itekako jaka. Nadamo se da je i snaga Palestine dovoljno jaka da opstane i formalno.

I veliki Maradona bio Palestinac

Dok svijet žali zbog smrti legende fudbala Diega Maradone, mnogo je onih koji podsjećaju na glas koji je dizao u korist Palestinaca.

Čovjek koji je jednako strastveno i s ljubavlju nosio i krst i crvenu zvijezdu petokraku, mnogo je puta viđen u društvu socijalističkih i komunističkih predsjednika poput Fidela Kastra, Huga Čaveza, Nikolasa Madura … ljudi koji su se borili protiv svjetskog imperijalizma i nepravde. Među njima je i predsjednik Palestine Mahmut Abass, čovjek koji je na čelu nacije koja se decenijama opire Izraelskoj invaziji.

Ostale su zapamćene Maradonine riječi prilikom srdačnog susreta i zagrljaja sa predsjednikom Abasom: ,,Ja sam u srcu Palestinac“.

Maradone i Jugolavije nema više među nama, ali žive! Neka i Palestina živi!