piše: Nikola Zečević; iz feljtona ,,The Beatles. Godine nakon završenog sna”

[Feljton je ranije publikovan u nastavcima, u dnevnom listu „Vijesti”, od 17. do 31. decembra 2012. godine, a reobjavljuje se na Portalu Kombinat, u blago izmijenjenoj i prilagođenoj verziji, uz dozvolu autora.]

U Vrhovnom sudu u Londonu, 9. januara 1975. godine, Bitlsi će i formalno-pravno prestati da postoje, pošto je Lenon, nakon kraćeg izbjegavanja, ipak potpisao disoluciju.

Tih dana Lenon će učestvovati, kao koautor, u snimanju famoznog hita Dejvida Bouvija – „Fame”. U februaru 1975. godine Džon je konačno objavio „Rock’n’Roll”, na kom su se našli čuveni standardi „Be-Bop-A-Lula”, „Slippin’ and Slidin”’, „Ya Ya” (ovog puta bez Džulijana) i najuspješniji singl ovog projekta – „Stand By Me”. Ploču zatvara čuveni standard „Just Because”, na čijem kraju Lenon poručuje: „I to je sve do ’Goodnight Vienna’. Želio bih da pozdravim Ringa, Pola i Džordža. (Kako ste narode?) I sve tamo kući, u Engleskoj… Šta se kuva?”

Taj Lenonov nostalgični konceptualni pristup ovoj ploči će biti vidljiv i na omotu projekta, na kojem je prikazana fotografija Jirgena Volmera, iz hamburških dana Bitlsa, na kojoj Džon Lenon stoji na jednom ulazu, dok ispred njega prolaze tri mutne figure, što su na spomenutoj fotografiji zapravo Pol Makartni, Džordž Harison i Stjuart Satklif (prvi basista Bitlsa i nekadašnji Lenonov prijatelj).

Lenon je želio opet da piše sa Makartnijem

Posljednji zabilježeni Lenonov nastup na stejdžu se dogodio 18. aprila 1975. godine, u Waldorf Astoria Hotelu, gdje će izvesti „Slippin’ and Slidin”’, “Stand by me” i „Imagine”. I te godine Lenon je potvrdio svoju zaintersovanost za okupljanje Bitlsa, u svom posljednjem televizijskom intervjuu kod Toma Snajdera: „To je čudno. U jednom periodu, dok su mi postavljali to pitanje, govorio sam: „Ne, nikada! Kog đavola, vratiti se!? Ja ne želim!”, a onda je došao period kada sam govorio: “Zašto da ne!? Ako budemo imali taj osjećaj da nešto snimimo.” Ali onda, kada ja to kažem, otvorim novine i pročitam da Džordž kaže: „Ja ne želim!” I nikada nije došao trenutak, da smo svi željeli to u isto vrijeme. (…) Radio sam sa Ringom i Džordžom. Nisam radio sa Polom, zato što smo prošli kroz težak period, ali sada smo prilično bliski. (…) Drugo pitanje je, da li bi vrijedilo? Ako mi to budemo željeli, onda bi vrijedilo!”

U maju 1975. godine Pol Makartni i Wingsi će objaviti još jedan izrazito uspješan album „Venus and Mars”, koji će pokoriti američke i britanske top liste, i na kojem će Makartni (još jednom u nizu) pokazati spremnost na različite kreativne izlete.

Biće upamćeno i to da se na sesijama trebao pojaviti Džon Lenon, što se ipak nije dogodilo usljed činjenice da je u tom vremenu obnovio svoju vezu sa Joko Ono.

Mej Peng, o toj situaciji, svjedoči na sljedeći način: „Pol i Linda su tada prilično često bili naši gosti. I Pol je spomenuo Džonu: „Linda i ja idemo u Nju Orlins, i razmišljamo da snimamo album tamo.” Nakon tog, Džon se odjednom, jednog jutra, okrenuo prema meni i upitao me: „Šta misliš o tome da opet pišem sa Polom?” Ja sam okrenula glavu kao „The Exorcist”, pogledala ga i kazala mu: „Da pišeš sa Polom? Mislim da je to sjajna ideja!” (…) Pričali smo zatim o tome i on je rekao: “Hajdemo u Nju Orlins. Nikada nisam bio tamo, i volio bih da odem.” Nažalost, to se nije desilo. (…) Znala sam, da sam ga odvela tamo, da bi nešto započelo. Znala sam da je bilo vrlo blizu. (…) Džon je bio spreman!”

Na spomenutom albumu će se naći folk-rock medley „Venus and Mars/Rock Show”, optimistični pop hit „Listen to What the Man Said” i opsesivna soul&blues tema „Letting Go” (koju vam autor ovih redova toplo preporučuje).

U avgustu 1975. godine, Wingsi su krenuli na svoju ambicioznu svjetsku turneju „Wings Over the World Tour”, u okviru koje su posjetili i bivšu Jugoslaviju, gdje će održati koncert u zagrebačkom „Domu sportova”.

Makartni će, samo nedjelju dana nakon tog koncerta, u izjavi za BBC, reći za Jugoslovene da su „vjerovatno najentuzijastičnija publika pred kojom su Wingsi ikada svirali.”

Harison je bio decidan

U septembru 1975. godine, Džordž Harison je objavio album „Extra Texture (Read All About It)” za koji će Sajmon Leng kazati da zapravo simbolizuje „muzičku rehabilitaciju” Džordža Harisona, nakon debakla na albumu „Dark Horse”. Neposredno prije, biće viđen na žurci Wingsa, u Long Biču, gdje se družio sa Makartnijem.

Album je prošao dosta zapaženo (ušao je u TOP 10 Bilbordove liste), i biće proglašen svojevrsnim „povratkom tihog Bitlsa”. Postaće gotovo alergičan na pitanja o ponovnom okupljanju benda, a jednom prilikom će izjaviti kako će radije biti „bivši Bitls, nego li bivši nacist”.

Na ovoj ploči se našla propulzivna pop stvar „You”, sukcesivna „This Guitar Can’t Keep from Crying” (na kojoj će Harison revizitovati atmosferu sa legendarne „While My Guitar Gently Weeps”), melodična i emotivna „Can’t Stop Thinking About You”, kriptična „Tired of Midnight Blue” i preispitujuća „World of Stone”.

Kraj četvrtog dijela