Piše: Ognjen Roćenović

U modernoj filmskoj adaptaciji ovog romana, u režiji Ramin Bahrani-a iz 2018. godine, glavni junak romana Montag, koji spaljuje knjige, osvijesti se i promijeni svoj odnos prema literaturi kad pročita prve redove knjige Zapisi iz podzemlja. Evropa, ta prastara, očaravajuća, graciozna dama, pod pritiskom Amerike, šalje odred ,,intelektualaca-vatrogasaca“, u lov na Sibirsku vješticu, pripravivši joj lomaču na kojoj će i sama da izgori.

,,Znanje je sjećanje“.
Platon

U okviru sankcija koje Zapad uvodi Rusiji, u Italiji su nedavno, na kratko,  uvedene sankcije davno počivšem piscu Fjodoru Mihajloviču Dostojevskom. Kako su nas mediji obavijestili, bio je zabranjen ciklus predavanja o njemu na univerzitetu Bikoka u Milanu. I ako ga je kao mladića, pred streljačkim vodom, tadašnje rusko rukovodstvo pomilovalo, i u zadnjem momentu spasilo od smrti, pojedini ,,intelektualci“ iz Italije su odlučili da ga vrate pred streljački vod.   

Ova cenzura treba da bude ohrabrujuća, naročito ljudima koji se bave kulturom, poglavito pisanom riječju, jer je tom zabranom učinjena velika čast i Dostojevskom i cjelokupnoj svjetskoj književnosti i kulturi. Takav gest otkriva da pisana riječ i dalje ima značaj; ,,i dalje je treba ubiti!“. Nismo dovoljno mrtvi! Još mrdamo. Dakle, i danas u ovom tehnokratskom vremenu vrijedi čitati i pisati!

Lako je uočiti da uporedo sa oružanim sukobima u nesrećnoj Ukrajini, Zapad vodi ,,kulturni“ rat protiv Rusije.

Međutim, rat protiv bilo čije kulture je rat protiv kulture uopšte. Sankcije Rusiji, nisu isto što i sankcije Dostojevskom. Ako se zabranjuje Dostojevski, koji je neotuđivi dio svjetske kulturne baštine, onda to predstavlja rat protiv svjetske kulture. Stoga, progonioci Dostojevskog, ratuju i protiv sopstvene kulture – uništavaju vlastitu umnost, ako su je uopšte imali, budući da su se osmjelili na ovako bezuman čin.

Sve ovo upućuje na aktuelnost i proročku istinitost distopijskog filma Farenhajt 451, kog je 1966. godine režirao Fransoa Trifo, po istoimenom romanu Rej Bredberi-a. U tom djelu takozvani ,,vatrogasci“, obučeni kao nacisti, sa brojem 451 na ruci, baš na mjestima gdje su nacisti imali kukasti krst, spaljuju knjige i kažnjavaju ljude koji posjeduju knjige. Naime, Bredberijev naslov se odnosi na predpostavljenu temperaturnu tačku samozapaljenja papira bez izlaganja spoljašnjem plamenu.

Na kraju filma, prikazuje se jedna komuna najistrajnijih ljubitelja knjiga, koji uče, svak po jedno djelo napamet – pretvaraju se u hodajuće knjige, ,,ljude-knjige“, što je bio jedini način da se literatura sačuva: putem umne memorije.

U modernoj filmskoj adaptaciji ovog romana, u režiji Ramin Bahrani-a iz 2018. godine, glavni junak romana Montag, koji spaljuje knjige, osvijesti se i promijeni svoj odnos prema literaturi kad pročita prve redove knjige Zapisi iz podzemlja, upravo od Dostojevskog.

I ako su Dostojevskog Zli dusi u Italiji nanišanili, spremni da opale, opet je, makar za sad, pomilovan, jer je italijanska i svjetska inteligencija ustala protiv ovog kulturnog incidenta. Ubrzo se pojavio i mural slavnog pisca.

Sviđa mi se što se Italijani protiv tog recidiva muslolinijevskog bezumlja bore javnom riječju i muralima, jer bi ih u protivnom snašla sudbina da moraju da uče knjige Dostojevskog napamet, kako bi ga sačuvali, što i nije posao za njih. Knjige Dostojevskog je teško čitati, a kamoli učiti наизусть. A veseli, rascvrkutani mediteranci – felinijevski Italijani – su ipak navikli na sunce, laganice, vince i pizze!

A ko su ,,Zli dusi“? ,,Zli dusi“, kako je naslovljen roman Dostojevskog, jesu nosioci ideje neograničenog liberalizma, i ideje materijalističkog progresizma, koji uvijek završava jednoumljem i  totalitarizmom.

Ideje tog liberalnog, materijalističkog progresizma, koje je pisac prikazao u Zlim dusima, danas su se uobličile u neukrotivu glad neoliberalnog kapitalizma, koji predstavlja metastazu egoizma.  

Jedan od mnogobrojnih antijunaka djela Zli dusi, Šigaljev, u svojim pokušajima da osmisli novu ideju društvenog uređenja vrlo ,,oštroumno“ zapaža:

,,Posvetivši svu svoju energiju proučavanju pitanja o socijalističkom uređenju budućeg društva koje će sadašnje zamijeniti, došao sam do uvjerenja da su svi stvaraoci socijalnih sistema, od najstarijih vremena do našeg bili sanjalice, pričalice, glupaci koji sami sebi protivuriječe, koji nikad ništa ne razumiju iz nauke o prirodi, niti o čudnoj životinji koja se zove čovjek. Platon, Ruso, Furije, stubovi od aluminijuma, sve to vrijedi samo za vrapce a ne za ljudsko društvo“.

Kada smo već kod vrabaca, možemo pomenuti da je nedavno zabranjeno učešće na svim takmičenjima ruskim mačićima, pa se može očekivati da će biti i kučićima, guščićima, vrapčićima i pačićima. Zapadna Životinjska farma demonstrira nemoć protjerujući ruske živuljke. U zajednici evropskih naroda Rusija postaje Ružno pače. E to je već nekulturni rat!

Evropa, ta prastara, očaravajuća, graciozna dama, pod pritiskom Amerike, šalje odred ,,intelektualaca-vatrogasaca“, u lov na sibirsku vješticu, pripravivši joj lomaču na kojoj će i sama da izgori, jer se u svojoj nemoći toliko rasplamsala da je dostigla temperaturu na kojoj se topi čelik, pa ne dopuštajući da se čuje druga strana, za šta je evropsku intelektualnu i političku elitu kritikovao Handke, sada bljuje vatru na sve što je drugo i drugačije, uključujući i životinje.

,,U šakama je držao mesinganu prskalicu, tog velikog pitona koji bljuje svoj otrovni kerozin u svijet (…) a sopstvene šake podsjetile su ga na ruke nekog čudesnog dirigenta koji izvodi sve simfonije plamtanja i spaljivanja ne bi li uništio ostatke i ugljenisane ruševine istorije“, napisao je Bredberi.

A na kraju knjige Rej Bredberi progovara kroz usta jednog junaka: ,,Davno, prije Hrista postojala je prokleta glupava ptica po imenu Feniks; na svakih nekoliko stotina godina pravila je sebi lomaču i spaljivala se. Mora da je bila u najbližem srodstvu sa ljudskim rodom. No svaki put kad bi se spalila, ponovo bi iskočila iz pepela, rađajući se iznova. Eto, čini se kao da i mi radimo to isto, ali s jednom razlikom. Za razliku od Feniksa mi znamo koju smo to silnu glupost upravo napravili“.