Prema Svjetskom indeksu medijskih sloboda, objavljenom u izvještaju ,,Reporteri bez granica”, Svjetski dan slobode medija – koji se obilježava 3. maja – Crna Gora dočekuje na 63. mjestu. U odnosu na prethodne dvije godine, naša država napredovala je za 41. poziciju, s tim što se i dalje nalazi u kategoriji ,,problematičnih zemalja”.

S druge strane, naša sagovornica na ovu temu, novinarka ,,Vijesti” Jelena Jovanović, ovaj važan datum dočekala je sa policijskom pratnjom koja joj je, zbog procjene organa bezbjednosti – nakon učestalih prijetnji koje je dobijala – dodijeljena u avgustu prošle godine.

Kako nam je objasnila, zbog tema koje su joj u fokusu, a to je dominantno istraživanje organizovanog kriminala, prijetnje upućene njoj su, već godinama, konstanta.

,,Možda ih zbog toga nekada i ne doživim ozbiljno, makar ne onoliko koliko bi trebalo, što je pogrešno. Jul i avgust 2020. godine ipak su bili malo drugačiji. Iskreno, malo više stresniji – do mene su počele da dolaze veoma opasne informacije. Ni u jednoj verziji nisam čula da ću preživjeti ono što mi se sprema, zbog toga sam ih i podijelila sa pripadnicima Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala”, ispričala je za ,,Kombinat” Jovanović.

Iz tog razloga joj je, navodi ona, početkom septembra dodijeljeno dvadesetčetvoročasovno obezbjeđenje, odnosno, brigu o njenom životu preuzeli su pripadnici Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata sa kojima, od tada, maltene živi.

,,Osjećaj da zbog dvadesetčetvoročasovnog obezbjeđenja nemam pravo da sama, sa porodicom, partnerom, prijateljima… odem gdje hoću, makar to bilo i da prošetam do grada, u meni budi bijes. Ljuta sam na sebe i cjelokupno društvo zbog činjenice da smo dozvolili da neko, ko samo radi svoj posao, mora da strepi za život”, navodi Jovanović.

Njoj ovo nije prvi put da sa sobom ima pratnju. Naime, 2018. godine dodijeljeno joj je policijsko obezbjeđenje koje ju je naučilo da će joj biti lakše kada, jednostavno, samo prihvati izmjenjeni režim života.

,,I bilo je lakše. Tako je i sada. Nijednog trena ne gledam na ljude koji štite moj život kao na teret koji me sputava, naprotiv”, ističe ona.

Život novinarke pod policijskom pratnjom

Prema njenim riječima, policijska pratnja podrazumijeva život sa policijskim obezbjeđenjem. To znači da čak i kada uđe u kuću, ili redakciju, pripadnici Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata obilaze lokaciju na kojoj je, te ni u jednom trenutku nije bez nadzora.

,,Odluku o tome da će neko dobiti policijsku zaštitu donosi Vlada, na predlog Uprave policije (UP). Uprava policije to predlaže tek nakon što dobije procjenu od Agencije za nacionalnu bezbjednost – odnosno, izvještaj da li je ili nije neko ugrožen, u kojoj mjeri i od koga”, pojašnjava Jovanović.

Tako život uz policijsku pratnju podrazumjeva da su oni, apsolutno, od početka do kraja sastavni dio njene svakodnevnice.

,,Skupa idemo na posao, na teren, na planinarenje, na čestitke, sahrane, u kafanu, bioskop, rođendane, proteste, konferencije, skupa šetamo… s tim što me, ukoliko nisam na javnom mjestu (kafići, plaža, planina…), kada dođem do lokacije na kojoj ću boraviti, čekaju ispred prostorije u kojoj boravim”, dodatno objašnjava ona. 

Novinarki ,,Vijesti” je, zbog toga, striktno zabranjeno da koristi njen automobil, pa ni u jednom trenutku, kada je van ,,sigurne” lokacije, ne može biti sama, makar to značilo da samo ode ,,do trafike po cigarete ili kod frizera”.

,,To u značajnoj mjeri otežava i život i rad, jer pojedini izvori, iz bezbjednosnih službi, ne žele da se viđaju sa mnom dok god imam obezbjeđenje, ali se nekako snalazim da i taj problem prevaziđem”, obrazložila je Jovanović.

Porodica i prijatelji – najznačajnija podrška

U cjelokupnoj ovoj situaciji, priznaje ova višestruko nagrađivana novinarka, najviše smeta što nema slobodu kao nekad.

,,Ali da ljudi ne bi pogrešno shvatili – to nije kao da je neko uhapšen, to je jednostavno činjenica da ne možete nigdje otići bez pratnje. Ponekad me zbog te činjenice obuzmu crne misli, ili mi se učini da je suludo nadati se da će biti bolje, ali se brzo vratim u normalu, jer znam da sve prolazi – i dobro i zlo”, dodaje Jovanović.

Njoj, takođe, nedostaje i mogućnost da, u bilo koje doba dana i noći, istrči iz kuće i ode bilo gdje – kod svoje porodice, prijatelja, na planinu, na selo, do crkve, do groblja, do kafane – ali hrabri se time da će sve proći, jer ima sreću što su joj dodijeljena dva sjajna službenika Uprave policije.

Ipak, uprkos svemu, danas je mentalno potpuno stabilna i načisto sa tim da, zbog sopstvene bezbjednosti i života, mora žrtvovati dio svoje slobode i intime.

,,Tome su najviše doprinjeli moji najbliži – porodica, partner, prijatelji, kolege i knjige. Oni su moja najveća podrška. I u životu i u ovakvim situacijama. Bilo je tu suza, straha, molbi da jednostavno odem iz novinarstva, ali već odavno znaju da živim novinarstvo i da sam spremna da podnesem žrtvu”, jasna je ona u razgovoru za ,,Kombinat”.

Njena porodica se, kako nam je rekla, navikla na momke iz obezbjeđenja, pa ih doživljavaju kao njene prijatelje, koji se ne razdvajaju 24 časa.

,,Na njih se navikao i moj partner, odnosno na izmjenjeni režim života koji uključuje i to da obezbjeđenje ide sa nama gdje god krenemo, pa i ako odemo na odmor, vikend… Tu su i moji prijatelji koji su, potpuno normalno, prihvatili činjenicu da kada me pozovu negdje – sa mnom dolazi policija. I niko, ali baš niko od ljudi sa kojima sam bliska nema ništa protiv toga da policija uvijek bude sa nama, jer znaju da oni čuvaju moj život.”

Da bi opstao – novinar mora živjeti novinarstvo

I pored svega što je prošla i što prolazi, ona se ne predaje.

,,Tako je i u poslu, mada novinarstvo više ni ne gledam kao posao, već ga živim. Uživam u istraživanjima koja će, vjerujem, promjeniti naše društvo i zaustaviti pljačku i poharu na svim nivoima. Koliko god da je teško, motiviše me kada vidim epilog istraživanja. Takođe, naprijed me nosi i gura želja da crnogorska djeca žive u boljoj Crnoj Gori. To daje mi snagu da nastavim”, poručuje Jovanović.

Ona smatra da činjenica da u državi, koja se nalazi u procesu pregovora za članstvo u EU, novinari moraju biti pod policijskom zaštitom najbolje govori da smo kao društvo zakazali.

,,Prije par mjeseci zapanjilo me saznanje da su većina štićenih ličnosti, ne onih koji taj status imaju po funkciji, nego onih koje policija čuva jer su ugroženi, pripadnice nježnijeg pola. Od toga dvije su novinarke. To je otvorilo bezbroj pitanja, a glavno je – šta se dogodilo sa čojskom i čestitom Crnom Gorom? Da li smo propali, ili je to uvijek bio mit(?)“, pita se novinarka Jelena Jovanović.

Nerasvijetljeno ubistvo Duška Jovanovića – kamen o vratu Crnoj Gori

Ona podsjeća da je Crna Gora država koja gotovo dvije decenije ne može, ili ne želi, rasvijetliti ubistvo Duška Jovanovića, urednika i vlasnika Dnevne novine ,,Dan”.

,,To je, u procesu pristupanja EU, kamen o vratu Crnoj Gori i nadam se da nas u tu zajednicu neće prihvatiti dok svi odgovorni za taj zločin ne budu privedeni pravdi”, kategorična je ona.

Zbog svega toga, tvrdi Jelena, ,,ljudi koji rade na najodgovornijim funkcijama u državi moraju imati više senzibiliteta za kritičku misao i moraju biti iskreniji u zalaganju da za sve nas, a ne samo za novinare, naprave Crnu Goru bezbjednim mjestom za život i rad”.

,,Kada su novinari i naša zaštita u pitanju, nužno je izmjeniti kaznenu politiku, ali je nužno i da tužioci razumiju koliko je važno procesuirati svakoga ko se drzne da ugrozi novinara. Samo strože kazne mogu nas uvesti u red. Ministarstvo koje je nadležno za medije mora konačno početi da se miješa u svoj posao i moraju znati da smo svi mi njihova briga, a ne samo pojedinci među nama”, tvrdi Jovanović.

Doprinos pojedinca u borbi za zdravije društvo – vaspitanje djece

Ona poručuje i da, prvenstveno, ,,svi mi moramo dati sve od sebe da vaspitavamo djecu da ne budu kriminalci, a ne da im se sa malih ekrana serviraju pogrešni idoli, mahom propalice i da ih usmjeravamo na pogrešan put”.

,,To će dugoročno dati dobre rezultate, jer će većini biti neprirodno da bilo ko napada novinare i fotoreportere, pa će građani biti glasniji u osudi. I poslednje, ali ne manje važno – kriminalci moraju biti u zatvoru, ne smiju šetati ulicama slobodno i ugrožavati sve nas.

Trenutno stanje u našoj državi, kaže Jovanović, takvo je da čak i napadi na novinare prave podjele, naročito u osudama.

,,Zato imamo primjere da, u zavisnosti od toga ko je napadač, pojedinci brane njega i pitaju “zbog čega novinari svuda zabadaju nos”. Odobravanje napada, ne samo na novinare, nego ni na jednog čovjeka, ne smije se tolerisati.“

Ipak, zaključuje ona, to je bolest našeg društva, tj. ,,licemjerje kog se moramo osloboditi”.

,,Mnogo vode će proteći dok crnogorsko društvo ozdravi, ali ne gubim nadu da će se to jednom dogoditi”, zaključila Jelena Jovanović u razgovoru za ,,Kombinat”.