Izvor: The Guardian, piše: Kenan Malik

Kada je 2015. godine magazin Time svrstao Rut Bader Ginsburg među 100 najuticajnijih ljudi, konzervativac i kolega vrhovni sudija Antonin Skalia izjavio je: „Ginsburg je imala dvije različite pravničke karijere, od kojih bi svaka sama za sebe bila dovoljna da je svrsta u Time-ovih 100 “.

Ipak, njenu smrt u petak vjerovatno će obilježiti političke tenzije oko toga ko bi trebalo da je zamijeni. Od mnogih nedemokratskih karakteristika američke demokratije, jedna od najgrubljih je politička priroda Vrhovnog suda.

Joan Rut Bader rođena je u martu 1933. godine od jevrejskih imigranata u Bruklinu. Kada je 1956. godine Ginsburg postala jedna od devet žena primljenih na pravni fakultet u Harvardu, od klase od 500, dekan je navodno tražio od nje da opravda to što zauzima mjesto muškarcima.

Nakon što je diplomarala pravo i na Harvardu i na Univerzitetu Kolumbija, shvatila je da je nijedna advokatska kancelarija neće zaposliti. „Bila sam Jevrejka, žena i majka“, sjetila se.

Sedamdesetih godina, radeći za Američku uniju građanskih sloboda (ACLU), predvodila je niz slučajeva iz oblasti rodne nejednakosti, od nejednakih plata do prava na pobačaj.

1960. Ginsburg je odbijena na konkursu za posao službenice Vrhovnog suda nakon što je sudija Felik Frankfurter odbio da radi sa ženom. Trideset i tri godine kasnije, Bil Klinton imenovao ju je za vrhovnu sutkinju. Pravno putovanje Ginsburg bilo je mjerilo transformacije u životu Amerike kojoj je dala veliki doprinos, dok je njena uloga liberalne ikone podsjećanje na politizovanu prirodu suda.

Kakav god bio ishod političkih smicalica oko sledećeg vrhovnog sudije, zaostavština Rut Bader Ginsburg ostaće zlatnim slovima upisana u američku istoriju.