piše: Nikola Zečević; iz feljtona ,,The Beatles. Godine nakon završenog sna”

[Feljton je ranije publikovan u nastavcima, u dnevnom listu „Vijesti”, od 17. do 31. decembra 2012. godine, a reobjavljuje se na Portalu Kombinat, u blago izmijenjenoj i prilagođenoj verziji, uz dozvolu autora.]

Džon Lenon je u septembru 1971. godine objavio još jedan masterpis, legendarnu ploču „Imagine”, kroz koju su suptilno prožete lične teme, sa socijalnom i ljubavnom lirikom.

U istoimenoj (naslovnoj) pjesmi, Lenon nam se obraća sa latentno subverzivnom porukom: „Zamisli da nema država (…) da nema religija. (…) Zamisli da nema svojine. Pitam se da li možeš. Da nema pohlepe, ni gladi. Samo bratstvo ljudi. (…) I da čitav svijet živi kao jedno.”

Osim slikovitih ljubavnih pjesama „Jealous Guy” i „Oh My Love”, na albumu se našla i antipolitikantska „Gimme Some Truth”. Naročitu pažnju će izazvati tema „How Do You Sleep”, u kojoj Lenon, resantimanski, direktno i sarkastično napada Makartnija: „One nakaze su bile u pravu, kada su kazale da si mrtav (…) Jedina stvar koju si uradio je (bila) juče” (aludirajući na legendu: „Paul is dead!” i čuvenu pjesmu „Yesterday”, čiji je autor zapravo Makartni).

Zanimljivo je spomenuti da je, na ovoj pjesmi, slajd gitaru odsvirao Džordž Harison.

Ipak, po objavljivanju ploče, Lenon će u jednom intervjuu izjaviti kako je Džordž „previše konvencionalan i intelektualno nesofisticiran”, što će se odraziti na njihov odnos u vremenu koje je slijedilo.

Lenon i Ono u decembru iste godine, u saradnji sa Harlem Community horom, objavljuju božićni singl „Happy Xmas (War Is Over)”, koji je zapravo bio njihov lični protest protiv rata u Vijetnamu. Ova numera je istovremeno korespondirala sa njihovom čuvenom anti-ratnom kampanjom „WAR IS OVER! (If you want it.)”, odnosno „RAT JE ZAVRŠEN! (Ako ti to želiš.)”, sa kojom su „okupirali” bilborde najvećih gradova zapadnog svijeta. Samo dan kasnije, Pol Makartni će sa svojim novim bendom – Wings, objaviti album „Wild life”.

Naime, Makartni je zajedno sa svojom suprugom Lindom, nekadašnjim vođom Moody Blues-a Deni Lejnom i bubnjarem Deni Sejvelom formirao Wingse, iz prostog razloga jer, kako je umio reći, nije volio da radi sam.

Ovaj album nije bio izraz naročite Makine kreativnosti, ali ga je njegov komercijalni uspjeh u Britaniji svrstao u red najboljih Polovih projekata. U poznatoj temi „Wild life”, Makartni poručuje: „Riječ ’divlji’ se odnosi na riječi ’ti’ i ’ja’…”, kritikujući odnos ljudskog roda prema životinjama. Tu je i pjesma „Tomorrow”, koja je za Lindu Makartni predstavljala svojevrsni tematski nastavak legendarne „Yesterday”, ali i kompozicija „Dear Friend”, u kojoj Makartni konačno stavlja tačku na konflikt sa Lenonom.

Njih dvojica će se tih mjeseci sresti u Njujorku, na večeri, i dogovoriti prekid višemjesečnog medijskog rata.

Irska, nutopizam i lake droge

U februaru 1972. godine, Wingsi objavljuju politički song „Give Ireland Back to the Irish”, povodom krvavog masakra u Deriju (Sjeverna Irska). Pjesma je ubrzo zabranjena na svim kanalima BBC-a i ITA-e.

Ringo Star će sljedećeg mjeseca objaviti hit singl „Back of Boogaloo”, koju je producirao Džordž Harison, a čiji će naslov biti inspirisan legendarnom sentencom Marka Bolana (iz T.Rex-a). Spomenuta pjesma je iste godine ušla u top deset najpopularnijih pjesama u Velikoj Britaniji i SAD.

U junu iste godine, Džon Lenon i Joko Ono objavljuju ploču „Some Time in New York City” (na kojoj će se naći i live snimci nekih pjesama). Iako album nije doživio komercijalni uspjeh, na njemu se može čuti antiseksistička tema „Woman Is the Nigger of the World” (u prevodu: „Žena je crnčuga svijeta!”), pro-irska „Sunday Bloody Sunday”, te famozna „John Sinclair”, posvećena američkom propagatoru kontrakulture i ljevičaru Džonu Sinkleru, koji je 1969. godine uhapšen zbog posjedovanja marihuane i osuđen na deset godina zatvora.

Lenon je tada održao i svoj posljednji full-length koncert, u Medison Skver Gardenu, a kao simbol anti-ratnog pokreta u Americi postaće trn u oku paranoičnoj Niksonovoj administraciji, koja će ubrzo pokrenuti proces njegove deportacije. Ponukani „neočekivanim administrativnim poteškoćama”  Lenon i Ono će se samoproglasiti za „državljane” novorođene konceptualne države – Nutopije, sa čijom će (bijelom) zastavom simbolički zatražiti politički azil u Sjedinjenim Državama.

Prema Lenonu, koncept Nutopije je podrazumijevao zemlju kao „mjesto za ljude, bez granica i pasoša, sa kosmičkim zakonima!”. Docnije je dio njujorške zgrade „Dakota”, u kojoj su živjeli, proglašen za zvaničnu ambasadu Nutopije. Lenonov „nutopizam” se u dobrom dijelu naslanjao na ideje društvenog pokreta – New Age, odnosno na ideologiju novog doba, o kojoj je kasnije sjajno pisao francuski filozof Mišel Lakroa.

Lenonu to svakako nije bio prvi put da se bavi kreiranjem sopstvenih izama; krajem šezdestih je govorio o tzv. bagizmu, odnosno o satirizaciji strpavanja ljudi u različite vokacijske „džakove”.

Koncem 1972. godine, Wingsi objavljuju novi kontraverzni singl „Hi, Hi, Hi”, sa sugestivnom porukom: „Otići ćemo u ’visine’…”, koji BBC takođe zabranjuje. Važno je primijetiti da su u tom vremenu i Lenon i Makartni promovisali veoma slične kulturno-političke stavove, počevši od afirmacije upotrebe lakih droga do osude političkih zločina, poput „krvave nedjelje” u Deriju.

Na proljeće 1973. godine, Pol Makartni i Wingsi objavljuju novi album „Red Rose Speedway”, koji postiže veliki uspjeh, prije svega sa ljubavnim hitom „My Love”. Uspjeh ploče je potvrđen non-album singlom „Live and Let Die”, koji će se pojaviti kao glavna tema na soundtracku za film „James Bond – Live and Let Die”, sa Rodžerom Murom u glavnoj ulozi.

U različitim kritičkim krugovima, ova simfonična rok tema (koju je producirao legendarni Džordž Martin) je protumačena kao Makartnijeva afirmacija eutanazije.

U junu iste godine, Džordž Harison objavljuje svoj zapaženi album „Living in the Material World”, koji je u najvećoj mjeri nastao pod uticajem mantre – Hare Krišna. U dilanesknoj naslovnoj pjesmi „Give Me Love (Give Me Peace on Earth)”, koja će zauzeti prvo mjesto na američkim top listima, Harison se izražava koncizno: „Daj mi ljubav, daj mi mir na zemlji! Daj mi svjetlost, daj mi život, oslobodi me rođenja! Daj mi nadu, pomozi mi da savladam ovaj težak teret, dok pokušavam da te dodirnem i sustignem, srcem i dušom.”

Tu je i oštra tema „Sue Me, Sue You Blues” (u kojoj razmatra ličnu traumu, vezanu za sudske procese, po pitanju disolucije Bitlsa) kao i inspirativno orkestrirana, spiritualna numera „Try Some, Buy Some” (koju će kasnije obraditi Dejvid Bouvi). U kompoziciji „Living in the Material World” (na kojoj je svirao i Ringo Star), sa savršeno inkorporiranim indie bridževima, Harison se takođe dotiče života iz vremena Bitlsa, i konstatuje: „Ostali smo zarobljeni u materijalnom svijetu.”

Svi kod Ringa u studiju, ali odvojeno

1973. godine, Ringo Star se pojavljuje u britanskom filmu „That’ll Be the Day” (koji je bio inspirisan događajima iz Liverpula, ’50-ih godina), dok u novembru iste godine objavljuje svoj čuveni album „Ringo”.

Spomenuta ploča će biti biti zapamćena kao prvi projekat u post-bitls fazi, na kojem su radili svi članovi fabulozne četvorke, uključujući i stare muzičke prijatelje grupe, poput Klausa Vormana i Bilija Prestona. U naslovnoj „prepotentnoj” party numeri „I’m the Greatest”, koju potpisuje Lenon, odvija se svojevrsni studijski i tematski reminsc: „Da, moje ime je Bili Širs! (…) Bio sam najveći šou na Zemlji!”, sa Harisonom na gitari, Vormanom na basu, Prestonom za orguljama i Lenonovom klavirskom improvizacijom i prepoznatljivom tercom, koja prati jednostavni vokalni izražaj Ričarda Starkija. Džordž Harison će tada izaći sa idejom da spomenuta postava formira super-grupu The Ladders, što će odbiti Lenon uz upitnu konstataciju upućenu Harisonu: „Da li si šašav!?”

Najveći uspjeh na ovom albumu, uz obradu famoznog rokabili standarda Sherman Brothers-a „You’re Sixteen”, na kojem će kazu svirati Makartni, doživljava i nostalgična numera „Photograph”, koju su zajedno napisali Harison i Star, a koja je osvojila sam vrh američke top liste, kao i boogie track „Oh My My”.

Zanimljivo je spomenuti i to da je pjesmu „You and Me (Babe)”, zajedno sa Harisonom, napisao legendarni Mal Evans, nekadašnji „izbacivač” čuvenog liverpulskog Cavern kluba, u kojem su zabilježene prve svirke Bitlsa. On će kasnije postati njihov vozač, asistent i veliki prijatelj, a biće zabilježeno i da je ranije doprinio stvaranju epske hromatske teme „Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band”, iako nikada nije potpisan.

Pol i Linda Makartni su učestvovali na bogato aranžiranoj numeri „Six O’Clock”, čiji su bili autori. Iako se nije desilo da se sva četvorica nađu u istoj prostoriji, u toku snimanja ove ploče, tih mjeseci će uveliko započeti nagađanja da je to prvi korak ka ponovnom okupljanju benda. Uostalom, Lenon će te godine, na pitanje Eliota Minca, da li će se Bitlsi ikada ponovno okupiti i da li bi on to volio, odgovoriti: „To je sasvim moguće, da. Ne znam kog đavola to uopšte radimo, ali je moguće. Ukoliko se dogodi, ja ću uživati u tome.”

Početak izgubljenog vikenda

Nakon što je izašao iz veze sa Joko Ono, te započeo romansu sa njihovom asistentkinjom Mej Peng (taj period svog života će kasnije nazvati – „Izgubljeni vikend”), Lenon će u novembru 1973. godine objaviti album „Mind Games”.

Omot projekta je nosio kolažni prikaz Joko Ono kao planine od koje on odlučno odlazi. Iako ni ovaj Lenonov album nije dočekan pozitivno od strane muzičke kritike, osim naslovne numere, izdvojiće se melanholična balada „Out the Blue” (posvećena Ono).

Na ploči se našao i politički naslov “Nutopian International Anthem”, koji je zapravo sadržao tri minuta tišine. Sa druge strane, hiperkreativni Makartni i Wingsi će objaviti dva albuma (!) u samo jednoj godini (1973.). Ploča „Band on the Run” je svakako bila najuspješniji projekat Wingsa i najbolje Makartnijevo djelo, od razlaza Bitlsa (te godine će dobiti dvije Gremi nagrade). Na njoj se, osim naslovne melodic-rock vožnje „Band on the Run”, našla i tema „Jet” (koju je Dejv Marš nazvao „velikom pop konfekcijom”), enegrična i naizgled fiktivna „Mrs Vandebilt” i stilski – posve (ne)svjesno lenonovska „Let Me Roll It”.

Kraj drugog dijela