Hiljadama godina prije nas ljudi su se pitali šta veliko može da se desi u kratkom vremenu, „vrijeme od rođenja do duboke smrti tako je beznačajno naspram vječnosti“, govorili su. A u tom kratkom vremenu koje nam je dato, živimo kao da smo dobili garanciju vlastite besmrtnosti. I to ne u besmrtnost duše, već vječno postojanje u obliku koji u datom trenutku zauzimamo i životu kakav sada živimo. Kada bismo se samo na trenutak zaustavili i shvatili, ali onako istinski, da cio naš život može da se promijeni u jednom trenutku, toliko munjevito da ne stignemo ni da stisnemo zube za ono što predstoji, cijelo naše biće bi se treslo od užasa. Udes i sudbina su sinonimi, jer nam je dosuđeno da nas kao udar groma uvijek vreba nešto čemu se nismo nadali – i dobro i loše.  Kada bismo zaista shvatili da je udes naša sudbina, neki od nas bi se smrtno skamenili pred tom sviješću, ali bi neki u tome osvijestili hitnost da se djela tako da se ne dozvoli udesu da nam kroji sudbinu, već da i mi udešavamo ono što se s nama zbiva u svakom trenutku koji nam daje prostora da se prema njemu stvaralački odnosimo. Umjetnost je jedan od načina da ne budemo udešeni već oni koji udešavaju. Zato smo riječ više ove sedmice tražili od producentkinje Ive Kasalica.

THE WORST PERSON IN THE WORLD

Norveški film, svoju premijeru imao na Kanskom festivalu, gdje je Renate Reinsve osvojila nagradu za najbolju glumicu. Svoju bioskopsku premijeru je imao 4. februara u Los Anđelesu i Nju Jorku, međutim još uvijek se ne može pogledati ni na jednom streaming servisu. 

Da sam osoba koja ilegalno gleda filmove, rekla bih da je ovo priča mlade žene koja je u konstantnoj potrazi za sobom, potragom za idealnom ljubavlju koja nadilazi sve prepreke, potrazi za pozivom koji je ispunjava, sa željom da isproba i pokuša sve što ima potencijala da je učini srećnom. Rekla bih da je ovo priča o prihvatanju, prevazilaženju i o tome da ljubav ne dolazi u jednom obliku, niti iz jednog izvora… Ali ne smijem to reći.

Međutim, nadam se da ćemo uskoro svi imati priliku da pogledamo ovaj film, te da nam se ideja “najgore osobe na svijetu” neće vezivati samo za bučnog komšiju, nekog političara, određenog kolegu koji je jako naporan, bivšeg partnera ili nas samih.

FEMICID

Femicid. Čin mržnje, najšire objašnjen kao ubijanje žena ili djevojčica zato što su ženskog roda. 

Femicid. Riječ koja izaziva ljutnju, veliki osjećaj nepravde i osjećaj bespomoćnosti kada takva vijest započinje svoju priču samo par gradova dalje od mene.

Proteklih godina, nažalost, nerijetke su priče ubistava u kojima muž, momak ili nevjenčani suprug smatra da ima za pravo tući, maltretirati i ubiti žensku osobu samo jer je on “muškarac”, “jer ona treba da ga sluša”, “jer njegova mora da bude zadnja i on donosi odluke”. Ubiti iz potrebe za dominacijom nad drugim polom, iz osjećaja emotivne, seksualne ili fizičke nekompetentnosti, pa čak i abortirati fetus isključivo jer je ženskog roda… Sve ovo vuče svoje korijene iz rodne neravnopravnosti, toksičnog patrijarhalnog mentaliteta, iz ignorisanja problema porodičnog nasilja i činjenice da se i na javnim servisima može čuti da su žrtve nasilja krive, “jer su možda trebale prestati provocirati”, a ne sami počinilac. Upravo ovakve stvari čine femicid aktualnim u Crnoj Gori i dalje, gdje žene čine većinu žrtava ubijenih u porodičnom nasilju i to preko 70 odsto, dok su sve žene koje su ubijene od strane člana porodice, ubijene od intimnog partnera, što predstavlja najčešći vid ubistva žena. 

Femicid. Riječ na koju dosta ljudi prevrne očima, riječ u kojoj većina ljudi ne vidi problem već im zvuči apstraktno. 

Riječ koja bi svakoga trebala nagnati da poželi i započne promjene u sistemu i društvu.

STIPENDIJA

Stipendija je jedna od omiljenih riječi svih studenata. Bilo to mjesečna državna ili opštinska stipendija, stipendija za studije u inostranstvu ili stipendija u vidu nagrade.

Dobijanje neke stipendije je uvijek lijep osjećaj, to znači da su neki tvoji napori priznati, da su se ipak isplatile sve neprespavane noći, stresovi oko ispita, projekata i svih onih situacija kada je pomisao: “šta će meni ovo u životu” bila bliža nego ikada, time stipendija služi kao vid podrške i olakšice u daljem akademskom obrazovanju. Jedna od stipendija koja se dodjeljuje protekle dvije godije, jeste stipendija “Radomir Pule Milović”  koju Filmski centar Crne Gore dodjeljuje najboljem studentu produkcije 4. i 5. godine umjetničkih fakulteta. Jako mi je drago što sam ove godine imala čast osvojiti ovakvo priznanje. Radomir Pule Milović je bio jedan od značajnijih producenata koji je radio  nekoliko stotina emisija, TV drama i filmova, dokumentarnih i igranih serija, pa i pozorišnih predstava. Takođe je pružio veliki doprinos upravo i u osnivanju odsjeka za Produkciju na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju.

UDES

Iznenadni sudar u transportu, u putovanju od tačke A do tačke B.

Trenutak nepažnje ili loše procjene može rezultirati i najtragičnijim posljedicama.

U tako normalnom danu, na putu ka prodavnici, poslu ili stanu, odjednom dolazi do udesa koji okreće realnost, ta toliko puta pređena ulica sada dobija novo svjetlo. Nastaje blaga mentalna paraliza, možda neka vrsta prihvatanja situacije, strah, spokoj ili čak samo šok koji sprečava bilo kakvo dalje razmišljanje. 

Svi mi znamo nemali broj ljudi koji su imali udes, jedni su prošli samo sa blagom traumom i slomljenim zglobom, neki sa natuknutim rebrima su morali da odmaraju mnogo, a neki su svoje živote završili prerano.

Svi imamo druga iz škole koji je strašno volio motor, nekoga ko ne vozi pa je samo stopirao, profesora koji je htio preći ulicu ili nekoga koga je “udesio” pijani vozač na ulici.

Udes je riječ koja izaziva ujedno strah i znatiželju i za koju se nikada ne možemo u potpunosti pripremiti.

FILMSKI CENTAR

Filmski centar predstavlja javnu ustanovu koja za svoj cilj ima unapređenje i razvoj nacionalne kinematografije, a djeluje kroz javne konkurse za sufinansiranje filmskih projekata, obezbjeđivanje uslova za filmsku produkciju i koprodukcionu saradnju, iniciranje propisa i stvaranje uslova za stimulativni poslovni ambijent i razvoj kinematografije itd… Crna Gora nakon osamostaljenja nije imala svoj Filmski centar sve do 2017. godine, međutim od svog osnivanja, brojnim konkursima, podrškom mladih filmskih stvaralaca, kao i stupanjem u članstvo Eurimaža, Film New Europe inicijative, SEE Cinema mreže i sličnih organizacija, zaista se može primijetiti progres i put razvoja nacionalne kinematografije na kome se konstantno treba raditi.

RJEŠENJE

Rješenje zagonetke, kvadratne jednačine, rješenje o upravnom postupku ili rješenje o samoizolaciji. 

Pojam “rješenje” je previše opširan da bi se dala određena definicija, međutim ono što svi imaju zajedničko jeste da ono predstavlja konačnu odluku ili rezultat. 

KRATKOMETRAŽNI FILM

Kratkometražni film predstavlja igrani ili dokumentarni film koji je kraći od četrdeset minuta. Ova vrsta filmova kod nas nije mnogo zastupljena van studentskih ili festivalskih okvira, i teško ćete imati priliku javno gledati kratki film van festivalskog programa. Međutim, kratki film je jedna izuzetna narativna forma, i većina velikih reditelja je upravo tako i započela svoju karijeru. 

Kao studentu Fakulteta dramskih umjetnosti, kratki film mi je jako poznat, od pisanja scenarija, planiranja i razvoja, preko nalaženja glumaca, lokacija i snimanja do postprodukcije i učešća na festivalima. Iskustva koja se stiču radom na ovakvim projektima su zaista nezamjenjljiva.

PLOD

Plod je igrani dugometražni film koji režira Maša Šarović, po tekstu Sare Đurović, a čiju produkciju radim sa koleginicom sa osnovnih i specijalističkih studija Jelenom Šoškić. Projekat je predstavljen na Sofia meetings marketu i podržan u okviru programa First Film First (program podrške razvoja debitantskih filmova mladih reditelja jugoistočne Evrope), film je trenutno u fazi razvoja i podržan je od strane Filmskog centra Crne Gore na konkursu za sufinansiranje razvoja projekta.

Ovaj film, kroz priču o čedomorstvu govori o društvenoj i porodičnoj patologiji, problemu depresije i transgeneracijskih razlika, a kako sama rediteljka kaže “riječ je o direktnom i surovom prikazu života jedne žene”. 

FEST

Ove godine se održava 50. po redu međunarodni filmski festival FEST u Beogradu. Zamišljen kao godišnji presjek najboljih filmova sezone, ovaj festival izrastao je u jednu od najznačajnijih filmskih smotri i postao jedan od glavnih događaja u kulturnom životu Beograda, uz koga su odrasle mnoge mlade generacije. Ovaj festival je otvoren za sve kinematografije svijeta i relevantne autore, kao i filmove koji se neće naći na bioskopskim repertoarima. Već prve godine otvaranja publika je mogla vidjeti “Odiseju u svemiru” Stenlija Kjubrika, kao i filmove Roberta Altmana, Luisa Bunjuela, Živojina Pavlovića i drugih, te je festival od starta uvažavao veliku pažnju i vrijednost. Festival takođe ima mnogobrojne prateće programe u vidu izložbi, publikacija i simpozijuma koji se održavaju tokom festivala.

MONIKA VITI

Monika Viti ili takozvana ikona italijanskog filma. Monika Viti, muza Antoninija.

Sa preko pedeset projekata u svojoj filmografiji, ova glumica se sa razlogom smatrala velikim imenom u italijanskoj kinematografiji. Sa filmovima kao što su: L’avventura, La notte, L’eclisse i Le Fantôme de la liberté, ostavila je veliki trag u glumačkom svijetu, što je prepoznao i italijanski ministar kulture, kazavši povodom njene smrti 2. februara ove godine: „Zbogom Moniki Viti, zbogom kraljici italijanskog filma. Danas je zaista tužan dan, otišla je velika umjetnica i velika Italijanka“.

Monika Viti, riječ (žena) koja će svojim karakterom, ljepotom i glumačkim sposobnostima živjeti kroz mnogobrojna filmska ostvarenja vjekovima unaprijed.