Život koji se živi na pola puta je bezvrijedan. Čovjek se mora predati onome što ga oslovljava bezuslovno, uz spremnost da strada na tom zadatku ukoliko je potrebno. Ima nečeg tužnog u ekonomistima, pravnicima i ostalim činovničićima koji se hvale kako se u takozvano “slobodno vrijeme” bave umjetnošću. Zaista, štošta se može činiti iz hobija, ali upuštanje u forme Apsolutnog Duha nije dio tog spiska. Uprkos ovoj činjenici, skloni su da vjeruju da će im etiketa “umjetnik u slobodno vrijeme” poslužiti kao članska karta za klub onih koji su uspjeli da umaknu prosječnosti, nesvjesni da je upravo ova dvostrukost njihovog života potvrda koliko čvrsto stoje na stanovištu zdravog razuma. Mnogo je bolje biti čovjek bez bilo kakvog osjećaja za nešto više od očiglednog, nego posjedovati impuls ka višoj duhovnoj potenciji i svjesno ga zaobići u korist buržujske sigurnosti i udobnosti, koja bi svakom istinskom geniju bila nelagodna i tijesna. Nije lako biti Modiljani ili Van Gog. Ti likovi su se svjesno obukli u rite kako bi mogli da dišu svoju umjetnost i hrane se njome. Bilo bi sasvim groteskno zamišljati nekog od njih dvojice kako lagodno sjedi na kožnoj fotelji na posljednjem spratu zastakljenog nebodera i utjeruje dugove, radujući se popodnevu pred štafelajem u lelujavom zaboravu svog papirnatog ropstva. Treba skupiti hrabrost i prezreti nepodnošljivo neudobnu udobnost prosječnog života da bi se postalo ono što nisi, ali što treba da budeš. Ne može svako stajati na nekom provincijskom košarkaškom terenu i tu zamisliti filmski festival. Treba umjeti živjeti da bi tvoja priča zasluživala da postane dokumentarac. U to ime, Riječ nedelje ovog puta komentariše umjetnički direktor UnderhillFest-a, Vuk Perović.

UF

Jedna velika avantura koja i dalje traje. Puna izazova, kvalitetnih, kreativnih i vrijednih ljudi, ljudi koje je  dragocjeno upoznati i znati, puna sjajnih dokumenetarnih filmova, novih prostora, fantastične publike. Svjestan sam da onoga ko nije u toku ova skraćenica asocira na nešto drugo. Ali za nas koji smo vezani  za UnderhillFest i UF! I UH! kako je to efektno istakao naš dizajner i fenomenalni slikar Roman Đuranović, znače jednu od najlješih priča koju ponavljamo svake godine iznova evo 13 godina. U priču o međunardnom festivalu dokumentarnih filmova u Podgorici krenuli smo Anđelka Nenezić, Sanja Jovanović i ja. Kada smo se okupili oko ideje festivala dokumentarnog filma nijesmo razmišljali o velikim brojevima već da završimo taj koji smo započeli, da vidimo gdje smo i da opet krenemo ispočetka. Radili smo godinu po godinu, prošli one najizazovnije prve tri, četiri, pet… i kroz ludu avanturu ipak  stigli do 13. izdanja i jednog izuzetno lijepo renomea i u regionu, pa i van tih zamišljenih granica. Skoro odmah na početku puta pridružili su nam se Miroslav Minić i Biljana Vušović, Stevo Kalanj, kasnije Milena Đukić i brojni mladi sjajni ljudi koji su upravo preko ovog festivala konrketnije ušli u svijet filma, a vrlo brzo ćemo gledati njihove filmove na ovom festivalu. Tokom ovih 13 godina, od naše tri selekcije od kojih smo krenuli, danas imamo četiri. Imamo i edukativni programa, nekada je to bia Dokuškola, danas Teen Docs za srednjoškolce, programa U Fokusu, koji se bavi pozicijom žene u savremenom svijetu. Na ovom festivalu je započet međunarodna radionica za autorke dokumentarnog filma CIRCLE i brojne druge stvari. Imamo sjajne odnose sa našim kolegama iz regiona koji guraju slične priče koju godinu duže ili koju kraže od nas. UF! je tako najljepša moguća asocijacija.

KINEMATOGRAFIJA

Svijet za sebe, savim poseban i jedinstven, čiji svi možemo biti dio. Samo od nas zavisi koliko to želimo. Želio sam to mnogo, od najranijeg djetinjstva, tada sasvim nesvjesno, pa je tako postala dio je moje svakodnevice, a i dio nekih lijepih životnih poduhvata. I mislim da je život mnogo ljepši kada ste njen dio.

DOKUMENTARAC

Dokumentarni film je u ekspanziji posljednjih sad već skoro i 30 godina. To je filmska forma koja se izuzetno brzo razvija, raste, postaje sve prisutnija. Veliki je broj autora koji se danas isključivo bave dokumentarnim filmom. Novi festivali samo niču na različitim krajevima svijeta, što vam govori o tome da potražnja postoji i da je publika sve veće. Naravno da dokumentarni film vjerovatno nikada neće dostići svog starijeg brata u popularnosti, a to nije ni potrebno. On ima svoje zapaženo mjesto, svoju publiku, svoj sve veći prostor.

PUBLIKA

Publika UnderhillFest je nešto fantastično. Imam utisak da smo zajedno rasli. Festival i publika. Jako je lijepo bilo vidjeti ljude svih generacija koji vole i uživaju u dokumentarnom  filmu. Ljude koji razumiju dokumentarni film. Ljude koji se grohotom smiju na filmu zatvaranja festivala “Fejt i Branko”, jednako se tako smiju, ali kasnije puste i koju suzu na “Didu” ili “U potrazi za konjima”. S pažnjom prate “Tvornice radniicima” ili “Kako spasiti mrtvog prijatelja”.

Publika je nešto što se gradi. Sa njom morate imati odnos. Nekada i malkice turbulentan. Važno je da se filmski jezik širi, da se filmovi gledaju otvorenim očima, da se ruše konvencije, pronalaze novi izrazi, da imate priliku da vidite šta rade hrabri autori koje žele da otkriju novi i osobeni put. A ako imate publiku koja voli i razumije, to je izuzetno dragocjeno.

TEEN DOCS

Teen Docs je proizašao iz Dokuškole koju smo prije epidemije korona virusom sprovodili u okviru UnderhillFesta. Tada je reditelja i osnivač festivala Slobodna Zona iz Beograda Rajko Petrović radio sa polaznicima. Poslije te kratke pauze evo nas opet, samo sa novim imenom i novim mentorima. Ove godine je to bila sjajna, planirano trodnevna, a na kraju četvorodnevna priča u okviru UnderhillFesta. Mladi, talentovani, radoznali, znatiželjni srednjoškolci kojima polazi za rukom da u tako kratkom periodu pronađu temu, snime film mobilnim telefonom i kasnije ga izmontiraju. Dinamičan period koji ih uvodi u svijet stvaranja filma u jednom vrlo kratkom periodu. Mladi ljudi koji znaju da rade u grupama. Koji znaju da saslušaju i čuju onoga pored sebe. Da smireno razmjenjuje ideje i da na isti način polemišu o njima. Zbog toga je i reditelju Mladenu Ivanoviću i meni izuzetno bilo dragocjeno da radimo sa njima i da vidimo kako i sa kakvom posvećenošću oni funkcionišu. Tu su bili i mladi reditelj David Todorović, magistrand na FDU na Cetinju i montažer Dmitar Janjušević, magistrand montaže na FAMU u Pragu. Isto mladi momci tek koju godinu stariji od naših srednjoškolaca koji su pokazale i znanje i sjajan pozitivan pristup, sve  u cilju da bi se u jako kratkom periodu proizvelo 6 kratkih dokumentarnih filmova.

FOKUS

Prije sedam godine smo osjetili potrebu da UnderhillFest treba da se širi i da osim večernjih časova, važne programe možemo da imamo u popodnevnim satima. Sa Centrom za ženska prava pokrenuli smo programu U Fokusu u okviru kojeg prikazujemo filmova koji se bave ili govore o temi žena u savremenom društvu. Ta zanimljiva i inspirativna ostvarenja uvijek prate izuzetno zanimljivi i dinamični razgovori na teme povezane sa prikazanim filmovima. Veliki je broj sjajnih panelista za ovih sedam godina prošao kroz taj program. Uvijek smo radosni kada krećemo u novu priču sa Centrom za ženska prava.

LIMENKA

Naša limenka predstavlja glas publike. Kao i u prethodnim slučajevima, mi očigledno imamo svoje posebne festivalske asocijacije. Da nema festivala, limenka bi nas sigurno, između ostalog, asocirala i na duge redove za razna dokumenta. Ovako prva asocijacija nam je priča koju već duže vremena radimo sa fondacijom “ReCan” i kampanjom “Svaka limenka se računa” u okviru koje naša publika na posebno za to predviđeno mjesto odlaže limenke, ali ujedno uz pomoć limenke, u za to posebno dizajniranoj kutiji, može da glasa za najbolji film festivala po izboru publike.

POBJEDNIK

Moji pobjednici nekada nijesu i pobjednici žirija. Ili publike. Ali su isto pobjednici. Veliki je broj sjajnih filmova i kada  imate ne toliko veliku selekciju kao što je to na UnderhillFestu, često nikome nije lako da odluči o tome ko je najbolji. To je često pitanje i trenutka, inspiracije, emocije, okolnosti. Često mi se desi da na velikim filmskim festivalima svoj omiljeni film, mog pobjednika, pronađem u nekim drugim selekcijama, van onih glavnih i naizgled najvažnijih. Živimo u svijetu koji donosi mnogo kvaliteta, mnogo kreativnosti. Od velikog broja naslova, nekada to nije lako vidjeti, ni razabrati. Ali i dalje svake godine izađe velikih broj igranih, dokumentarnih, animiranih, dugometražnih i kratkomtražnih filmova, televizijskih serija, koji vam garantuju da ćete svako malo pronaći svoje nove pobjednike u svijetu kinematografije.