Medijskom i političkom scenom, poput petarde, odjeknula je vijest da je građanka Slavka Raičević, iz Danilovgrada, poznata kao jedna od najvatrenijih pristalica Demokratske partije socijalista (DPS) i predsjednika DPS-a Mila Đukanovića, nedavno vratila člansku kartu partije.

Da bi izbjegli suvu informativu ove lukrativno-srceparajuće drame, odlučili smo se malo prokomentarisati ovaj tipičan fenomen crnogorske politike. Naši sagovornici na ovu temu su društveni aktivista i šahista Miloš Pečurica i MIM stranica ,,Nemojmo politizovati proteste“, kao predstavnik nove generacije društveno korektivnih komentatora.

Fenomen građanina, čuvara kulta ličnosti, neupitno lojalnog partiji u Crnoj Gori, na žalost, nije rijedak slučaj. I često ovaj profil građanina iliti ,,građanina“ neizbježan je dekor svakodenvnog političkog života i poludemokratske šarade u režiji pomahnitale vladajuće partije. Zanimljivo je i to da se većina ovih ,,fanova“ partija po jednom pokaže na obje strane istorije – jednom za i jednom protiv svoje partije.

Sa našim sagovornicima smo ,,prošetali“ kroz par sekvenci vezanih za ovaj politički fenomen i dotakli se nekoliko tema poput ljubavi prema partiji/državi; tržišne vrijednosti patriotizma i neizostavnog kulta ličnosti, kada su simpatizeri vlasti u pitanju. Takođe smo pokušali objasniti i političku (ne)dosljednost simpatizera vladajuće partije.

Ovako nagli, dijametralno suprotni zaokreti nam pokušavaju reći nešto: ili je do građana koji preferiraju partije na vlasti ili je do samih partija. A možda je i do same precijenjene ljubavi. U svakom slučaju nije do političke principijelnosti.

,,Slavka nam je konačno potvrdila ono što je trebalo da znamo već odavno: ne postoji nijedan glasač vlasti koji nema korist od nje i svako od njih će joj okrenuti leđa kad više ne bude bilo te koristi“, jasno otvara temu Miloš Pečurica.

Sa pomenutim je saglasan i Politizovanje. Kako kaže, ,,DPS ima veoma mali broj ideoloških pristalica“.

Iako pjesma kaže nešto poput ,,za sreću je dosta 30 kvadrata“, evo, nekad samo Slavkinih, a sada u posjedu Crne Gore –  65 kvadrata i protivrijednost te kvadrature nije izgleda nikome donijelo sreću.

S tim u vezi, Politizovanje se osvrće na monetizaciju patriotizma i održivost ovog političkog koncepta. Kako kaže, ,,Čuvena Slavka, čija su orgazmična proslavljanja DPS-ovih pobjeda postala mim po sebi, okrenula se protiv partije, a cinični komentatori bi mogli reć’ i protiv same Države koju je toliko voljela, zbog tričavih tri hiljade eura za 65 kvadrata placa“.

Međutim, svaka ljubav ima kraj, a Politizovanje se više retorički pita da li je jedan uništen orgazam dovoljan da ostavite partiju koju volite. I odgovor je očigledan –  ako ste s njom (partijom/državom) samo zbog toga onda očigledno da jeste.

,,Čim su prestali (da bivaju dovoljni) finansijski stimulansi koji su je dovodili do vrhunca, okrenula im je leđa u nadi da će naći nekog sa debljim i tvrđim, razumije se, novčanikom“, ocjenjuje Politizovanje.

Osvrćući se na fenomen ovog profila građanina-glasača, Pečurica nam je ukazao i na širi kontekst. Kako tvrdi, postoji idealna simbioza ovakvog profila građanina i medijsko propagandne mašinerije.

,,Mislim da vlada velika zabluda u narodu da režimski portali, svojim fašisoidnim stavovima i tekstovima kreiraju javno mnjenje, i da postoje neki glasači vlasti koji to rade zbog toga što ih je strah da će nam neko oteti državu.  Slavka nam je pokazala da ti portali ne postoje za pridobijanje novih glasača za vlast, već oni postoje kako bi na neki način umirili ove koji su već kupljeni.

Na kraju krajeva, svi oni imaju cijenu, od 50 eura ili džaka brašna, preko Slavkinih 65 kvadrata do Di Kejeve plave torbe i ista će reakcija svima njima biti kad tih para nestane“, navodi Pečurica.

Vođa prije države

Međutim, iako je Slavkina ljubav i vjera u državu i ,,institucije“ opala sa padom cijene njenog placa na tržištu, zanimljivo je da ova građanka i dalje dosljedna kultu ličnosti.

,,Druga simptomatična stvar u Slavkinom obraćanju je klasika “nije Milo loš no ovi oko njega”. Mnogo je lakše stati pred ogledalo i reći sebi da vas je razočarao sistem i NN lica nego da ste nosili majicu i ljubili lik osobe koju apsolutno nije briga za vas, a vrlo vjerovatno vas se i gadi, komentariše Pečurica.

Ovaj mladi aktivista napominje da ,,dolazi teško otrežnjenje za sledbenike kulta ličnosti čovjeka koji nikad u zivotu nije donirao ni jedan jedini euro, a u državi kojoj vlada 30 godina, djeca se liječe sms porukama.“

,,A onaj, čiji lik je ova građanka nosila na majici, gradi svoj kult ličnosti isključivo na moći da nam uzme, a ne na moći da nam da.  A ovom narodu je uzeto skoro sve, toliko nam je uzeto da je čak i Slavkinih 65 kvadrata došlo na red“,  zaokružuje ovu cjelinu Pečurica.

Po pitanju ,,neisplativosti“ kulta ličnosti, nadovezuje se MIM serdar Politizovanje. Kako kaže, ,,uzdizanje i veličanje gospodara do kulta ličnosti ti se obije o glavu (prije ili kasnije) jer pri raspodjeli sredstava najveći dio uvijek pripada njemu, pa onda ostatak razgrabe ovi tik ispod njega, a za Slavku što maše zastavicama na skupovima ostane kesa kostiju za supicu ili kera.“

Politizovanje podsjeća i na širi istorijski kontekst sugerišući da kesa kostiju nije najgora posledica kulta ličnosti.

,,Istorija nas uči da ovo nisu čak ni najgore posledice uzdizanja neke ličnosti do kulta i predavanja joj apsolutne moći. Znamo kako su završavale i veće države od naše u sutonima apsolutističkih režima sa moćnim vođama.“

Quanto costa?

Konačno pitanje za kraj teksta analize ove ljubavi prohujale sa vihorom bi bilo: Kolika je cijena patriotizma/ljubavi prema državi? Dakle, za koju svotu bi se Slavki vratilo povjerenje u državu? Da li je u pitanu samo ovo, ili nešto treće?

„O cijeni patriotizma, mislim da ona nije fiksna. Opada sa slabljenjem budžeta države jer je najveći dio projektovan za onoga koji nam je državu i ,,dao““, ocjenjuje serdar Politizovanje.Naravno da je nakada bilo i bolje. Kako se prisjeća Politizovanje, ,,nekad se na patriote nižeg staleža mogao preliti dio za otvorit neku firmu ili lokal popola s kumom. A danas se Crna Gora nosi usrce ako ti daju tek koliko da imaš da začepiš nečim zadnjicu. S tim u skladu preporučio bih ,,komitama“ da pogledaju one sprave iz seks šopova da naruče jer, em nisu skupe, em je guza puna“, zaključio je u svom stilu Politizovanje i stavio tačku na ovaj dramski komad.