Ima li događaja i može li ih biti u svijetu u kojem su iznenađenja protjerana već u njihovoj mogućnosti? Poredak se ruši na prijavljenim protestima, tajne se dijele u privatnim razgovorima na društvenim mrežama, krijemo se sa pametnim telefonom u džepu, ne damo se prodati jednima kako bi nas drugi htjeli kupiti, čuvamo slike na javnim platformama, mišljenje formiramo čitajući komentare na Fejsbuk stranicama, šoping listu i planove za narednu godinu nam kreiraju inernet reklame. Ako bi ko osjetio kakvu klaustrofobiju u ovom “slobodnom društvu” i našao neke samo svoje prozore, bježeći u ono što danas vole da zovu psihopatologijom ili se odvažio da se suoči sa sistemom u cjelini postavši njegovim neprijateljem, tu su odgovajuće ustanove kroz koje bi ovaj bjegunac mogao da se vrati “na pravi put”. Samo iščašeni vide da nema bolesnijeg stvora od normalnog čovjeka, a da ludaci gledaju ponižene iz ptičje perspektive. Ove nedjelje ključne pojmove koje su obilježile još jednu sedmicu sa mnogo informacija i malo događaja analizira Milena Đukić.

STUDENTI

,,Zašto je temeljno i ozbiljno učenje u opadanju, i zašto ga tako mali broj ili, čak niko više ne upražnjava na univerzitetu? Odgovor: zbog kafića, gdje studenti provode sve svoje vrijeme.”

Ova tvrdnja da studenti/kinje sve manje uče, da se kvalitet obrazovanja urušava dok lijena studentarija ispija kafe po kafićima, sa kojim bi se složio sigurno makar svaki drugi stanovnik/ca Crne Gore ipak je citat Entoni Vuda, hroničara Oksforda s kraja 17. vijeka.

Prezir prema dokolici, uživanju i mladosti uz snažnu ubijeđenost da su oni kad su bili mladi bili bolji, pametniji, vrijedniji, učili su više, više radili, više se borili – staro je koliko i samo čovječanstvo, te zapisa sličnom Vudovom možemo pronaći bezbroj.

A studenti/kinje, kako tada tako i sada, srećom ne mare 🙂

Srećan 4. april dragi studenti i studentkinje, nadam se da ste ga proslavili u baštama kafića na suncu ispijajući kafe a ako vam neko nešto prigovori samo im recite da poštujete viševjekovnu tradiciju sa Oksforda, jer ovdašnji kritičari lako padaju na magičnu riječ ,,tradicija” i velika imena stranih univerziteta.

SAMOUBISTVO

Nemam dovoljno znanja iz psihologije i sociologije da bih mogla da pišem o ovako osjetljivoj temi.

Željela bih da kažem da smatram da nam je kao društvu neophodno da radimo na destigmatizaciji mentalnih bolesti kao i da više i glasnije govorimo o mentalnom zdravlju koje nije puko ,,odsustvo bolesti”. Odlazak psihoterapeutu ne smije biti tabu tema ili sramota. Takođe, odlazak psihoterapeutu ne smije biti nešto što je dostupno najčešće fakultetski obrazovanoj srednjoj i višoj klasi za 30+ eura po satu.

Neophodno je unaprijeđenje institucionalne pomoći koja mora biti besplatna i dostupna svima, kao i osnivanje SOS linije koja bi bila aktivna 24 sata dnevno.

DRUŠTVENA ODGOVORNOST

Stvar etike, pametnog poslovanja i dobrog marketinga. Briga o zajednici, o prirodi, o kupcima, o poslovnim partnerima i o zaposlenima. Često je ipak samo stvar marketinga.

IZBORI

Neki naučni izvori navode da u toku jednog dana 35.000 puta izaberemo nešto. Da li ćemo ustati ili lupiti “snooze”, kafa sa mlijekom ili bez, pržena jaja ili kajgana i tako dalje sve dok na kraju dana ne legnemo u krevet i u nekom trenutku donesemo izbor da je npr. bilo dosta skrolovanja portala i vrijeme je za spavanje.

Ipak, na marginama globalnog kapitalizma, veliki broj naših izbora su iluzija. Misliš da biraš Tide ili Ariel a u suštini i jedno i drugo su Proctor&Gamble. Misliš da imaš priliku da biraš svoje predstavnike vlasti, a zapravo sve političke odluke donosi zamjenik sekretara pomoćnika neke imperije.

LAUDATO SI I PSI

LIJEVO&DESNO

Iz većine jednostavnijih lavirinata možete izaći (ili doći do cilja u središtu lavirinta) ukoliko dok se krećete sve vrijeme držite ruku na lijevom zidu i skrećete lijevo.

Ukoliko želite da pojednostavite svoj život i smanjite stres vožnje u gradu, pratite praksu UPS vozača i uvijek skrećite desno čak i ako je put tako duži.

LJEPOTA

Kako kaže Nataša Bekvalac: ,,u meni su dve”. Jedna zastupa ono o izazovnosti definisanja ljepote sa zaključkom ,,sve lepo je teško” iz Platonovog dijaloga ,,Hipija Veći” a druga odmahuje glavom i odlazi da sjedi na suncu pored mora uz maksimu ,,dolce far niente”. Srećom po sve nas, ljepota je i jedno i drugo i još mnogo toga više.

POZORIŠTE

Pozorište nije zgrada nego ljudi. Dobro pozorište stvaraju hrabri, nepokolebljivi, talentovani i vrijedni. Čini mi se da mnogo više i češće govorimo o izgradnji zgrade Gradskog pozorišta nego o partijskom zapošljavanju onih podobnih koji su kao po pravilu kukavice, kolebljivi i netalentovani.

Volim, pratim, cijenim i svima preporučujem rad časopisa https://peripetija.me/  kao i dramskog studija ,,Prazan prostor”. Željno iščekujem nove uloge nevjerovatno talentovanih mladih glumaca Sanje Vujisić i Pavla Prelevića. Svakog ljeta se obradujem makar jednom hrabrom selektoru/ki ljetnjih festivala koji dovede neku neprvoloptašku predstavu iz regiona. I dalje mi je teško da povjerujem u preranu smrt  Igora Vuka Torbice i ne propuštam kada se u Crnoj Gori izvode njegove predstave. Posebno mi je draga crnogorska koprodukcija ,,Krvave svadbe” i uvijek je preporučujem svima koji misle da su crnogorski glumci loši da bi vidjeli kako mogu da zablistaju u dobroj režiji.

INFORMACIJA

Električno svjetlo je jedina čista informacija, piše Maršal Makluan. Električna sijalica je medij bez poruke. Za razliku od svjetla sijalice koje jeste samo to, kada upijamo informacije sa televizije, YouTube-a ili internet portala, ako nastavljamo da se oslanjamo na Makluana, moramo biti svjesni da je medij poruka. Nismo ljuti zbog neke informacije iz vijesti sa npr. temom pandemije već smo ljuti jer je Facebook algoritam koji nam plasira tu poruku kreiran da kod nas izaziva osjećanje ljutnje.

REVOLUCIJA

Revolucija se neće prenositi na televiziji. Iako su (smo) mnogi, bili zavedeni mogućnostima društvenih mreža da olakšaju međusobnu komunikaciju i okupe zajednicu oko određenog cilja ili borbe, čini mi se da je iluzija da se revolucija može desiti uz pomoć komunikacije putem Facebooka ili Twittera odavno kod svih razvejana. Da li će se revolucija prenosti preko malih društveno angažovanih internet portala? Lijepo je dok makar postoje ljudi koji vjeruju da je to moguće 🙂