piše: Milovan Marković

Ministarstvo ekonomskog razvoja i turizma, na čijem je čelu Jakov Milatović, krajem jula mjeseca iniciralo je donošenje Zakona o ostvarivanju prava na finansijsku podršku licima koja su bila zaposlena u sektorima rudarske i metalske industrije.

Ti radnici su, kako je istakao tom prilikom ministar Milatović, godinama ,,eksploatisani i izigrani od prethodne Vlade, koja ih je diskriminisala i grubo kršila prava koja im garantuje Ustav“. 

Zato bi, kako su tada kazali iz Ministarstva kojim Milatović rukovodi, ovaj zakon trebao da bude ,,polazna osnova za izmirenje obaveza” prema bivšim radnicima, tranzicijom uništenih i poharanih, privrednih društava: Kombinat aluminijuma Podgorica, Prerada Podgorica, Kovačnica Podgorica, Rudnici boksita Nikšić, Metalac Nikšić i Fabrika elektroda Piva Plužine.

Nakon konsultacija sa radnicima, početkom ovog mjeseca, radna grupa – sačinjena od ljudi iz Ministarstva ekonomskog razvoja i Ministarstva finansija i socijalnog staranja – kojom je koordinisala v.d. generalne direktorice Direktorata za industrijski i regionalni razvoj, Renata Milutinović, javnosti je prezentovala Nacrt zakona koji će, nakon javne rasprave, biti upućen Skupštini na usvajanje.

Njime se, između ostalog, predviđa isplata zaostalih potraživanja – u narednih dvije, tri godine, za oko 680 bivših radnika ovog sektora što bi, prema projekcijama, iznosilo oko 10 miliona eura.

Vrijeme (više) ne radi za njih

Ipak, nisu svi zadovoljni ovim predlogom zakona. Prema riječima Nikole Rakovića, koordinatora Pregovaračkog tima bivših radnika KAP-a (koji štrajkuju od uvođenja stečaja u ovu fabriku, 2013. godine), ovim nacrtom Ministarstvo kao da želi da ih vrati na početak.

,,Čitajući ovaj predlog zakona kojim se, navodno, pokušava ispraviti dugogodišnja nepravda prema bivšim radnicima metalske i rudarske industrije, moram konstatovati da ni jedan naš zahtjev nijesu ispoštovali, iako smo imali tvrdo obećanje i uvjeravanja da će to učiniti. Tu, prije svega, mislim na to da nas isplate do kraja ove godine jer, nakon skoro 10 godina borbe na ulici, to je najmanje što smo mogli očekivati od ove Vlade i parlamentarne većine“, istakao je Raković.

Razlog zbog kojeg insistiraju da im se otpremnine isplate do kraja ove godine je, kako je u izjavi za Kombinat saopštio jedan od penzionera, Predrag Bakić, taj što oni – zbog svojih poodmaklih godina i narušenog zdravlja – više nemaju toliko vremena da čekaju.

,,Za ovih devet godina od nas, 420 kolega, preminulo je 26, dok je preko 100 ozbiljno narušenog zdravstvenog stanja. Stoga, kako smo za ove devet godina svakim danom sve stariji, u naredne dvije tri godine – za kada Vlada predviđa isplatu naših otpremnina, ko zna koliko će nas biti među živima da ih primi“, priča Bakić za Kombinat.

Limitiranje otpremnina nije dogovoreno

Ono što je, dodaju oni, još jedna u nizu nelogičnosti je i činjenica da se Ministarstvo drznulo da samovoljno, bez prethodno zatražene saglasnosti od svih strana, limitira otpremnine.

,,Ovim predlogom Zakona otpremnine svih nas se limitiraju na 12.000 evra, iako ima veliki broj onih koje, na osnovu godina staža, sleduje i više. To, konkretno, u našem slučaju znači da će za njih 56 bivših radnika KAP-a one biti umanjene za 1000, a za njih 262 u visini od 2 hiljade evra, što ukupno iznosi 580 hiljada evra. O tome uopšte nije bilo riječi na konsultacijama na kojima smo bili, kada se pripremao ovaj nacrt.“

Formulacija zakona – prostor za manipulaciju

Osim limitiranja otpremnina, za njih je sporna i sama formulacija zakona.

,,Ministar Milatović bi morao da nam objasni zašto je, uprkos svim argumentima koje smo mu – od dana stupanja na funkciju pa sve do sad – dostavljali, odustao od naziva Zakon o isplati otpremnina penzionerima, a pribjegao formulaciji finansijska i (humanitarna) podrška, ako, pritom, znamo da su naše otpremnine definisane i zakonom, i Ustavom, svim Statutima i kolektivnim ugovorima firmi u kojima smo radili; ali i to da su to sredstva koja smo, teškim radom i mukom, zaradili i da on nema potrebe da nam poklanja, jer nas ona, đe je pravde i prava, sleduju“, kazao je Raković.

Ovakvom pravnom formulacijom bi se, tvrdi Raković, onemogućili radnici da ukoliko se, ,,nekim čudom”, ovaj zakon ne realizuje, izvršenje i pokretanje istog mogu inicirati pred crnogorskim sudovima.

,,Isto kao što niko nama ne može garantovat’ da ćemo – za te dvije, tri godine – biti živi, tako niko ne može ni jemčiti da će ova Vlada opstati do početka realizacije ovog zakona. Zato se i nameće pitanje: zašto bi nama neko poklanjao ono što nas pripada – po svim aktima, ako sjutra neka nova Vlada može doći i poništiti ovaj zakon – kao neku nepotrebnu humanitarnu podršku, pa da mi sjutra, pred sudovima, opet treba da objašnjavamo da to nije neka humanitarna podrška, dobrovoljna, već naše osnovno ljudsko i radničko pravo(?)“, zaključuju bivši radnici KAP-a.

Ipak, uprkos svemu, odlučni su da, kao i svih ovih godina, idu do kraja pa će, u narednim danima, nastaviti svakodnevne proteste pred zgradom crnogorskog Parlamenta.