Piše: Bojana Šolaja

Valter Benjamin na kraju svog eseja „Umjetničko djelo u vijeku svoje tehničke reprodukcije“ zaključuje: „Čovječanstvo, koje je nekad, kod Homera, bilo predmet posmatranja za olimpijske bogove, postalo je to sada samo za sebe. Njegovo samootuđenje dostiglo je onaj stupanj koji dopušta da ono svoje vlastito uništenje doživljava kao estetsko zadovoljstvo prvog reda. Tako stoji sa estetizacijom politike koju sprovodi fašizam. Komunizam mu odgovara politizacijom umjetnosti.“

Ovaj Benjaminov uvid o politizaciji umjetnosti u okvirima komunizma, kao odgovor na estetizaciju politike u fašizmu, prethodi jednim drugim uvidom. Benjamin tu, naime, primjećuje da je umjetnost prvobitno bila zasnovana na ritualu i bila dio čovjekovog religijskog iskustva. Procesom sekularizacije dolazi i do profanizacije umjetnosti, te se ona sada umjesto na ritual počinje oslanjati na jednu drugu praksu, a to je politika. Autor u ovom eseju vješto oslikava da taj odnos politike, tehnike i umjetnosti nije jednosmjeran, već da se ovo troje, naročito u modernom dobu, nalaze u odnosu međuzavisnosti.

U ovoj epizodi emisije Izokrenuti svijet ćemo se potruditi da osvijetlimo ovaj odnos kroz razgovor sa prof. dr Savom Lauševićem, sa Odjseka za filosofiju Filozofskog fakulteta u Nikšiću.  Tema razgovora je „Politika-tehnika-umjetnost“.

Poslušajte emisiju na YouTube linku u nastavku.