Piše: Alen Hadžović

,,U sadašnjoj situaciji javni diskurs u Crnoj Gori pokazuje znake odsustva bilo kog vida (samo)kontrole, u kojem se čini da je osnovni cilj uvrijediti nekoga na ličnoj osnovi, a ne doprinijeti raspravi od javnog interesa…Pored svakodnevnih ispada, prisutnost političkog diskursa kao glavno koordinirajućeg, uočava se kao jedan od glavnih uslova medijske rastrojenosti u Crnoj Gori.“

Brojni medijski izazovi, koji ukazuju na to da se život odvija u svijetu političkih i medijskih simulacija, postavlja pitanje značaja javno iskazane riječi (kako usmene, tako i pisane) i njihovog položaja na medijskoj sceni. Sve češća manipulacija riječima, kao i upotreba i zloupotreba javnoga govora, neophodno se doživljava i kao svojevrsno verbalno nasilje.

Vidljivo se uspostavlja sistem kome je bliža manipulacija od kreativnosti. Etika i estetika se, uglavnom, ostavljaju po strani. Različitim metodama političke propagande promovišu se ciljane, a ne poželjne vrijednosti.

Medijska (ne)pismenost i medijske manipulacije

Posmatrajući medijsku stvarnost u kojoj živimo primjećujemo da medijski pismena osoba, osposobljena da kritički misli i analizira najrazličitije forme izražavanja, dolazi do tih kvalifikacija sticanjem vještina koje podrazumijevaju medijsko obrazovanje ili opismenjavanje. Vještine koje se stiču ovim putem imaju najširu primjenljivost i presudne su za kvalitetno funkcionisanje i izražavanje u savremenoj kulturi. 

,,Da bi bio funkcionalna odrasla osoba u medijatizovanom društvu, pojedinac mora da bude sposoban da razluči različite medijske forme i da zna kako da postavi osnovna pitanja o svemu što vidimo, čitamo ili čujemo“, smatra Elizabet Thoman, osnivačica Centra za medijsku pismenost.

Ono što sačinjava javni diskurs jesu medijske manipulacije i tehnike kao i mehanizmi potencijalnog djelovanja na publiku. 

,,U doba širenja kulture i istraživanja javnog mnjenja savremeni mediji, na ovaj način, postaju središnja tačka začaranog kruga u kojem rezultati istraživanja javnog mnjenja i političkog marketinga upravljaju izborom političkih ciljeva koji se nude javnosti. Dugoročno posmatrani, efekti ovakvog stanja stvari predstavljaju ozbiljnu pretnju razvoju demokratije, s jedne strane jačanjem privida demokratske komunikacije, a s druge strane stvaranjem apatične, konfuzne, i/ili apolitične medijske javnosti” ističe Milena Pešić, sa Instituta za političke studije u Beogradu. 

U okviru navedenog konteksta, u kome se odvija ovakva medijska igra, sve prisutnije na javnoj sceni Crne Gore, pored nepismenosti i manipulacije, jesu i klevete kao i lažne vijesti.

Klevete i lažne vijesti kreiraju javni prostor

Prošlo je deset godina od kako je kleveta dekriminalizovana u Crnoj Gori i nalazimo da je u tom periodu, protiv novinara podnijeto više od 200 tužbi. Najveći broj tužbi je zbog povrede časti i ugleda i, uglavnom, ih pokreću građani, a od novinara i medija je tokom deset godina traženo više od tri miliona eura, pokazuju podaci Sindikata medija Crne Gore. Medijsku stvarnost, čiji smo konzumenti, prepoznajemo kao ,,močvaru” u kojoj, stalno, vreba opasnost od klevete i lažnog izvještavanja plaćenih i pristrasnih medija i pojedinaca. Ovi podaci govore u prilog činjenici da su novinari, u posljednjih deset godina, nebrojano puta zloupotrijebili svoju slobodu od zakona da pišu.

Pored svakodnevnih ispada, prisutnost političkog diskursa kao glavno koordinirajućeg, uočava se kao jedan od glavnih uslova medijske rastrojenosti u Crnoj Gori.

Ombudsman: dominacija političkog diskursa otvara prostor oštroj retorici

Nakon što se u Crnoj Gori dodatno zaoštravaju političke konfrontacije, institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda upozorava da se, u takvim okolnostima, mora tolerisati oštra retorika, izjave koje su, ponekad, čak i uvredljivog karaktera, kao i izražavanje koje može šokirati ili uznemiriti javnost (to su standardi slobode izražavanja u skladu sa međunarodnom praksom).

,,Međutim, podsjećamo takođe da se ovakav diskurs toleriše zbog potrebe legitimnog cilja, odnosno obavještavanja javnosti o značajnim temama kroz debatu od javnog interesa” kazali su iz Institucije Zaštitnika.

Imajući u vidu ranija iskustva, kao i težinu izgovorene riječi Institucija, po ko zna koji put, apeluje, primarno na političku javnost, da sačuva dignitet svake ličnosti – koliko god je to moguće – pokrene iskreni dijalog i koristi politička sredstva koja stoje na raspolaganju i u institucijama i u društvenom okruženju, umjesto prizemnih i vulgarnih metoda kojima se ugrožava ljudsko dostojanstvo.

,,Pri tome je svakako nužno očuvati slobodu izražavanja kao osnovno sredstvo informisanja javnosti, ali i imati na umu da je ona ograničena – pored ostalog – i pravima drugih da ih uživaju u skladu sa onim što im je država dužna da garantuje”, zaključuju iz Institucije Ombudsmana.

Akademci i intelektualci, uglavnom, ćute dok političari formiraju javni diskurs. U Crnoj Gori se, sa partijskog nivoa, formira javni diskurs o mnogim temama, bez objektivnog stava sa Univerziteta Crne Gore, akademije nauka, nezavisnih intelektualaca.

Etika, estetika i kultura dijaloga

,,Estetika u čovjeku je ono putem čega on neposredno jeste ono što jeste, etika je ono posredstvom čega on postaje to što postaje”, saopštava nam Seren Kjerkegor u svom djelu ,,Ili-ili”.

Kada govorimo o usmenom kazivanju, javnoj riječi, ili bilo kojem drugom obliku lijepog i korisnog govora, ne možemo a da ne pomenemo nerazdvojivu vezu između estetičkog i etičkog, u tom razumijevanju. Ono nas vraća na pojam ,,kalokagatija” (grč. kalos, kai agathos lijep i dobar). Podsjećanja radi, to je udruženost onoga što je lijepo sa onim što je dobro, tj. moralan i, u isto vrijeme, lijep način života i predstavlja etički ideal starih Grka. Još jedna odlika koja karakteriše Grke, a stalno se na nju vraćamo, jeste dijalog. Dijalozi služe tome da naučimo da razgovaramo, da dobro slušamo jedni druge, da barem pokušamo da razumijemo stav jedni drugih i da ne mislimo da smo uvijek baš mi u pravu, jer inače nema dijaloga niti razumijevanja stavova.

U sadašnjoj situaciji javni diskurs u Crnoj Gori pokazuje znake odsustva bilo kog vida (samo)kontrole, u kojem se čini da je osnovni cilj uvrijediti nekoga na ličnoj osnovi, a ne doprinijeti raspravi od javnog interesa. To, svakako, neće doprinijeti jačanju kulture dijaloga i tolerancije koji su nam, sa više adresa, označeni kao neophodnost.

Mnogobrojna savremena istraživanja bave se uticajem medija na oblikovanje vrijednosti i strukturu društva. Bez obzira na razlike u pristupu, kao i rezultate, svim ovim istraživanjima zajedničko je da prepoznaju ključnu ulogu medija u formiranju javnog mnjenja i u izgradnji stabilnog, pluralističkog i modernog društva.