Izvor: Dojče Vele

To što se mladi sve više okreću od medijskih sadržaja jer ih ne razumiju je znak upozorenja. Potrebno nam je više formata u kojima se događaji objašnjavaju jednostavno i uvjerljivo. Ako uspijemo da proizvedemo više sadržaja orijentisanih na objašnjavanje i rješenja, onda bi Rojttersov izveštaj za 2023 mogao ponovo da bude optimističniji. Ako se ovako nastavi, demokratija će biti ozbiljno ugrožena

Nova studija Rojtersa, Digital News Report, upozorava da sve više ljudi izbjegava medijske sadržaje. Pri tom, u mnogim zemljama povjerenje u novinarstvo nastavlja da opada. Ovakvo stanje stvari ukazuje na organski problem u globalnom društvu, a kako tvrdi Martin Muno, komentator za Dojče Vele, sve navedeno može biti opasno i po demokratiju.

Kako kaže Muno, sadržaj Digital News Report koji je upravo objavio Rojtersov institut za studije novinarstva pogodan je da uzbuni znatno više ljudi, a ne samo medijske profesionalace.

Prema ovoj studiji, koja jednom godišnje rezumira trendove u upotrebi medija u 46 zemalja, nalazi se više zaključaka koji se mogu sažeti u tri tvrdnje: Sve više ljudi nemjerno izbjegava da prati dnevno-poliitčke vijesti; Navionalni mediji u mnogim zemljama gube povjerenje iz godine u godinu; Značaj tradicionalnih medija opada, a društvene mreže i pretraživači postaju sve korišteniji.

Osjećaj beznađa među građanima

Kadaa su u pitanju podaci o tome koliko ljudi namjerno izbjegava da gleda, sluša ili čita vijesti u Rojterssovom izvještaju stoji da je taj broj najveći  u Brazilu gdje  54 odsto građana izbjegava informisanje iz sadržaja na vijestima. U Velikoj Britaniji je taj broj 46 odsto.

U SAD, Irskoj i Australiji, više od 40 odsto ispitanika takođe je reklo da nije gledalo vijesti.

Zabrinjavajući su i stavovi građana po pitanju zađto izbjegavaju da prate pomenute sadržaje.

Jedna mlada Britanka kaže: „Izbjegavam vijsti o politici. Inače se osećam tako beznačajnom. Osim toga, moji stavovi ionako nisu bitni”. Osjećaj irelevantnosti sopstvenog mišljenja je jedan od najvećih štetnih efekata koji su politika i mediji mogli da izazovu kod pojedinaca.

Takođe, zabrinjavajuće je i što mnogi ljudi, posebno mladi, kažu – da ne razumijju sadržaj vijesti.

Da li ovo ukazuje na potrebu za većim stepenom građanskog obrazovanja u odnosu na učestalost informacija, pitanje je za sve poslenike javne sfere.

Tri četvrtine Amerikanaca ne vjeruje medijima

U mnogim zemljama nacionalni mediji i dalje gube povjerenje. Najveće nepovjerenje je u SAD – samo 23 odsto ipsitanika kaže da vjeruje medijima. Među konzervativcima – samo 14 odsto.

Međutim, ima i ohrabrujućih primjera kao što je slučaj sa Danskom. U toj zemlji, 69 odsto vjeruje svojim medijima što predstavlja trend rasta od 4 %.

Rojtersov institut za studije novinarstva objavio je takođe i da značaj tradicionalnih medija opada. Naročito mladi ljudi dobijaju informacije uglavnom sa društvenih mreža i pretraživača.

Naročito na Tajlandu, Filipinima i Keniji, društveni mediji su glavni izvor informacija. I ovjde TikTok i Instagram postaju sve važniji, Fejsbuk je već dugo u padu.

Za demokratsko učešće je potrebno znanje

,,Upravo je mješavina izbegavanja vesti i nepoverenja razlog za zabrinutost – čak i ako su neki od navedenih razloga za to razumljivi“, piše Martin Muno za Dojče Vele.

Po njegovim riječima, ovakvom stanju stvari doprinijela je i dvogodišnja pandemija COVID virusa.

Međutim, kako kaže Muno, postoje dva dobra razloga da nastavimo da se informišemo preko renomiranih medijskih kuća, a to je prije svega zainteresovanost za učešće u demokratiji.

Jer, demokratija se zasniva na razmjeni racionalnih argumenata i konstruktivnoj raspravi o tome šta je pravi put. Za učešće u toj raspravi je potrebno znanje. Nije slučajno da autoritarno društvo ide ruku pod ruku sa ograničenjem slobode informisanja.

Agresorski rat Vladimira Putina nije slučajno povezan sa radikalnom cenzurom – glasovi koji opisuju ovaj rat kao besmislen i štetan za Rusiju su ugušeni u korenu, kao i demonstracije.

Cenzura i sve veće ograničavanje slobode idu ruku pod ruku. Bilo u Hong Kongu, Mađarskoj ili Poljskoj.

Jer uglavnom su mediji ti koji razotkrivaju laži vlastodržaca.

Svako ko izbjegava da čita vijesti mora biti svjestan jedne stvari: život u svijetu se vrti dalje, a da mi to ne primjećujemo – bilo da su to ratovi ili glad, klimatske promjene ili inflacija. Samo oni koji to znaju mogu nešto i da urade. Ko skreće pogled, zabija glavu u pijesak, vrši neku vrstu autocenzure – i stoga ne vidi ono što dolazi“, piše Muno.

,,I mi novinari snosimo odgovornost“

Za ovakav razvoj događaja, Muno vidi odgovornost i kod samih novinara.

,,Naše izvještavanje ne smije biti ograničeno na opisivanje negativnih stvari – sve više mora biti osmišljeno tako da pokaže načine na koje naš svet možemo učiniti boljim mjestom. Ova vrsta „konstruktivnog novinarstva” sve više dobija na značaju – i, na sreću, u redakcijama ima sve više pristalica“, napisao je komentator Dojče Velea.

Kako on kaže, sve složeniji svijet se mora učiniti lakšim za razumijevanje.

,,To što se mladi sve više okreću od medijskih sadržaja jer ih ne razumiju je znak upozorenja. Potrebno nam je više formata u kojima se događaji objašnjavaju jednostavno i uverljivo“, napisao je Muno.

Muno smatra da ako se proizvede više sadržaja orijentisanih na objašnjavanje i rešenja, ali i zabavnih članaka, video snimaka ili podkastova, onda bi Rojttersov izveštaj za 2023 mogao ponovo da bude malo optimističniji.

,,Međutim, ako se ovako nastavi, demokratija će biti ozbiljno ugrožena“, zaključio je Muno.