Teško je kada se iz srca bliskosti koju smo vjerovali da smo ostvarili sa drugim odnekud probije njegova stranost, neki dio njegove ličnosti koji do tada nismo primjećivali i koji je nepomirljiv sa onim što mi jesmo. Još je teže kada se onaj bližnji preko noći iz temelja preobrazi u nekog ko do tada nije bio. Kao da je neki stranac zauzeo njegovo mjesto. Potpisuje se njegovim imenom i prezimenom, nosi njegovu odjeću, spava u njegovom krevetu i jede hranu koju je on zaradio – ali naprosto nije on. Tužno je kada je čovjek primoran da bez riječi prođe pored nekog sa kim se onomad i nijemo sporazumijevao. Strašno je kada mora da dijeli život sa potpunim strancem. Uprkos tome, ništa od ovoga nije u tolikoj mjeri zastrašujuće koliko trenutak kada se čovjek zagleda u sopstveni lik u ogledalu i ne može da se identifikuje sa onim što vidi. Zureći u taj odraz, koji više ne oslikava ništa od onog čovjeka koji je nekad bio i onog života u kome je posljednji put osjetio istinsku radost, pita se: “Da li sam ovo zaista ja? Da li je ovo zaista moj život?”. Primoran da odgovori potvrdno i nastavi da u njedrima gaji tog stranca koji ga je zaposjeo i koji ga sve više otuđuje od svega i svih na koje je nekada bio upućen. Koliko su ovakva stanja proizvod spoljašnjih okolnosti, društvenog ustrojstva i drugih faktora koji utiču na nas, a koliko unutrašnjih procesa koji se tiču same ličnosti, pitamo se ovog vikenda. Sagovornik Riječi nedelje je psihoterapeut Žarko Ivanović.

MENTALNO ZDRAVLJE

Svjetska zdravstvena оrganizacija оpisuje mentalnо zdravlje kaо „stanje dobrobiti u kоjem pojedinac оstvaruje svоje spоsоbnоsti, mоže se nоsiti sa stresоm svakоdnevnоg živоta, raditi prоduktivnо i plоdnо, te dоprinosi svоjоj zajednici”. Čak i ova nesavršena definicija, ali trenutno aktuelna i važeća, jasno ukazuje na kompleksnost i multidimenzionalnost. Statistike, istraživanja i svakodnevica nas upozoravaju da smo sve udaljeniji od ove definicije, ali ako želimo biti odgovorni i etični prema sebi, životu, zajednici, onda prepoznajmo mentalno zdravlje kao prioritet. Investiranje pažnje, znanja, novca, vremena i brojnih drugih kapaciteta u mentalno zdravlje donose pregršt benefita. S druge strane, zanemarivanje, strah i neprepoznavanje važnosti, proizvode obeshrabrujuće posledice na svim vidljivim i nevidljivim nivoima života, uključujući i tragične ishode kojima svjedočimo.

Nivo prepoznavanja, motivacije, ozbiljnosti, znanja i odlučnosti da mentalno zdravlje bude u vrhu prioriteta i institucija i politika i pojedinca, u direktnoj je korelaciji sa kvalitetom života. Jer mentalno zdravlje nije samo odsustvo bolesti, ono jeste stanje dobrobiti.

DOBROTA

Jedan od zadataka psihologije i psihoterapije često bude da relativizuje pojmove. Ljudi imaju različite doživljaje dobrote, pa tako i značenja koja dodjeljuju dobroti mogu imati oplemenjujuće dejstvo, ali i sabotirajuće. Na primjer, imamo pojedince koji su na socijalnom nivou ohrabrivani da su “dobri” jer su prilagodljivi, submisivni, ne zamjeraju se, ne ulaze u konflikte itd. Na psihološkom nivou, oni zapravo često trpe, idu na svoju štetu, potiskuju svoje potrebe i kao takvi akumuliraju nezadovoljstvo, koje u nekom trenutku ispliva u obliku zdravstvenih problema, agresije prema sebi ili prema drugima i sl. Kao takav onda nije dobar ni sebi ni drugima. Biti dobar može da znači da pojedinac osluškuje i prepoznaje svoje potrebe, komunicira ih jasno i želi da ih zadovolji. Razumije da i drugi imaju svoje potrebe i poštuje ih. Voli sebe, prirodu i ljude. Njeguje empatiju, svjesnost i otvorenu komunikaciju. Ko je tu dobar, pitanje je sad.

Ipak, u tom redefinisanju pojma i fenomena dobrota, valja naglasiti i zadržati vrijednosti koje su etički univerzalne, a podrazumijevaju empatiju i podršku. Tada je dobrota vrlina izuzetne vrijednosti.   

POMOĆ

Ok je da tražimo pomoć. U onom trenutku kada zatražimo pomoć, ne očekujući čaroliju, nego svesrdno učestvujući u rješavanju svojih problema, zapravo je rešenje ili iscjeljenje već počelo.

Ok je da ponudimo pomoć. Nekada ljudi nisu u stanju da traže pomoć (jako je važno da to naglasim) i uz brigu o granicama, možemo ponuditi pomoć za koju mislimo da je osobi potrebna, u vidu pružanja informacija, prisustva, ljubavi…I uvijek možemo da pitamo Kako mogu biti od pomoći?

Velika većina ljudi doživljava važnu satisfakciju kada je u prilici da pruži pomoć.   

TABU

Tabu ponekad ima zdravu funkciju i to je najčešće onda kada postoji rizik da pojedinac ili zajednica nemaju dovoljno kapaciteta da adekvatno integrišu određenu temu. Mnogo češće, tabu je prepreka istini. A istina ima potencijal ozdravljenja, rasta i razvoja i ljubavi.    

PSIHOTERAPIJA

Psihoterapija je proces osmišljen da pomogne ljudima da postignu ličnu promjenu. To je tretman koji se bazira na terapijskom odnosu i saradnji između klijenta i terapeuta. Realizuje se kroz razgovor, uz upotrebu adekvatnih terapijskih tehnika i intervencija, a osigurava podržavajuću okolinu, koja omogućava otvorenu komunikaciju sa nekim ko je stručan, objektivan i neutralan. Psihoterapija, udružena sa psihijatrijom, je ozbiljan i uspješan odgovor za psihičke poremećaje i poremećaje ličnosti, za životne krize, strahove, bolesti zavisnosti, psihosomatske tegobe, stres…Psihoterapija je i mentalna higijena, način života. Ona je metodologija za bolje poznavanje čovjeka i psihe, komunikacije, međuljudskih odnosa. Dometi psihoterapije su takvi i toliki, da je danas koriste i uspješne organizacije, timovi i grupe. Psihoterapija ozbiljno istražuje i uspijeva da odgovori na pitanje Kako da živimo srećan i ispunjen život. Ona je možda i najvažniji i najozbiljniji odgovor za mentalno zdravlje.

SREDINA

Više je asocijacija na pojam sredina. U aristotelovskom smislu zlatne sredine riječ je o etičkoj vrlini i ona je praktična i odnosi se na na ljudsku djelatnost. To je vrlina volje. Mi svojom voljom biramo svoju djelatnost, praksu. Ona se postiže na taj način što se volja usmjerava ka principu mjere (zlatne sredine). To je sredina između pretjerivanja i zaostajanja za principom mjere. Na primjer, hrabrost je vrlina. Kao takva ona se nalazi na sredini između kukavičluka i nepromišljene smjelosti. Ona je mjera između ove dvije krajnosti. Razum uvijek treba da upućuje na princip mjere. Vrlina je darežljivost. Ona je sredina između škrtosti i rasipništva. Ona je mjera između ove dvije mudrosti. Ili na primjer ponos je vrlina između malodušnosti i oholosti (prevelikog i premalog povjerenja u sebe).

Međutim, zlatna sredina ili argument iz umjerenosti (lat. Argumentum ad temperantiam – argument iz umjerenosti) je logička greška koja nastaje kada se tvrdi da je istina kompromis između dvije radikalno suprotne pozicije. Osoba koja je koristi tvrdi da suprostavljeni stavovi predstavljaju krajnosti na kontinuumu mišljenja i da su takvi ekstremi pogrešni, dok je sredina tačna i jedino prihvatljivo rešenje je kompromis. Tačno je da nekada istina stvarno leži između dvije krajnosti, ali to nije pravilo. Ponekad je nešto jednostavno neistinito ili potpuno pogrešno, pa kompromis između neistine i istine nije poželjan. Greška se koristi da se odbrane tvrdnje koje ne podržavaju dokazi I sa tim se često možemo susresti u politici.

Druga asocijacija je životna sredina, i uz mentalno zdravlje na listi je prioriteta odgovornih društava i pojedinaca.

Sredina kao društveno-kulturni kontekst se odnosi na neposrednu fizičku i socijalnu sredinu u kojoj ljudi žive, odnosno u kojoj se nešto dešava ili razvija. Uključuje kulturu u kojoj je pojedinac obrazovan ili u kojoj živi, kao i ljude i institucije sa kojima se nalazi u interakciji. A ko zaboravi kulturu, zaboravio je sebe.      

TRAUMA

Trauma je ozbiljna psihološka (ili fizička) povreda usled nekog događaja ili iskustva koje utiče na sposobnost osobe da normalno funkcioniše. To je psihološka rana čije posljedice zavise od uzroka, inteziteta, trajanja i individualnog doživljaja stvari. Često se posledice uvećavaju ćutanjem da se trauma desila. Posledice su kompleksne ne samo za psihu pojedinca, već i za fizičko zdravlje, ali i za okruženje. Za tretman psihološke traume od presudnog je značaja pravovremena reakcija koja odgovara psihološkim kapacitetima i potrebama traumatizovane osobe. Liječenje posledica psihološke traume je delikatan zadatak koji može biti iscrpljujući kako za terapeuta tako i za klijenta, pa ga upravo iz tih razloga treba prepustiti stručnjacima koji su adekvatno edukovani za rad sa ovom vrstom problema. Cilj liječenja nije samo prestanak simptoma, već može biti i post traumatski rast i nalaženje novog smisla i svrhe u životu preživjele osobe.

Gabor Mate je mađarsko-kanadski ljekar i autor koji se posebno interesuje za razvoj traume i njen uticaj na psiho-fizičko zdravlje. On u filmu “Wisdom of trauma” kaže da svako u sebi nosi istinsko autentično Ja, te da trauma znači odvajanje od te autentičnosti, a isceljenje ponovno spajanje sa njom. Nije neobično da u psihoterapijskom procesu ljudi iskustvo traume transformišu u novi smisao, životnu mudrost. Može se govoriti i o kolektivnoj traumi koja pogađa grupu ljudi, nekad i cijelo društvo. Tada ne postoji jednostovan i univerzalan odgovor, ali dobar početak može biti adekvatno ispoljavanje i uvažavanje osjećanja.  

DUŠA

Prilična nepoznanica. Prostor svjesnog i nesvjesnog u okviru kojeg se dešava određena dinamika. Od te dinamike zavise naši izbori i odluke. Ta dinamika ponekad je prava borba, nekad je konfuzija, nekad je harmonija i sklad.  

U nesvjesnom su pothranjeni naši brojni zaključci, odluke i uvjerenja o sebi, životu, drugim ljudima, odnosima…I ne samo naši, već i tuđi koji se transgeneracijski prenose. Tamo “žive” i naši talenti, kreativnosti i snage kojih nismo svjesni, ali i traume, strahovi, bolna iskustva i sve što smo psihološkim mehanizmima odbrane potisnuli da bismo preživjeli. Moguće je uticati na tu dinamiku i uređivati taj najvažniji prostor u cijelom univerzumu. To je zapravo naš glavni zadatak. Tamo je ključ za rešenje svih naših problema, ali i vrata za beskrajnu kreativnost, ljubav, spiritualnost. I ko zna što sve, jer nam je prilična nepoznanica.         

DIJAGNOZA

Na kraju psihoterapije jedna klijentkinja sa kojom sam radio šest mjeseci završava proces na sledeći način: Biram dijagnozu zvanu Život je da se živi.