One da rađaju, oni da ubijaju

Pišu: Vladimir Jovanović, Aleksandar Novović

Pored prava o abortusu, u Americi se poslednjih nekoliko mjeseci vodi debata i oko prava na nošenje oružja, što predstavlja dva bitna pitanja za američko društvo, ali i ostatak svijeta. Američki Vrhovni sud poništio je presudu ,,Rou protiv Vejda“ iz 1973. godine koja je ženama omogućavala ustavno pravo na abortus. U istom periodu, isti sud omogućava širenje prava na nošenje oružja u već podijeljenoj i tenzičnoj Americi. 

,,O, ženo! Velika je vera tvoja. Neka ti bude kako želiš!”
Isus Hrist (Matej, 15,28) Biblija

Iako dolazi iz religijskog i dogmatskog učenja, uvodni citat nedvosmisleno ukazuje na značaj slobode koju treba da ima žena. Ipak, konzervativci, koji bi trebalo najbolje da tumače ovu rečenicu, imaju sasvim drugačiji pristup i sasvim drugačije planove za žene, ali i život generalno: bijeli i bogati muškarac će se pitati životom i smrću, neprikosnoveno, legalno.

Mlada feministkinja na Maršu “March for Our Lives” 2018. protiv nasilja oružjem; Foto: Phil Roeder / Creative Commons

Prije nekoliko dana svjetska javnost upoznata je sa odlukom američkog Vrhovnog suda o poništenju presude ,,Rou protiv Vejda“ iz 1973. godine koja je ženama omogućavala ustavno pravo na abortus.

Ukidanjem abortusa kao ustavnog prava prepušteno je, pojedinačno, svakoj federalnoj državi u Americi da sama odluči da li će abortus biti legalan na njenoj teritoriji ili ne. Bez obzira na to koliko će država odlučiti da donese zakon na ovoj presudi, jasno je da će milioni žena u Americi ostati bez zakonskog prava na prekid trudnoće.

Sa aspekta ljudskih prava i progresa ljudske civilizacije, trenutna situacija je veliki korak unazad. Ukoliko žene nemaju mogućnost da same donose odluku o tome da li žele ili ne žele da rađaju djecu, ne možemo reći da imaju kontrolu tj. slobodu da upravljaju svojim životima i time budu ravnopravne u društvu. Bojazan je da će reperekusije na ovaj ,,kiks“ iz kolijevke demokratije biti mnogo vidljivije i opasnije u društvima političke, kulturne i ekonomske periferije. 

Da plima konzervativnih politika –  kojom koordiniraju oligarhije, autokratski sisetemi, demokratije u krizi – uzima maha, već smo mogli da vidimo na primjeru Poljske. 

Slična je situacija u Španiji, Mađarskoj i Irskoj, između ostalog, pod uticajem religijskih uvjerenja, što je specifično za Evropu. Ni Crna Gora nije daleko poodmakla. 

Stoga, kritikujmo svoje uzore preventivno: nedopustivo je za ,,najveću demokratiju” da promoviše i u praksi realizuje zabranu abortusa i oduzimanje prava ženama, a još će biti nedopustivije prihvatiti takav trend i srušiti sve ono za šta su se generacije prije nas borile.

Pištolj ima veća prava od žene

Pored prava o abortusu, u Americi se poslednjih nekoliko mjeseci vodi debata i oko prava na nošenje oružja sto predstavlja dva bitna pitanja za američko društvo i polarizaciju demokrate-republikanci.

Bijeli muškarac, konzervativac istrajno legalizuje svoje primordijalne igračke i zabavu koja je pomiješana sa unosnim biznisom – oružje i rat. 

Da bi se bolje shvatila trenutna pravna, politička i društvena konstelacija koju nameću elite, potrebno je osvijetliti ulogu oligarhija u političkom sistemu SAD-a, jer oligarhije, koje drže krupni kapital i nezasitu želju za bogatstvom i moći, su one strukture koje imaju najviše udjela u kreiranju militarističkih društava.

Kako je pisao Paul Krugman u Nju Jork Tajmsu, od kraja Drugog svjetskog rata, na zapadu je konsolidovan oligarhijski sistem, kako u društveno-ekonomskom tako i u političkom smislu. Raspodjela bogatstva postala još neravnopravnija, pa je i ,,autentična bogataška oligarhija“, izašla na vidjelo. 

Danas tu oligarhiju čine mnogi moćni ljudi u društvu, mahom konzervativci, među kojima ima i ,,kontroverznih biznismena“, senatora i kongresmena koji imaju veliki udio u akcijama industrije naoružanja. 

,,Oružje ne ubija ljude, ljudi ubijaju ljude”, dobro je poznati slogan američkog Nacionalnog udruženja vlasnika oružja (NRA), moćne lobi grupe, koja uprkos neprestanim pucnjavama i masakrima u Sjedinjenim Državama, uporno brani prava na oružje i sprečava donošenje zakona koji bi ih ograničili.

Vrhovni sud SAD je prije par dana po prvi put saopštio da Ustav SAD štiti pravo pojedinca da nosi pištolj u javnosti za samoodbranu, što je značajna pobjeda pobornika prava na oružje u naciji koja je duboko podijeljena oko toga kako da se riješi problem nasilja izazvanog  vatrenim oružjem.

Odluka vrhovnog suda u korist NRA  najvažnija je odluka Vrhovnog suda o pravu na oružje u više od jedne decenije. Sud je 2008. prvi put priznao pravo pojedinca da drži oružje kod kuće za samoodbranu u slučaju iz Distrikta Kolumbija, a 2010. to pravo primijenjeno je na savezne države.

Pravo na oružje, koje je blisko mnogim Amerikancima i obećano od strane osnivača zemlje u 18. vijeku, sporno je pitanje u naciji sa visokim nivoom nasilja počinjenog vatrenim oružjem, uključujući čestu masovnu pucnjavu.

Ubistva nevine djece u školama ponovo su razbuktala debate o zakonima o posjedovanju oružja na političkom nivou. Međutim, nema jednostavnog i jedinstvenog odgovora na uzroke oružanog nasilja u američkim školama. 

Uz činjenicu da se Amerika ističe u stopi smrtnosti od vatrenog oružja, problem za ovo društvo je i podatak da SAD ima više od 300 miliona komada vatrenog naoružanja. Ugrubo: po jedan komad oružja po glavi stanovnika.

Socio-ekonomske posledice 

Ukidanjem presude iz slučaja Rou protiv Vejda, svakoj državi je omogućeno – ako se to poklapa sa njenom ideologijom, politikom – da zabrani abortus, ako želi. 

Ukidanjem prava na abortus, najveće posledice snosiće žene iz nižih ekonomskih slojeva, koje neće imati uslova i sredstava da prekinu trudnoću u nekoj drugoj državi.

U američkom Kongresu, početkom maja nije uspio pokušaj da se izglasa zakon kojim bi se pravo na abortus, zaštićeno presudom Vrhovnog suda u slučaju Rou protiv Vejda, pretvorilo u federalni zakon. Tu su inicijativu republikanci blokirali filibasterom (pravilo kojim se u Senatu zahtijeva većina od 60 glasova da bi se okončala debata o većini pitanja i prešlo na glasanje). 

Bio je to pokušaj liberalnog krila (demokrata) da se sačuva skoro 50 godina stara sudska presuda kojom se proglašava ustavno pravo na abortus, a koja je sada poništena u Vrhovnom sudu odlukom konzervativne većine.

Alabama najradikalnija

Trideset i jedna država, u kojima je dominantna Republikanska partija, najavile su da će donijeti nove zakone kojima se pravo na abortus ili zabranjuje u potpunosti ili se u velikoj mjeri ograničava. Najrigorozniji zakon do sada donio je senat u Alabami. Zakonodavci ove američke države, izglasali su zabranu abortusa u svakoj fazi trudnoće, čak i u slučajevima silovanja ili incesta, ,,osim u slučaju kada je zdravlje žene ozbiljno ugroženo“. 

Za ljekare koji obavljaju prekid trudnoće, tim aktom je predviđena kazna od 99 godina zatvora.

Ipak, praksa je pokazala da zabrana abortusa ne zaustavlja žene u namjeri da prekinu trudnoću, već ih podstiče da potraže ilegalne i nebezbjedne alternative. 

Po podacima, ,,Gutmaher instituta”,, procijenjeno je da je od 2010. do 2014. godišnje izvršeno 56 miliona abortusa, od čega je čak 25 miliona urađeno na neadekvatan način, što je ugrozilo živote siromašnijih žena.

Izlišno je govoriti da svaka ilegalna i nestručno urađena intervencija donosi i veći rizik od infekcija i veću smrtnost žena.

Značaj Ustavnog suda

Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država najviši je sud u zemlji, nalazi se na čelu sudske vlasti države i predstavlja jedno od tri najviša tijela vlasti u zemlji. Mnogo je značajna ingerencija ovog suda da sve akte zakonodavne i izvršne vlasti proglašava protivustavnim i time ih stavlja van snage. 

Kroz istoriju, Vrhovni sud je imao bitnu ulogu u donošenju društvenih promjena u Americi, a sve je to bilo diktirano većinom, konzervativnom ili liberalnom, uzimajući u obzir da je mandat sudija vrhovnog suda doživotan, a sudije su postavljane od strane Predsjednika države. 

Vrhovni sud danas bastion Republikanaca

Republikanci su decenijama radili na tome da postave konzervativne sudije u Vrhovni sud i ukinu presudu Rou protiv Vejda, i napokon su u tome i uspjeli. Vrhovni sud sada čini konzervativna većina koja je donijela odluku o zabrani abortusa. 

Vrhovni sud u današnjem sastavu najviše je preoblikovan tokom mandata predsjednika Donalda Trampa imenovanjem trojice sudija i sa razlogom je nazvan najkonzervativnijim u modernoj istoriji SAD. To je najveća pobjeda Donalda Trampa i njegove konzervativne administracije. 

Šest od devet aktuelnih sudija imenovali su republikanski predsejednici, a ostalu trojicu demokratski. 

Vrhovni sud je prošle godine, uprkos brojnim protestima i osude javnosti, u državi Teksas, gdje su tradicionalno većina republikanci, dozvolio da se nastavi primjena veoma strogog  zakona o abortusu prema kojem je prekid trudnoće zabranjen posle šeste nedjelje.

Ovo je samo jedan u nizu dokaza o tezi konzervativnog Vrhovnog suda, ali i o činjenici da se u Americi i američkim institucijama, koje su sve više pod kontrolom oligarhije, ne mari toliko za termine ljudskih prava što je više puta dokazano kako na unutrašnjem tako na spoljno političkom planu (Avganistan, Irak, Sirija, Libija itd.) 

Ovaj aspekt se dodatno aktuelizuje na primjerima poslednjih presuda koje idu ruku pod ruku sa militarizovanjem američkog građanstva i sve češćih nesreća u pucnjavama na ulicama i u školama.

Novija presuda Vrhovnog suda koji je, izvjesno, bastion republikanaca, a koja se tiče prava na nošenje oružja, opet je pokazala značaj ali i štetu postojanja konzervativnog krila u sudu.

U SAD je tokom 2022. bilo ukupno 137 incidenata sa vatrenim oružjem na školskim lokacijama. Od njih je 39 incidenata sa učenicima tokom školskih časova i drugih školskih aktivnosti.

Pitanje abortusa i prava na nošenje oružja podijelilo je demokrate i republikance do te mjere da su ove teme izbile u prvi plan političke borbe dva tabora. Ono što je izvjesno jesu društveni nemiri usljed zabrane abortusa vođeni dodatnim nezadovoljstvom o pravu nošenja oružja i podatku da ovako liberalan zakon odnosi živote upravo djece.

Očigledno neko želi da sprovede parolu: ,,morate ih roditi jer ih mi moramo ubiti“?