Ko je imao sreće da se jutros probudi u Šavniku, može smatrati da je za danas dovoljno postigao u životu. Svako dalje insistiranje na još čemu, bilo bi neskromno. Naivno je smatrati da taj novopečeni birač opštine Šavnik ne demonstrira jako dobro kako i u kolikoj mjeri sistem funkcioniše. Teško je ne pokazati izvjesne simpatije prema pojedincu koji je do te mjere dao na značaju svom biračkom pravu da je odlučio da se oproba u ulozi glasača u više opština, pa i pod uslovom da se za neki višednevni period prihvati obaveze da živi u nekoj od njih. Ima u tome nečeg svečanijeg čak i od pristupa građanina koji je danas obukao svoje najljepše odijelo i na biralište ušetao ubijeđen da se upravo na njegovom glasu lome koplja i da od njega zavisi krajnji ishod izborne utakmice. Polako dolazimo do tačke gdje ni ovaj neće više gajiti iluziju da će stvar nakon izbora ići onim tokom koji je zvanično dobio legitimitet. Navikavamo se na stoičke modele života gdje nužnost vodi one koji hoće, a one koji to neće vuče. Sve će, dakle, biti onako kako mora i kako je, razumije se, jedino moguće. Jer pred nama je dug put ka obećanoj zemlji, ali je prijatno znati da ka njoj idemo sigurno i unaprijed obilježenom stazom koju ne mogu pomutiti naši glasački listići. Ove sedmice smo se, uprkos tome, pobrinuli da sa adekvatnim predznanjem iskoristite vaše biračko pravo, pa je sagovornik Riječi nedelje bio predsjetnik Državne izborne komisije, Nikola Mugoša.

DRŽAVNA IZBORNA KOMISIJA

Državna izborna komisija centralna je institucija izbornog procesa kada je u pitanju sprovođenje parlamentarnih i predsjedničkih izbora. Osim mene i člana ispred NVO sektora i univerziteta, Komisija je sastavljena od članova koje su delegirale političke partije zastupljene u Skupštini Crne Gore. Nadležnosti Komisije uglavnom su vezane za administriranje izbora i staranje o tehničkim pretpostavkama za realizaciju izbornog procesa. Takođe, DIK se stara u okviru svoje nadležnosti o zaštiti biračkog prava i odlučuje po podnijetim prigovorima i utvrđuje konačne rezultate parlamentarnih i predsjedničkih izbora.

FER IZBORI

Iako naša javnost često veže DIK za postupak kontrole biračkog spiska, njene nadležnosti su u tom dijelu prilično umanjene nakon izmjena Zakona o biračkom spisku iz 2020. godine. Nadležnost DIK-a saglasno pozitivnom zakonskom rješenju je da sarađuje sa Ministarstvom unutrašnjih poslova i u slučaju uvida neke nepravilnosti da MUP-u na to ukaže. Ovih dana svjedočimo pojavama da u pojedinim opštinama broj birača raste uprkos očiglednoj depopulaciji. Kao primjer najčešće se navodi opština Šavnik. Podsjetiću da je Ustavni sud ukinuo odredbu Zakona o izboru odbornika i poslanika koja je propisivala rezidencijalni status od najmanje šest mjeseci prebivališta u opštini da bi birač mogao da glasa. Nakon ukidanja ove odredbe postoji mogućnost da birač registruje svoje prebivalište u bilo kojoj opštini i time ako su ispunjeni drugi uslovi ostvari biračko pravo. Ukoliko bi se u Crnoj Gori svi izbori održavali u jednom danu, sumnja u zloupotrebe prebivališta bile bi svedene na mnogo manju mjeru. Ipak, da bi se takvo rješenje izglasalo, potrebna je dvotrećinska većina u Skupštini a svjedoci smo kako je do te cifre teško doći iako je dio političkih aktera već javno podržao ovu ideju.  U međuvremenu, ono što može da uradi Ministarstvo unutrašnjih poslova je provjera da li se novoupisani birači nalaze na adresama koje su prijavili. Pitanje uređenja i ažurnosti biračkog spiska generalno je vezano za ažurnost registra prebivališta. Podsjetiću da je u Konačnom izvještaju posmatračke misije ODIHR-a nakon održanih parlamentarnih izbora 2020. godine istaknuto da vlasti treba da razmotre terensku provjeru u cilju unapređenja povjerenja u birački spisak. Takva provjera treba da bude inkluzivna što znači da treba da obuhvati sve stakeholdere izbornog procesa, političke subjekte, nevladine organizacije itd.

LISTE

Kada su u pitanju izborne liste, u Crnoj Gori su na snazi zatvorene izborne liste što znači da se birači opredjeljuju za političke subjekte bez mogućnosti preferencijalnog glasa za kandidate. Pitanje eventualnog uvođenja otvorenih izbornih lista jedno je od najizazovnijih pitanja potencijalne izborne reforme. Nedavno je CDT objavio publikaciju posvećenu ovoj temi, čiji smo autori Milica Kovačević, programska direktorica CDT-a i ja. Namjera je u suštini bila dati doprinos javnoj debati u smislu predočavanja pozitivnih i negativnih strana otvorenih  izbornih lista i uporednih iskustava. Ukoliko se Crna Gora zaista opredijeli za ovaj sistem, a o čemu će odlučivati Skupština, napominjem da bi se ono reflektovalo na čitav niz pitanja organizacije izbora, brojanja glasova, edukacija biračkih odbora i birača itd. Još jedno pitanje neposredno vezano za izborne liste a aktuelno je ovih dana tiče se nedovoljnog broja žena na listama za lokalne izbore. Ženski klub Skupštine Crne Gore i nekoliko nevladinih organizacija tražile su od DIK-a da ove liste preinači. Ipak, budući da se radi o izborima za odbornike koje sprovode opštinske izborne komisije, DIK nema zakonsku mogućnost preinačavanja izbornih lista koje su potvrđene i za koje su prošli rokovi za osporavanje, čime su postale i konačne. Izborni postupak je hitan i strogo formalan, te podnosioci izbornih lista u kratkim rokovima ostvaruju određena prava, koja se takođe u kratkim rokovima mogu i osporavati. Lično žalim što Državnoj izbornoj komisiji nije podnesen pravovremen prigovor na pomenute liste jer bi u tom slučaju mogli reagovati. Ipak, bez obzira na priču o ovlašćenjima, ono što jeste problematično je što 2022. godine žene i dalje ostaju nedovoljno reprezentovane. Podsjetiću da su kvote u cilju unapređenja rodne ravnopravnosti uvedene još 2011. godine, te je nedopustivo da nakon više od 10 godina primjene ove odredbe ista ne bude implementirana. Osim što se radi o evidentnom propustu opštinskih izbornih komisija, smatram da ovaj problem u svojoj biti ima strukturnu i dublju pozadinu. Jasno je da žene u Crnoj Gori u političkoj sferi još uvijek prolaze trnovit put u ostvarivanju čak i onih zakonskih prava koja su trebala biti implementirana još prije deceniju. Ipak, stanje se značajno popravilo uvođenjem tzv. zaštitne norme izbornom reformom od 2014. godine kojom je predviđeno da se među svaka četiri kandidata na listi mora naći makar jedna žena. Do tada su partije većinski žene pozicionirale na začelju liste, pa je zastupljenost u Skupštini bila daleko od željenih 30%. Fenomenološki je interesantno da je patrijarhat „pokazao zube“ kada su u pitanju politička prava žena, koja su nedjeljiva od pozicije moći i uopšte mogućnosti da se učestvuju u oblikovanju javnih politika. Kao jedan od nezaobilaznih činioca koji treba dodatno da afirmiše žensku političku participaciju nesumnjivo su i politički subjekti. Isti treba i da pokažu veći stepen senzibilteta kada je u pitanju predlaganje žena za javne funkcije i time istinski doprinesu emancipatorskim procesima.

BIRAČKO PRAVO

Biračko pravo kao pojam najčešće se veže za izborni dan kao mogućnost da birač glasa. Ipak, biračko pravo mnogo je širi pojam. Osim poznate teorijske podjele na aktivno i pasivno, odnosno na pravo da se bira i da se bude biran, ovaj pojam u sebi sadrži i određena prava koja im pružaju mogućnost aktivnijeg učešća u izbornom procesu u odnosu na „prvu loptu“. Naime, osim prava da biraju i da budu birani, da kandiduju i da budu kandidovani, biračko pravo znači i mogućnost da birači kanidatima javno postavljaju pitanja kao i da pravovremeno, istinito i potpuno budu informisani o programima i aktivnostima podnosilaca izbornih lista. Zaključuje se da biračko pravo u skladu sa navedenim podrazumijeva i obavezu drugih aktera u izbornom procesu da biračima obezbijede preduslove da bi birači ovo pravo mogli u cjelosti koristiti. Kao što se da zapaziti biračko pravo je i mogućnost komunikacije sa kandidatima ali i pravo na informisanje o programima i aktivnostima podnosilaca izbornih lista.

IZBORNA JEDINICA

Crna Gora je jedna izborna jedinica kada su u pitanju parlamentarni izbori, dok je prilikom održavanja lokalnih izbora izborna jedinica opština. Izborna jedinica jedan je od najvažnijih elemenata svakog izbornog sistema i ne radi se o pukoj administrativnoj odluci kako se na prvi pogled može percipirati. Kada su u pitanju jedinstvene izborne jedinice kakav je slučaj sa Crnom Gorom, svi kandidati bez obzira na grad ili mjesto iz kojeg dolaze predstavnici su jedne izborne jedinice. Ovakav koncept često je kritikovan u političkoj teoriji da vodi manjoj reprezentativnosti budući da se dešava da određena područja nemaju svoje predstavnike u parlamentu. Kao zamjerka se navodi da to vodi manjku komunikacije kandidata sa bazom budući da ne postoji blizak i neposredan odnos. Ipak, sa druge strane, mora se imati u vidu da uvođenje više izbornih jedinica može biti opravdano i predmet brojnih kritika budući da se na taj način ostavlja mogućnost zakonodavcu da određuje granice izbornih jedinica što u krajnjem može voditi sumnjama po kojim kriterijumaima su granice određene i da li to može voditi eventualnim zloupotrebama u smislu crtanja granica prema prema političkim preferencama odnosno interesima. Ovaj pojam poznat je kao gerrymandering i predstavlja proces u kojem se zbog političkog interesa prekrajaju granice izbornih jedinica. To vodi jednoj vrsti izbornog inžinjeringa odnosno izborne manipulacije sa krajnjim ciljem ostvarivanja politički povoljnog rezultata. Iz ovog razloga izborne pitanje izbornih jedinica jedan je od najsloženijih pojmova i bez obzira na zamjerke koje postoje po pitanju predstavljenosti u slučaju kada je država jedna izborna jedinica treba biti svjestan i izazova koje sa sobom nosi podjela na više izbornih jedinica.

IZBORNA VOLJA

Izborna volja jedan je od najčešće pominjanih termina u našem javnom diskursu. U suštini ovaj termin nerazdvojan je od epiteta „slobodna“. Samo slobodno izražena volja garant je da su izbori fer i slobodni. Izborna volja nerazdvojiva je od neposrednosti ostvarivanja biračkog prava što treba da znači da je opredijeljeni glas svakog birača zaista njegov tj. da ne postoji posrednik koji na izražavanje slobodne volje utiče. Operacionalizacija izborne volje u izbornom procesu vrši se kroz sami proces glasanja, da bi svoj krajnji epilog dobila u matematičkoj operaciji dodjeljivanja mandata političkim subjektima. Ovo naravno treba posmatrati u jednom širem kontekstu u smislu da svi nadležni organi treba da preduzme mjere iz svoje nadležnosti u cilju obezbjeđivanja biračima prava da slobodno izraze svoju izbornu volju. Zakon u tom dijelu nude i garancije propisujući da niko ne može, po bilo kom osnovu, pozvati birača na odgovornost zbog glasanja, niti od njega tražiti da kaže za koga je glasao ili zašto nije glasao. Ipak, pitanje izborne volje je političko filozofski pojam ali se u okvirima reprezentativne demokratije ona konstituiše saglasno važećim procedurama. Iz tog razloga ovaj pojam iz perspektive organa koji primjenjuju zakon posmatra se sa aspekta obezbjeđenja proceduralnih garancija a koji svoj krajnji izraz dobija mogućnošću slobodnog i ravnopravnog učešća u izjašnjavanju a koji u konačnom biva zakonito procesuiran od strane izbornih organa koji proglašavaju rezultate izbora.