Piše: Bojana Šolaja

Djeluje šaljivo, ali zapravo nije nemoguće. Prije nego što ilustrujem zašto, jedno pojašnjenje. Odmah će ovdje, predosjećam, upasti neki učenjak kojem se nije dojmio naslov da kaže kako se genijalni autori poput Gerija sigurno ne bi predali i trajno vezali za djelatnost na koju su silom prilika upućeni, nego bi ih njihov umjetnički eros tjerao da na kraju prokrče put ka ispoljenju svoje izvorne strasti. U konačnom, mnoge čuvene arhitekte nikada nisu stekle odgovarajuće obrazovanje, a čak i pomenuti arhitektonski mag je počeo kao vozač kamiona.

Ukoliko bismo pratili ovu misaonu nit, na kraju bismo mogli da dođemo do toga da se veliki talenti najbolje bruse kroz prkos prema poretku koji je podešen tako da ometa njihovo slobodno ispoljavanje, što nije daleko od istine. Treba ipak imati u vidu da će tako postavljena pravila igre u najblažem omogućiti da oskudno nadareni sin kakvog moćnika brže dođe do prilike da projektuje prostorni kontekst, u kojem ćete i vi boraviti i iz kojeg ćete se orjentisati nego li vanserijski talentovan nesuđeni arhitekta. Ne bi se moglo reći da je jedno takvo društvo nejednakosti najbolje od svih mogućih društava, naročito kada se ima u vidu da pomenuta nejednakost u domaćem kontekstu često nije proizašla iz neke prenaglašene vrline, znanja ili umijeća, već iz pukog nagona za samoodržanjem koji je kod nekih slabije ometan moralnim imperativom.

O nejednakosti i solidarnosti

Povod za ovo istraživanje je jedna ležerna večernja šetnja tokom koje su mi studenti arhitekture usputno nabrajali koliko su novca potrošili u posljednjem semestru za predispitne i ispitne obaveze. Zastala sam za trenutak u nevjerici.

„Ma, nije to ništa, znaš li da su neki ljudi odmah na startu odustali od studiranja zato što nisu u datom trenutku mogli da priušte laptop koji je potreban za zadatke koje radimo?“, bio je idući komentar. Na moje pitanje gdje je i šta sada radi momak koji je napustio fakultet, dobila sam odgovor da misle da negdje konobariše. I tako se rodila ideja da ovaj tekst posvetim upravo njemu, u nadi da će uprkos preprekama nastaviti studije, iako ne znam o kome se radi, pa samim tim ni da li je riječ o osobi koja bi zbilja imala potencijala da bude, ako ne naš Frenk Geri, ono makar relativno uspješan i stručan arhitekta.

Na osnovu uvida izloženih u nastavku postaje jasno da kao društvo još nismo obezbijedili svima jednake uslove da se razvijaju u skladu sa svojim potencijalima, bez obzira na društveni sloj kojem pripadaju. Treba istaći i to da je slučaj Arhitektonskog fakulteta koji ovdje ilustrujemo samo jedan od primjera ovog problema. Kada je riječ o visokom obrazovanju, sa sličnim izazovima se susreću i studenti umjetničkih akademija. Međutim, ne treba zaboraviti da postoje brojni argumenti koji idu u prilog tezi da je i na nižim nivoima obrazovanja, čak i onim obaveznim, epitet „besplatno“ umnogome neosnovano upotrijebljen.

Portal Kombinat je početkom godine plasirao upitnik namijenjen studentima Arhitektonskog fakulteta Univerziteta Crne Gore (AFUCG) o uslovima studiranja na ovom fakultetu. Iako smo različitim kanalima pokušali da ih animiramo da učestvuju u istraživanju, spremnost da govore o ovoj temi su pokazala 33 studenta. Premda, dati uzorak nije obuhvatio veći dio studenata AFUCG, dobijeni odgovori i ćutanje koje ih je pratilo su dovoljan indikator, ne samo postojanja problema koji je predmet našeg interesovanja, već i pasivnosti studentske zajednice i nedovoljne spremnosti da se bore za bolje uslove studiranja.

Arhitektonsko projektovanje „najskuplji“ predmet na AFUCG

Na naše pitanje: Da li fakultet daje studentima na raspolaganje opremu, materijal i drugu materijalnu i tehničku pomoć koja bi bila potrebna za izradu studentskih zadataka?, čak 87.9% studenata odgovorilo je negativno. Četiri ispitanika koja su dala pozitivan odgovor, obrazložila su da se radi o pomoći u vidu ustupanja prostora za rad. Jedan od njih imao je detaljnije obrazloženje.

„Koristimo sale koje su koliko toliko osposobljene za rad, s tim što su sale predviđene prevashodno za ručni rad. Što se tiče generalne izrade projektnih zadataka na starijim godinama, primorani smo da i dalje štampu obavljamo na drugim mjestima van fakulteta. U finalnim projektima, to je u praksi štampanje u full color-u (Okej, sjutra ćemo štampati i projekte, konkurse, ali ovdje se radi ipak o individualnom trošku). U posljednje vrijeme nam profesori izlaze u susret i dozvoljavaju nam da kačimo prezentacije na Drive linkovima, što je potpuno okej, ali s tim da imamo uvijek A0 pano spreman za štampanje u slučaju izložbe koju fakultet finansira.“, ilustrovao je ispitanik.

Uprkos tome, čak 93,9% ispitanika kazalo je da nastavno osoblje ne pokazuje dovoljno razumijevanja za studente koji nemaju sredstava da odgovore predispitnim i ispitnim obavezama, dok 97% ispitanih studenata kaže da Fakultet ne pokazuje spremnost da refundira troškove koje nalaže izrada zadataka.

Odgovarajući na naše pitanje: „Koliko novca izraženog u eurima po semestru u prosjeku izdvojiš za izradu predispitnih i ispitnih zadataka?“, najviše ispitanika se kretalo oko cifre između 100 i 200€, nemali procenat je naveo da se radi okvirno o 300€ po semestru, iako su neki navodili i mnogo veće sume.

Kao predmet koji je iziskivao najviše novca studenti su gotovo jednoglasno navodili Arhitektonsko projektovanje.

Četvrtina ispitanih studenata ne može finansijski da odgovori zahtjevima studiranja

Interesovalo nas je i iz kojih izvora studenti finansiraju izradu projektnih zadataka. Većina od 66,7%, odgovorila je da novac traži od roditelja, dok 9,1% kaže da sami zarađuju novac. Ostali su navodili druge izvore finansiranja, kao što su studentski krediti i stipendije, pozajmice, ili kombinovanje više navedenih izvora.

Čak 72,7% Kombinatovih ispitanika odgovorilo je da poznaje studenta koji nije bio u stanju da finansijski odgovori zahtjevima studiranja na AFUCG, dok je skoro četvrtina ispitanih studenata (24,2%), odgovorila da se i sami nalaze u takvoj poziciji.

Budžet UCG višestruko manji od onog kojim raspolaže većina sa sličnim brojem studenata

Komentar istraživanja tražili smo od predstavnika Univerziteta, tačnije samog Arhitektonskog fakulteta.

Dekanica ove organizacione jedinice na UCG, prof. dr Svetlana Perović, komentarišući rezultate ankete, iznijela je stav da je formulisanje samog pitanja proizašlo na osnovu nedovoljnog sagledavanja okolnosti studiranja na Univerzitetu Crne Gore (UCG) odnosno Arhitektonskom fakultetu (AF) i pogrešne upotrebe formulacija, poput ,,refundiranja troškova”, ,,ne daje pomoć” itd.

Uprkos tome, u prilog opravdanosti ovakvih uslova studiranja navela je pet ključnih tačaka.

Dekanica Perović prije svega navodi da je budžet Univerziteta Crne Gore (UCG), a sa tim i Fakulteta, višestruko manji od večine drugih Univerziteta, sa istim ili približno istim brojem studenata, što direktno onemogućava podršku izvan redovnih obaveza u nastavnom procesu. Kao drugu, olakšavajuću okolnost navodi da studenti koji upišu AFUCG, upisuju se na budžet, pa se naknade od školarine ostvaruju isključivo na osnovu ponovnog slušanja nekog predmeta odnosno obnavljanja ECTS kredita od strane studenata, što uzrokuje negativnu implikaciju na budžet Fakulteta i UCG i nedovoljne prihode i za redovno funkcionisanje institucije. Kao treći argument prof. Perović navodi da su prostorni kapaciteti ograničeni i da o tom problemu govore već 15 godina.

„Konačno, u procesu je realizacija javne nabavke za nastavak izgradnje zgrade Arhitektonskog fakulteta ukupne površine oko 5 000 m²,  dok trenutno egzistiramo u 800 m² prostora. Do kraja godine očekujemo početak radova na izgradnji. Dakle, prostorni kapaciteti, maketarnica, radionoca, i sl. će nam omogućiti adekvatnije uslove za rad, gdje ćemo obezbijediti 3D štampač i dodatnu opremu, u skladu sa mogućnostima. Izgradnja objekta je važan korak ka unapređenju naših ukupnih kapaciteta i unapređenju kvaliteta.”, najavljuje prof. Perović.

Dekanica AFUCG dalje navodi da su se nastavnici na Arhitektonskom fakultetu dominantno školovali van Crne Gore i da je uvijek postojao na fakultetima procenat studenata  u samofinansirajućem statusu, ali da se ni u tom slučaju nije podrazumijevalo da fakultet obezbjeđuje osnovni materijal za izradu projekata i drugih redovnih nastavnih obaveza studentima, niti je to iko očekivao.

„Opšte je poznato da za studije arhitekture je potrebno izdvojiti više sredstava nego za neki više teorijski fakultet. Međutim, dok je nekada sav materijal bio fizičke prirode za izradu projekata, sadašnjim generacijama digitalizacijom, neuporedivo su olakšane stvari, jer nerijetno radove crtaju i prezentuju u digitalnom formatu.“, cijeni prof. Perović.

Rukovodstvo AF: Fakultet daje podršku studentima u mjeri mogućeg

Dekanica, u konačnom, navodi da nisu imali pojedinačnih zahtjeva studenata koji su istakli socijalni status kao problem studiranja na Arhitektonskom fakultetu, te da su, naprotiv, imali mnogo zahtjeva studenata koji su bili spremni da plate školovanje kako bi zavrijedili status studenata, jer uglavnom imaju dvostruko više prijavljenih kandidata od broja koji mogu da prime.

,,Dakle, na osnovu prethodnog više nego jasno je da se ne može očekivati da studenti dobijaju besplatan materijal za izradu projekata, jer to iz arhitektonskog ugla zvuči kao da je potrebno da im obzbijedite olovku, a mislim da se to ne dešava ni u osnovnoj školi koja je obavezna. Visoko obrazovanje, ipak, nije obavezno.”, pojašnjava dekanica i dodaje da, i pored svega  navedenog, Arhitektonski fakultet pruža studentima maksimalnu podršku u svim segmentima realizacije nastavnog procesa, u skladu sa mogućnostima.

,,Redukovan je značajno broj obavezujućih priloga štampe projekata, predmetni nastavnici ulažu napore da na svojim predmetima smanje na minimum kupovinu materijala za izradu semestralnih zadataka. Ipak, minimum studenti, ipak, moraju uložiti.”, nabraja dekanica.

Prof. Perović zaključuje da se ne bi složila sa tim da su studenti finansijaski opterećeniji na njihovom fakultetu od bilo kojeg drugog, već da, naprotiv, kroz brojne radionice sa partnerskim institucijama, izložbe, publikacije, salone, studijska putovanja i dr. pružaju studentima podršku i kontinuirano promovišu njihov rad. 

SPUCG: Troškovi studija na AFUCG nerijetko prelaze iznos pojedinačne školarine

Komentar uvida do kojih smo kroz naš upitnik došli tražili smo i od Studentskog parlamenta Univerziteta Crne Gore, ispred kojeg nam se obratio njegov predsjednik, Andrej Vukčević.

Predstavnik studenata je ocijenio da su rezultati našeg istraživanja poražavajući i konstatuje da su kroz konsultacije sa predstavnicima studenata Arhitektonskog fakulteta, došli do sličnih, ako ne i istih, utisaka po ovom pitanju.

,,Veliki problem predstavlja činjenica da su studenti isključivo odgovorni i zaduženi za finansiranje izrade svojih projekata, a što po pravilu uključuje troškove nabavke adekvatnog laptopa koji je u stanju da podrži zahtjevne programe koji se koriste u toku studija na AFUCG, te nabavke materijala za makete, elaborate sinteznih projekata, štampanje i sl. Sve ovo, za jednog studenta kao i njegovu porodicu, uglavnom predstavlja veliko finansijsko opterećenje, te troškovi studija nerijetko prelaze i iznos pojedinačne školarine.”, upozorava Vukčević i dodaje da prethodno navedeno nije u skladu sa principom besplatnih studija koji se proklamuje u Crnoj Gori još od 2017. godine.

Predstavnici studenata pozdravljaju pozitivne inicijative na AFUCG

Vukčević cijeni da je neophodno raditi na rješavanju ovog problema po ugledu na sisteme visokog obrazovanja iz regiona i Evrope. Sa druge strane, ističe da prema informacijama sa kojima Studentski parlament raspolaže, AFUCG aktivno radi na stvaranju boljih uslova za svoje studente. Primjer za to će biti, kako kaže, realizacija planiranog projekta proširenja kapaciteta ove visokoškolske ustanove, što će studentima na raspolaganje staviti veliki broj instalacija, mašina i prostorija koje će koristiti tokom studija.

,,Imajući u vidu sve prethodno navedeno, vrlo je lako zamisliti da, u ekonomskoj situaciji u kojoj se država nalazi, određeni broj studenata ne može da priušti da pokrije sve troškove studija na AFUCG. Ovo je jako zabrinjavajuće i može u značajnom dijelu da zakoči proces ‘proizvodnje’ kvalitetnih kadrova u ovoj oblasti, a što ne može biti isplativo ni za studenta, ni za Univerzitet, ni za državu. “, ocijenio je Vukčević.

Kada je riječ o razumijevanju koje prema studentima pokazuje nastavni kadar, predsjednik SPUCG kaže da su iz vizure zvaničnih predstavnika studenata primjeri su različiti, a mišljenja podijeljena. Vukčević ocjenjuje da iako, striktno gledano, pokrivanje troškova studija nije i ne može biti odgovornost profesora, jasno je da bi veći nivo tolerancije i predusretljivost nastavnog kadra, uzimajući sve prethodno navedeno u obzir, bila i više nego poželjna.

,,Prema informacijama s kojima mi raspolažemo, postoji i dobar broj primjera u kojima profesor pod istim uslovima i na isti način cijeni i vrednuje projekte i makete izrađene od jeftinijih i pristupačnijih materijala od onih propisanih redovnim planom i programom, a što je svakako dobra praksa.”, ističe Vukčević.

Studenti ponudili moguća rješenja

Studenti koji su učestvovali u Kombinatovom istraživanju ponudili su više načina na koje bi im Fakultet mogao pomoći kako bi studije na ovom fakultetu postale pristupačnije svima.

Pored finansijske pomoći i refundiranja troškova izrade projektnih zadataka, studenti su kao moguća rješenja navodili i uspostavljanje dogovora sa knjižarama u okolini Fakulteta oko cijena pribora za studente, nabavku 3D štampača na Fakultetu, obezbjeđivanje dijela materijala, mogućnost digitalne predaje elaborata, i drugo.Neki od ispitanika iznijeli su detaljnije uvide.

,,Dovoljno je što sam fakultet košta 1000€, laptop za rad preko 1500€, tako da su početni troškovi ogromni. Bilo bi dobro obezbijediti besplatnu kopirnicu za štampu ili sve predavati digitalno, a da za potrebe izložbi Fakultet refundira troškove štampe. A za makete napraviti ugovor sa nekom firmom sa cnc mašinom ili 3d štampom i obezbijediti bar popust na te usluge.”, predlaže ispitanik.

Drugi očekuju više razumijevanja, iako ističu da su od dolaska nove dekanke, Svetlane Perović, troškovi u mnogome smanjeni, jer je ona svjesna situacije, te im često izlazi u susret.

,,Potrebna je neka vrsta pomoći od samog Fakulteta (računarske sale, materijal za izradu maketa, opremljenija makeratnica…), ali i razumjevanje osoblja po pitanju nepotrebnih troškova, kao što su printanje PRELIMINARNE predaje, printanje materijala za vježbe kad smo svakako u obavezi da donosimo računare na vježbe sa kojih se sve moze pokazati, i generalno zahtjevi koji se čine nerazumni, a koji su bili okej u onlajn verziji predavanja kad smo na njih bili primorani.”, preporučuje jedan ispitanik.

Unapređenja i servisi koji mogu finansijski olakšati studije na UCG

Dekanica Arhitektonskog fakulteta, prof. Svetlana Perović, za naš portal na kraju ističe da je suštinska stvar da Država poveća budžet UCG i da se uvede procenat studenata koji će sami snositi troškove finansiranja.

Bez toga, kako kaže, ne možemo govoriti o bilo kakvoj kontinuiranoj podršci. Predsjednik Studentskog parlamenta, Andrej Vukčević,  napominje da treba imati u vidu da u najvećem broju organizacionih jedinica studije ne zahtijevaju veće propratne troškove, a da su izuzetak pojedine fakultetske jedinice, poput Arhitetktonskog fakulteta ali i pojedinih umjetničkih akademija.

,,Smatramo da je nužno obezbijediti da studiranje bude pristupačno svim studentima bez obzira na finansijsku odnosno ekonomsku situaciju u kojoj se nalaze, bez izuzetka u odnosu na polje studija odnosno buduću profesiju. Najlakše bi bilo reći da bi se ovaj problem regulisao na način što bi fakultetska jedinica snosila sve troškove u toku studija, međutim, u ovom momentu, ne vjerujemo da je to izgledno da se desi.”, cijeni predsjednik SPUCG.

Vukčević, stoga, smatra da predstavnicima studenata preostaje da se zalažu i rade na poboljšanju studentskog standarda u Crnoj Gori, te da posreduju između studenata i tržišta rada u cilju prikupljanja potrebnih sredstava za pokrivanje troškova studija. U to ime, predstavnik studenata ukazuje na neka unapređenja koja su se u posljednje vrijeme dogodila.

Među najznačajnijim izdvaja uvođenje besplatnih osnovnih i master studija za sve studente koji upišu studije na Univerzitetu Crne Gore, brojne mogućnosti zapošljavanja u toku turističke sezone kroz posredovanje SPUCG, finansiranje brojnih studentskih projekata, stipendije i novčane pomoći socijalno najugroženijim studentima, projekat „Studentska solidarnost” koji se sprovodi u prethodne dvije godine, ali i povećanje studentskog kredita i studentskih stipendija na iznos od 25% odnosno 50% od minimalne zarade u Crnoj Gori.

Povećan je, kako napominje, i broj rata u kojima studenti izimiruju svoje finansijske obaveze prema fakultetu, a skrenuo je pažnju i na značajno povećanje naknade za korisnike Programa stručnog osposobljavanja.

,,Pored svega navedenog, u planu je i aktiviranje studentskog servisa, kao sistema posredovanja u zapošljavanju studenata u toku studija, a što će, vjerujemo, omogućiti da studenti od svog rada, u skladu sa svojim studijskim obavezama, zarađuju u cilju izmirenja troškova studiranja. Na kraju, planiramo i da osnujemo studentsku biznis zajednicu kroz koju će biti finansiran veliki broj porejkata, startapova i biznis ideja studenata našeg univerziteta.”, najavljuje Vukčević.