Napraviti od života san, a od sna stvarnost, zahtjev je koji pred nas postavlja Egziperi. Snoviđensko svojstvo svijeta i nas koji se u njemu nalazimo i spram njega se, u vremenu u kojem živimo sasvim neminovno, uvijek stvaralački odnosimo, ne smije da nas oslobodi od moralne dimenzije tog sna, već da nas upravo na nju dodatno obaveže. Naime, ako je čovjek potencijalno stvaralački svemoćan, ako je on potencijalno ‘čovjekobog’, onda se u njemu istovremeno nalazi i obrnuta potencija da nishodi sve do onog satanskog. Razlika između ta dva puta je u onom da li smo svoje stvaralačke snage utemeljili u Ljubavi, koja je uvijek ljubav prema Drugom, ili smo se upleli u puku produkciju omamljeni lažnim sjajem onoga očiglednog. Najteži zahvat savremenosti je raskriti slojeve onoga profanog, ne zapasti u njega, ne biti ovladan i obuzet njime, i ispod njega otkriti Istinu koja ponosno i neuprljano svijetli. Naša današnja sagovornica je, po vlastitom iskazu, u svemi što radi u potrazi za susretima, za drugim i lekcijama koje taj drugi prenosi. Tajana Nedić je predsjednica NVO sPas,savjetnica za odnose sa javnošću CNP-a, ‘digital specialist’ u Red Bull-u, kao i PR Exit-ovog Sea Dance festivala. Uz sve to, ponosna je autorka zbirke poezije „Čekajući osmijeh iz ogledala“, kao i redova koji vas čekaju u nastavku naše ovonedjeljne rubrike Riječ nedelje.

POZORIŠTE

Život. Svakodnevno igramo i po nekoliko različitih uloga, svjesno i nesvjesno. Ljepše je kada je svjesno.

Posao. Najljepši posao na svijetu, koju god ulogu u pozorištu igrali. Svaka je jednako važna jer bez nje mašinerija zvana pozorište ne bi mogla da funkcioniše.

CJELOŽIVOTNO UČENJE

Međunarodna organizacija Nova Akropola u Podgorici, škola filozofije, škola za cjeloživotno učenje – najkorisnija i najsmislenija edukacija u mom životu. Toplo preporučujem svima kojima jedi, pij, radi, spavaj nije dovoljno, svima koji traže više od života i očekuju više od sebe.

SPAS

Odgovornost. Jedan od načina na koji ispunjavam očekivanja koja život ima od mene. Od malena slutim da svako ljudsko biće ima humanu odgovornost da svojim postojanjem čini svijet boljim mjestom i još tada sam odabrala da svoju humanu dužnost nesebičnog djelovanja posvetim životinjama. Posle je nastao i sPas, kao forma kroz koju to ispunjavam na najbolji mogući način i sPas mi je zauzvrat donio ljude od kojih su neki danas moji najbliži prijatelji.

MIR

Smisao. Onda kad otkrijemo svoju životnu svrhu i kada prihvatimo svoju humanu odgovornost – tada nastupa mir, ali ne kao mirna luka u kojoj ništa ne talasa već kao tiha stabilnost koja nam daje snagu za svakodnevno prihvatanje svijeta uz težnju i nastojanje da ga učinimo boljim i svakodnevne borbe sa sobom. Znači, mir je zapravo rat, onaj koga se svi najviše plašimo pa nam je lakše da vodimo neke druge ratove, jedini rat koji zapravo treba da postoji – sa samim sobom.

MUZIČKI FESTIVALI

Exit. Na Exitu sam se zaljubila u muzičke festivale, a onda sam prošle godine postala dio njega. I ponovo se zaljubila, na neki drugi način.

DRUGI

Lekcije. Drugi su naši učitelji, samo treba da se zapitamo koju lekciju nam donose i šta ćemo ponijeti iz tog odnosa. I to zavisi od nas, ne od drugih. Uvijek imamo izbor.

PLATFORM 081

Iskustvo. Godinu dana svakodnevnog učenja važnih životnih lekcija, u svim segmentima života. I ponovo ljudi, predivni ljudi koje sam upoznala kroz Platform081. Beskrajno sam zahvalna na tom periodu svog života.

DIGITALNI MARKETING

Red Bull. Koliko god rad za ovako ozbiljnu kompaniju može djelovati zastrašujući, zapravo mi je veoma zabavno. Digitalni marketing je polje beskrajne kreativnosti u kojoj uživam. Imam veliku sreću što radim sa ljudima sličnog senzibiliteta – iako smo svi u različitim zemljama, činimo sjajan tim. Ponovo ljudi, uvijek ljudi, ništa bez ljudi.

POEZIJA

Terapija. Kad god prolazim kroz životna iskušenja, poezija je najsigurniji način da objasnim sebi kaleidoskop misli i osjećanja i da, verbalizujući ih u stihove, prođem kroz taj period bez štekanja. Kad kažem štekanje mislim na bježanje od sebe, to svi tako često radimo. Pisanje poezije je postavljanje pitanja i odgovaranje na njih, mnogo puta je neprijatno, često pročišćujuće – ali i dalje neprijatno, suočavanje sa sobom je uvijek čupava rabota ali neophodna da bismo izrasli u koliko-toliko pristojna ljudska bića.