,,Dok god budete čuli na Ljubinom grobu pucnje naših pušaka, Njemci neće proći. A kad toga ne bude, znajte da na njemu više nema živih proletera”.

Polaganjem vijenaca na Spomen-kosturnicu u Nacionalnom parku “Sutjeska”, na Tjentištu, juče je započelo obilježavanje 79 godina od bitke na Sutjesci, u kojoj je živote izgubilo više od 7.500 pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta.

Obilježavanju je prisustvovao veći broj građana i poštovalaca antifašističkog pokreta iz BiH, Srbije, Crne Gore i drugih zemalja.

Bitka na Sutjesci je trajala od 15. maja do 15. juna 1943. godine i Njemci su angažovali, ukupno, 127.000 vojnika, tešku artiljeriju, avijaciju naspram 22.000 boraca NOP-a koji su imali 3.000 ranjenika.Peta neprijateljska ofanziva, poznata kao operacija Švarc, vođena je od polovine maja do polovine juna 1943. godine, a podvig Crnogoraca na Ljubinom grobu samo je dio herojstva i požrtvovanja koji je omogućilo proboj glavnine partizanske vojske i Vrhovnog štaba na čelu sa Titom iz njemačkog obruča.

Ishod bitke na Sutjesci, umnogome, je odredio sudbinu partizanskog pokreta i buduće Jugoslavije, a plaćena je sa više od 7.000 poginulih boraca, od čega oko 2.000 iz Crne Gore.

Prema istorijskim izvorima, dvadesetak hiljada partizana, sa oko tri hiljade teških ranjenika, mjesec dana se borilo sa više od 120 hiljada Njemaca, Italijana, Bugara, domaćih kvinslinga. Obruč je probijen 10. juna ujutro, kod Balinovca, kada je Prva proleterska, Koče Popovića u jurišu razbila njemačke snage. U sljedećih nekoliko dana, tim pravcem prošle su i preostale partizanske snage, uključujući i Vrhovni štab i komandanta Tita, koji je ranjen 9. juna.

Najtežu partizansku bitku životom je platilo gotovo 7.500 boraca, među kojima i gotovo 600 žena. Praktično sve brigade imale su trećinu poginulih od ukupnog broja ljudstva.

U najtežim okršajima, branioci Ljubinog groba, odbijajući sve juriše neprijatelja, poslali su Centralnom komitetu Komunističke partije Jugoslavije i Vrhovnom štabu čuvenu poruku:

,,Dok god budete čuli na Ljubinom grobu pucnje naših pušaka, Njemci neće proći. A kad toga ne bude, znajte da na njemu više nema živih proletera”.

Prije početka glavnog boja naređeno je da se zakopa svo teško oružje, spali arhiva i svi konji zakolju za ishranu boraca. Prvi tračak nade za izvlačenje iz obruča načinjen je 10. juna u ranim jutarnjim satima. Tada su se delovi Prve proleterske brigade kod sela Balinovac u jurišu probila kroz dva njemačka bataljona i zajedno sa Trećom krajiškom brigadom nastavila da goni Njemce prema putu Foča-Kalinovik.

Juriš proletera skršio obruč za pet minuta. Njemci su bili potpuno iznenađeni, tako da nisu uspjeli da organizuju otpor, napisao je Rodoljub Čolaković u Zapisima iz oslobodilačkog rata, nakon razgovora sa komandantom Prve proleterske Danilom Lekićem

”Vatru su otvorila samo dežurna oruđa, ali ona nisu bila dovoljna da zaustave juriš čitave brigade. Poslije kratkog zastoja, izazvanog dejstvom vatre dežurnih oruđa, brigada je ponovo kao talas krenula naprijed i najbrži borci već su uskakali u neprijateljske rovove. U sukobu prsa u prsa Njemci su primali borbu samo da dobiju onoliko vremena koliko im je bilo potrebno da bi mogli pobjeći, inače do nekog organizovanog otpora uopšte nije došlo. Zahvaćeni panikom, Njemci su pojedinačno i u manjim grupama bježali kroz šumu ostavljajući za sobom naoružanje i ratnu spremu. Tako se bitka za Balinovac, i pored toga što se neprijatelj sa brojnim stanjem nešto većim od naših snaga nalazio u utvrđenim položajima i što je protiv njega jurišala izmučena i iscrpljena brigada, završila u roku od 5 do 6 minuta. Nepoznat mi je neki drugi slučaj da se za tako kratko vrijeme, u jednom sudaru, postigne tako značajan uspjeh – da se probije obruč i osvoje položaji s kojih je bilo daleko lakše i uspješnije manevrisanje”.

Podgoričanin posljednji živi heroj sa Ljubinog groba

Na obilježavanju ove godišnjice čuvene bitke na Sutjesci, a u Dolini heroja nije bilo Podgoričanina Zarije Vukašinovića – posljednjeg živog heroja sa Ljubinog groba.

Razlog izostanka je, kako javljaju Vijesti, Vukašinovićeva starost. Naime, ovaj borac danas ima stotinu godina, iako je još prije gotovo osam decenija lako mogao izgubiti glavu na planinskom prevoju na Zelengori, gdje je zauvijek i ostalo pedesetak njegovih drugova – boraca Četvrte crnogorske udarne brigade.

Vukašinović se jasno sjeća pojedinosti slavne bitke o kojoj su učile generacije đaka u bivšoj Jugoslaviji.

,,Bilo je teško, ali se preživjelo”, kazao je Vukašinović “Vijestima” i dodao da je danas mnogo gore – ,,neka shvati ko kako hoće”.

Posljednji junak sa Ljubinog groba napunio je 100 godina 30. januara, boravi u svom domu u Podgorici.

Naslovna fotografija: Boris Pejović