Razvlašćivanje je bila ključna riječ ovogodišnjih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori. Tokom tri decenije upravljanja Crnom Gorom, DPS Mila Đukanovića je promijenio sve moguće ideologije kako bi, kačivši se za duh vremena, opstajao na vlasti. Od trojice lijepih, mladih i pametnih koji su 1989. godine sa ulice došli na vlast, najduži staž u crnogorskoj vlasti imao je gospodin Đukanović, koji je u momentima kada je trebalo, a radi očuvanja moći, žrtvovao svoje najbliže AB prijatelje “revolucionare”.

Nakon kraha DPS-a na izborima koji su organizovani 30. avgusta, racionalno bi bilo da i Milo počne da se priprema za političku penziju. Sa ostvarenih 30 mandata u Skupštini, razumljivo je nezadovoljstvo članova i funkcionera DPS-a. Naspram Mila, tri pobjedničke koalicije koje su ostvarile 41 mandat su pokazale da politici pristupaju ozbiljnije i zrelije nego što je to slučaj sa liderstvom DPS-a. Iz kojeg god ugla da se pristupi analizi rezultata izbora u Crnoj Gori, dolazi se do činjenice da je Milova stranka toliko oslabila da razvlašćivanje te partije nije bilo iznenađenje.

Link: Opoziciona saradnja u tri tačke

Zrelost tri opoziciona saveza prije svega se ogledala u četiri ključne tačke. Formirane su tri logički zaokružene kolone koje u idejnom i ideološkom smislu nijesu imale tačke sudaranja. Poštovan je prećutni dogovor o nenapadanju unutar opozicionih blokova. Demonstrirana je solidarnost sa opozicionim koleginicama i kolegama u slučajevima teške represije DPS-a nad opozicionim glasačima i političarima. I praktikovani su mehanizmi pune kontrole i nadzora izbornog procesa kako bi se izborna krađa svela na minimum.

Sve to govori da je tokom izbornog procesa postignut određeni nivo saradnje opozicionih saveza u cilju razvlašćivanja DPS-a što i jeste bio jedan od preduslova za poraz Milove stranke na izborima. DPS je, dakle, razvlašćen i to ovih dana proslavljaju građani Crne Gore svih vjera i nacija koji crnogorskom društvu i crnogorskoj državi žele dobro. Postizborni period donosi nove izazove izbornim pobjednicima. Moj je stav da kao što razvlašćivanje jeste bila ključna riječ u periodu prije i na dan izbora, ključna riječ tri pobjednička saveza nakon izbora treba da bude zajedništvo.

Zajedništvo pobjednika u postizbornom periodu treba da postoji makar u sledeće tri tačke.

1. Demokratska partija socijalista nije prvi put u svojoj istoriji u teškoj situaciji. Sama činjenica da je ta stranka uspijevala da se regeneriše i osnažni nakon razdora 1997. godine, potom i nakon ne tako dobrog izbornog rezultata 2001. godine, govori da je dovoljna i sitna pukotina, ozbiljnija dilema ili nejedinstvo njihovih protivnika da se DPS podigne i oživi. Otud je zajedništvo tri pobjednička bloka ključna prepreka za povratak DPS-a u red relevantnih političkih formacija koje su kandidati za učestvovanje u budućoj vlasti.

2. Prva programska tačka nove reformske vlade u Crnoj Gori treba da bude puna posvećenost vladavini prava nasuprot autokratskim mehanizmima upravljanja Milovog DPS-a. Zoran Đinđić je u političkoj istoriji ovog regiona ostao upamćen po modernizatorskoj poruci: “Vladavina prava, pa sve ostalo”. Ova poruka bi trebalo da bude i osnovna tačka saradnje i zajedništva nove crnogorske vlasti. S obzirom na praksu djelovanja bivšeg režima, ova politička poruka bi bila dovoljna da naznači smjer nove vlasti ka standardima i praksama savremenog, demokratskog i prosvećenog svijeta. Osnovni programski i ideološki princip zajedništva nove vlasti treba da bude privrženost ustavnom načelu da je država Crna Gora zasnovana na načelu vladavine prava.

3. Ideja ekspertske Vlade jeste ideja koja doprinosi zajedništvu nove vlasti. Ne postoji ni jedna osoba u Crnoj Gori koja danas nije svjesna krize koja nam predstoji. Zato je obaveza nove Vlade prema građanima Crne Gore da zamoli najstručnije pojedince u crnogorskom društvu da se u vrijeme najteže krize žrtvuju i posvete javnim poslovima zajednice u tačno određenom periodu. Garancija iskrenih namjera i želje izbornih pobjednika da se izvrše reforme ogledala bi se u pozicioniranju trojice lidera, gospode Krivokapića, Bečića i Abazovića, u Vladi Crne Gore kao najvažnijem dijelu izvršne grane vlasti. Takvim postupanjem, njih trojica bi svoj politički autoritet uložili u zajednički poduhvat sa autoritetima iz struke, kako bi građani Crne Gore sa što manje štete prošli krizni period koji slijedi. To u suštini znači da u budućoj crnogorskoj vladi politički autoriteti treba da budu puna podrška ekspertima.

Sudeći po djelovanju nauticajnih aktera nove vlasti u periodu nakon izbora, djeluje da se i te kako prepoznaje potencijal u ideji zajedništva. Sve što je urađeno do sada, daje nadu da će cjelokupni proces biti i do kraja doveden upravo kako dolikuje ozbiljnim političarima i reformatorima. Obaveza je svakog od nas da reaguje kada uoči i malu dozu sebičnosti ili sujete u djelovanju predstavnika bilo koje liste i da javnim reagovanjem podsjećamo da je izborna pobjeda samo prvi korak i tek početak velikog posla koji nas sve zajedno čeka.