The Beatles – [5] Lenon – Makartni: posljednji susret

piše: Nikola Zečević; iz feljtona ,,The Beatles. Godine nakon završenog sna”

[Feljton je ranije publikovan u nastavcima, u dnevnom listu „Vijesti”, od 17. do 31. decembra 2012. godine, a reobjavljuje se na Portalu Kombinat, u blago izmijenjenoj i prilagođenoj verziji, uz dozvolu autora.]

U pajtonovskoj emisiji „Rutland Weekend Television”, na BBC-u, po prvi put će se pojaviti i skeč pod imenom „The Rutles”, posvećen istoimenom fiktivnom bendu, što je zapravo bio parodični omaž Erik Idla i Nil Inesa – Bitlsima. Ovaj skeč će u kasnijim godinama prerasti u popularne filmske projekte, poput čuvenog mockymentary-ja „All You Need Is Cash”.

Džordž Harison će u ovu priču biti uključen od samog početka, i jednom prilikom će izjaviti: „Ratlsi su me na neki način oslobodili od Bitlsa. To je bila jedina stvar koju sam gledao tih godina, a da je bila vezana za Bitlse.” Starki i Lenon su obožavali Ratlse, dok ih je Makartni nerado komentarisao. Ričard Starki će spomenute godine igrati ulogu rimskog pape u filmu Kena Rasela – „Lisztomania”.

Džon Lenon je 9. oktobra 1975. godine, na svoj rođendan, dobio sina Šona, nakon čega je nezvanično napustio muzičku industriju, sa željom da se posveti porodici. Legendarni roadie Bitlsa – Mal Evans, se u napadu bijesa (usljed privatnih problema), sukobio sa policijom u Los Anđelesu (gdje je imao status „počasnog šerifa”), 5. januara 1976. godine, i u tom sukobu je izgubio život. Niko od Bitlsa nije došao na njegovu sahranu. Lenon će tih dana, konačno, dobiti „zelenu kartu” i status „rezidenta” u SAD.

U martu 1976. godine, Wingsi objavljuju poppy album „Wings at the Speed of Sound”, koji će doživjeti veliki uspjeh. Projekat će biti obilježen sladunjavim pop temama „Let ’Em In” i „She’s My Baby”, latentnom rok numerom „Beware My Love” i najvećim hitom ove ploče – „Silly Love Songs” (sa zapaženom bas linijom, ali i kombinovanim sarkazmom i serioznošću u lirici – „Neki ljudi žele zasuti svijet sa glupavim ljubavnim pjesmama. Ali šta je loše u tom!?”).

Zanimljivo je spomenuti da se ovaj album zadržao na prvom mjestu američke top liste punih sedam nedjelja, držeći na drugom mjestu čuvenu kompilaciju Bitlsa „Rock’n’Roll Music”. Pol Makartni će tada izjaviti: „Okupljanje Bitlsa? Jedini razlog našeg okupljanja može biti stvaralački i muzički, nikako tako ravnodušan, da bismo samo uzeli novac. (…) To bi, po meni, uništilo sve ono što Bitlsi predstavljaju.”

Ringo i Paul, sa ljepšim polovinama u New Yorku (1977)

Kada Makartni bane na vrata bez najave

U popularnoj emisiji Saturday Night Live, 24. aprila 1976. godine, producent Lorn Majkls je javno ponudio Bitlsima simboličnih tri hiljade američkih dolara da zajedno zasviraju u njegovoj emisiji (ironišući na račun višemilionskih ponuda koje su, od strane različitih promotera, stizale na adrese fabulozne četvorke).

Prema svjedočenju Džona Lenona, tada se umalo nije dogodilo ono što su svi dugo očekivali, jer su on i Makartni zajedno gledali spomenutu emisiju u Lenonovom stanu: „Umalo smo otišli do studija, iz čiste fore. Zamalo smo završili u taksiju, ali smo zapravo bili previše umorni…” Ovo svjedočenje će potvrditi i sam Makartni: „Džon je kazao: ’Moramo da odemo tamo sada i odradimo to!’ (…) To je bila lijepa ideja.”

U produkciji VH1, 2000. godine je ekranizovan igrani film „Two Of Us”, čija se radnja bazira na ovom događaju. Tih dana se dogodio vjerovatno posljednji susret Lenona i Makartnija, prema Džonovom kazivanju: „To je bio period kada se Pol stalno pojavljivao na vratima sa gitarom. Pustio bih ga unutra svaki put, ali sam mu na kraju kazao: ’Molim te, najavi se prije nego što dođeš. Ovo nije 1956. i iznenadno pojavljivanje na vratima više nije ista stvar. Razumiješ, samo se najavi?!’ Njega je to uznemirilo, ali nisam mislio ništa loše. Samo sam htio reći da, dok ja vodim računa o bebi po cijeli dan, tip se stalno pojavljuje na vratima.”

Film Two Of Us inspirisan (vjerovatno poslednjim) susretom Lenona i Makartnija

Džordž tuži Ringa

U septembru 1976. godine, Ričard Starki je objavio svoj peti album „Ringo’s Rotogravure”, koji je prošao posve nezapaženo, uprkos fantističnom timu koji je radio na ploči (pored Lenona, Makartnija i Harisona, tu su bili Erik Klepton i Hari Nilson).

Makartni je biti autor pokretačke teme „Pure Gold”, dok će Lenon učestvovati po posljednji put na nekoj sesiji koja nije bila njegova, ovog puta na snimanju njegove autorske pjesme, poklonjene Ringu, energične „Cookin’ (In the Kitchen of Love)”. Uprkos tome što je bio spriječen da se pojavi na snimanju, Harison će ustupiti Ringu delikatnu rok baladu „I’ll Still Love You” (ranije poznata kao „When Every Song is Sung”).

Jan Inglis će ovu pjesmu prethodno prozvati „nezavršenim masterpisom”. Harison, međutim, neće biti zadovoljan konačnom produkcijom i aranžmanom pjesme, i pokrenuće sudski postupak protiv Stara (ova tužba je dakako imala simbolički karakter), a sve će završiti vansudskom nagodbom. Harison će u novembru 1976. godine objaviti ploču „Thirty Three & 1/3”, čiji je naslov aludirao na njegove godine, ali i kratko vrijeme u kom je projekat završen. Album je imao topao prijem među muzičkom kritikom, a naročito se izdvojila ironična numera „This Song” (proizašla iz frustracije povodom slučaja „He’s So Fine” vs. „My Sweet Lord”) i trippy tema „Crackerbox Palace”, koja je postala hit u Americi.

Spotove za ove dvije pjesme je režirao Pajtonovac Erik Idl. Baš će, u tim danima, čuveni američki promoter Sid Bernštajn ponuditi Bitlsima „nadoknadu” od više desetina miliona dolara, kako bi nastupili zajedno na jednom dobrotvornom koncertu. Harison će tada, posve antikonformistički, poručiti: „To je vic! (…) Želi se prikazati da će sa Bitlsima svijet postati predivan. Mislim da to nije fer!”