Liječenje posledica nikada nije moguće na pravi način dok ne pronađemo uzrok koji je sve pokrenuo. Najnovije analize pokazuju da će ekonomskom sistemu Crne Gore faliti čak i više od 900 miliona eura prihoda.

Jasno, kako koristimo tuđu valutu i ne možemo je doštampavati kako nam se prohtje, a imajući u vidu da su nam bilateralni odnosi čak i sa Južnom Amerikom takođe u padu, jedini način da ubacimo novac u sistem je novim zaduživanjem, jer rasprodaja imovine (čitaj valorizacija) u doba krize nikad nije pametna opcija.

Rebalans budžeta

Dalje, kako je sve više vidljivo da je novi rebalans budžeta neprecizno urađen (da ne iskoristim težu riječ), te da će pad u turizmu biti mnogo veći nego što su nadležni predvidjeli, period nakon parlamentarnih izbora koji nas očekuju tokom epidemije (!?), donijeće mnogo toga izazovnog, čime ćemo zaboraviti i ko je Srbin a ko Crnogorac, ko potomak četnika, ko partizana, ko je marsovac a ko anunaki.

Analogno nepostojanju sezone, kaiš će biti stezan na svakoj mogućoj strani (zato mi i jesu i nisu jasni tenderi Uprave policije u vrijednosti od 1,6mil eura za palice, šljemove, štitove, uniforme..). Jedan od glavnih ciljeva biće smanjiti i uvoz najrazličitije moguće robe, i to će jasno smanjiti ponudu na tržištu.

Nelikvidnost

Umjesto da stvara zalihe novca i štedi, naš narod i dalje sumanuto troši i ono malo novca što imaju ili im je preostalo. To će uticati da cijene krenu ka gore, kako iz razloga manje ponude, tako i željom prodavaca da većim maržama makar malo gubitaka pokriju.
Jesen će donijeti i rekordnu nelikvidnost privrede. Veliki je broj firmi opterećenih kreditima, pritiskom dobavljača za dospjele rokove otplate, naravno i zaradama zaposlenih, koji će posegnuti za reaktivnim mjerama, kako bi izbjegle stečajeve i zaštitili svoje biznise:

– Smanjenje broja zaposlenih;

– Smanjenje zarada;

– Podizanje cijena kako bi se peglali troškovi;

– Avansno plaćanje (ili užasno mali rokovi otplate) koje jednostavno guši drugu stranu sa kojom posluješ

Ono na šta miriše jeste ogroman pad kupovne moći, ispraćen inflacijom (porast opšteg nivoa cijena) što će dovesti do ozbiljnog smanjenja životnog standard koji će uzdrmati društvo.

Još jedna stvar koja je loša – Očekujemo (novi) rast Sive ekonomije. Većina će gledati da posluje izvan granica zakona, kako bi “zaradili” na PDV-u koji bi sledovao državu, te eto još gubitka države na prihodnoj strani.

Penzioni fond

Ono što je moguće očekivati kako u državnoj upravi tako i u privredi jeste jedna ozbiljna reorganizacija i racionalizacija poslovanja. Pogotovo kada je riječ o državnoj upravi, gdje imamo 4 ili 5 zaposlenih koji faktički obavljaju jedno realno radno mjesto. Sa druge strane, privreda će gledati da osim broja zaposlenih racionalizuje i usluge koje outsourceuje, čime plaća fakture dobavljačima, a to se zatim multiplikativno prenosi dalje. Racionalizacija poslovanja privrede kao što rekoh do minimiziranja troškova, te će samo ono što je business critical biti servisirano.
Trebam li napomenuti i veliki broj preduzeća koji ne osiguravaju svoje zaposlene na puni iznos, već dobar dio ide na ruke? I kako će to uticati na FOND PIO, koji ne samo ispašta zbog toga nego sada i zbog novih otpuštanja. Država svakako svake godine iz budžeta preliva veliku količinu novca ka FONDU PIO, i taj iznos može biti samo veći. I šta na kraju da očekuju penzioneri?

Domino efekat je nažalost na snazi.

……………………….

Autor je mladi preduzetnik i ekonomista, ljubitelj business developmenta, finansija, analiza i marketinga, koji zbog bojazni za krahom većine mikro i malih preduzeća u Crnoj Gori, traži povratak u korporacije, kako bi unovčio svoje znanje, a u želji unapređenja poslovanja i zajedničke borbe sa krizom.