Treća sezona emisije „Izokrenuti svijet“, realizovane u produkciji Kombinata, a u saradnji sa Radiom KRŠ, počinje razgovorom sa dr Slobodanom Vladušićem, književnikom, esejistom i redovnim profesorom na Odsjeku za srpsku književnost u Novom Sadu. Tema razgovora je „Duhovni portret Miloša Crnjanskog“.

Miloš Crnjanski je rekao da je zavičaj ono što izaberemo. Slikajući njegov duhovni portret, nastojali smo da se približimo duhovnom zavičaju velikog književnika, tj. horizontu sa kojeg je kao čovjek i stvaralac birao da sagledava stvarnost i djeluje u odnosu na nju. Predmet našeg interesovanja bili su ne samo njegov šarolik književni opus i jedinstvena poetika, već i ličnost, odnos prema epohi u kojoj je živio, politička ubjeđenja, kao i životna iskustva koja su bitno uticala na razvoj njegovog „ja“ i djela kroz koje se to „ja“ ispoljavalo. Konačno, ispitali smo kako duhovna zaostavština Crnjanskog može pomoći da se nađe izlaz iz duhovne i društvene krize u kojoj jesmo, i zašto profesor Vladušić upravo u ovom piscu vidi svog prijatelja u prošlosti. 

Govoreći o odluci da bude među prvima koju je Crnjanski donio nakon smrti oca, Vladušić ga odgovarajući na naše pitanje stavlja u poziciju epskog junaka.

„Biti među najboljima je zapravo epski imperativ. Nije Crnjanski rekao ‘da budem najbogatiji, da budem najmoćniji’, nego kako kažete, ‘da bude među najboljima’, što znači da on sa njima želi da se takmiči u vrlini, u onome što određuje epskog junaka, a ne recimo u institucionalnoj ili relacionoj moći kojoj je bio veran Andrić.“, primjećuje Vladušić. 

Mameći čitaoca da se upusti u jednočasovnu gozbu koju smo na linku ispod priredili, parafraziraćemo Vladušićeve riječi sa početka njegovog romana „Omama“ (2021).

Miloš Crnjanski. Otvori to ime. Otvori ga, ako smiješ.