Te tako prije nego si i svjestan skratio si dugu kosu koju si furao zbog Metalike, izuo martinke i ušao u svježe opeglanu košuljicu i lakovane cipele. Njeni te roditelji čekaju, red je da se momče pokaže.

Ima neka tajna veza između svršenih maturanata i ludih udavača. Znaš da to nikako nisi htio. Da želiš da se zabavljaš, luduješ, mjenjaš cure i lokacije, al` nekako nesvjesno, eto, naišla je ta jedna i zajebala te kako to obično biva. A kad te jedna zajebe ostale se samo nakače. Pa tu u paketu sa njom uđu sestre, strine, ujne, tetke. Roditelje da nezaboravimo, tvoje, a i njene. Doduše ajde, njene ćeš i da izbjegneš, ne odeš joj na kućni prag, ali svoje da zaobiđeš ne možeš.

Pa bi ti i u odmetnike i oportuniste. Ti bi ali ti se ne može jer strah je čudo. Gurnuo bi tu stolicu pod nogama, rekao i mami i tati i svijetu i tom profesoru nosite se u pičku materinu svi i sjeo u starog fiću jureći nebu pod oblake, ali vrišti negdje iza lijevog uha onaj glasić koji ti traži da se smjesta smiriš. Nisi ti tamo neki Če Gevara! Daj lebac ti poljubim, običan Lazo iz Nikšićke župe. Te tako pre nego si i svjestan skratio si dugu kosu koju si furao zbog metalike, izuo martinke i ušao u svježe opeglanu košuljicu i lakovane cipele. Njeni te roditelji čekaju, red je da se momče pokaže.

Te ti od jednog do drugog ispita govoriš sebi, odustaću, raskinuću, ostaviću i ludaču i njene roditelje, no opali ti sistem šamar s vremena na vrijeme, pa se sručiš u fotelju svjestan da bez rama na zidu u kojem stoji diploma teško da ćeš doći do Kube i lule među zubima. Svi smo se oženili za onu koju smo planirali ostaviti. Jedemo neplanirane džakove soli iz semestra u semestar i molimo se da se ili proljepša i sredi zube, pa ćemo je zavoljeti, ili da se osjetimo kao đubre i ostavimo je sa dvoje u rukama i trećem na putu.

Ovi sa dužim stažom imaće i po koju avanturicu da dodaju, mi što smo sebe kao ispoštovali i sačuvali vrjeme, nemamo puno priča, samo previše zaključaka. UCG, UDG, Mediteran ili već neka treća velemajstorska izdaja pretočena u raznolike mistične izglede u vidu političkih partija, NVO vladinih organizacija –  ta su neželjena udavača koju ne umijemo da zaobiđemo.

Doduše ima tu i sretnika koji se iz ljubavi ožene. Svaki izuzetak potvrda je pravilu. Pa im se ti jadan diviš i kuneš ovu svoju i sebe sama i zaklinješ se nad tom poslednjom knjigom da posle nje ni koferi za put nisu potrebni. Ali mila nam je stolica i udoban krevet. Spremljen ručak na stolu bez imalo truda. Dom je dom. Tamo negdje je džungla, a možda nas saleti neka gora od ove.

Godine prolaze a tebi obećavaju. Biće bolje, zavoljećeš je, za sve treba vremena, daj joj šansu, ma kad dođe dijete srediće se sve. Pa ti na sto silnih muka progutaš i ta obećanja i guraš i guraš do cilja.

Če Gevara u tebi polako izumire praveći mjesto novom klijentelisti. U svijetu vlada zakon jačeg, ovaj klijentelista ima ipak malo veću publiku. Za njega znaš da je bezopasan. Taj tamo neki drugi oće da misli svojom glavom i mogu mu razne budalaštine pasti na pamet pa da dovede sistem u pitanje. Jednu dugo izgrađivanu savršenu tvorevinu elitnih grupa za koju smo svi živote dali. Greota je uzimati hleb od sitih usta. Če Gevara je ipak nepoželjan lik ove priče. Reditelj je rekao svoje: Persona non grata.

U međuvremenu dobiješ koji buketić kao pripremu za bidermajer. Sa svih strana obećavaju još bolju ljubavnicu samo ako preguraš te osnovne studije. Topla kancelarija, kafa svako jutro, možda i poneka šema sa koleginicom. Pa se tebi omrse brci jer željan si da sad budeš gospodin. Čini ti se mučio si se dovoljno pa zar bi manje i zasluživao. Padaš na dobro složene priče i šeme interesnih grupa čiji je cilj taj tvoj cent u džepu. Ali, lijepo ih je slušati.

Slatko koriste nove izraze, a i hiperbolu su doktorirali. Preobraženje je započelo. Od sistema nema bijega. Samo se prepustiš bujici lažnih obećanja i sačekaš kanal iz kojeg ćeš izroniti ili ti se možda ipak omili pa pristaneš na ulogu izvršioca svete dužnosti bivanja poltrona.

Lažu te i mažu popločavajući ti put do biroa. Sigurno mjesto tamo imaš. Od udavače možda i pobjegneš ali od biroa teško.

Smislili su i novi način dan ti  stvore malu fatamorganu. Kažu udaj se za mene na devet mjeseci pa ako sve bude dobro ostaćemo zajedno. Obrne te, okrene, iscjedi ti poslednju kap mladosti i kaže super si ti ali nije do tebe do mene je.

Svako na svoju stranu mališa, to smo i htjeli, samo te je opet zajebala.

Ti u svojoj foteljici na birou, a udavača otvara novi račun na Majorci.

Čudo jedno te udavače.