Sabotaža Sjevernog toka - manevar SAD-a ili ruski ,,false flag”?

Sjeverni tok, kojim se ruski gas transportuje u Zapadnu Evropu, početkom prošle nedjelje ozbiljno je oštećen i, ako ikada više i bude, na duže vrijeme neće biti u funkciji. To je, prije par dana, potvrdila Švedska obalska straža koja je, nakon snažnih eksplozija koje su, dan ranije, zabilježili švedski i danski sezimolozi, pokrenula istragu o mogućoj sabotaži. Tako je utvrđeno da se na ovom, oko 1.224 km dugačkom, gasovodu nalaze četiri oštećenja – po dva sa švedske i danske strane.

Kako je agenciji ,,Rojters” saopštio portparol kompanije ,,Sjeverni tok AG” gas će, vrlo vjerovatno, iz oštećenog gasovoda prestati da curi u ponedjeljak 3. oktobra. On je, dalje, izjavio da ,,nije moguće dati bilo kakvu prognozu o budućem radu gasovoda, dok se ne izvrši procjena štete, koja će biti moguća tek kada kompanija bude imala pristup tom području”. Kako je prenio njemački list ,,Tagesspiegel”, pozivajući se na izvore iz Vlade Njemačke, tamošnje ,,bezbjednosne službe strahuju da će obije linije gasovoda ‘Severni tok 1’ biti zauvijek neupotrebljive”.

Rusija i SAD saglasni: U pitanju je sabotaža

Iako je, u svom zvaničnom saopštenju, NATO izrazio ,,duboku zabrinutost” zbog ovih havarija, nazivajući incidente ,,namjernim, bezobzirnim i neodgovornim činovima sabotaže”, zvanična Rusija, za moguću sabotažu, optužila je SAD i ovaj vojni savez. Dvije strane, pak, jedinstvene su u jednom – u pitanju je sabotaža koja, po mom skromnom sudu, i ako ne jednako, ide u prilog i ruskoj i američkoj strani.

Da li su SAD sprovele prijetnje iz januara prošle godine, sa sigurnošću, nije moguće utvrditi, ali činjenica jeste da se incident na ,,Sjevernom toku” dogodio u zoni koju kontrolišu samo i isključivo američke obavještajne i bezbjednosne službe.

Pozivajući se na izvor u britanskom ministarstvu odbrane, ,,Sky News” je objavio da britanske vlasti ne isključuju mogućnost da su podvodne cijevi „Sjevernog toka“ oštećene uz pomoć eksplozivnih naprava. Po riječima ovog izvora, mine su mogle da budu bačene u more čamcem, ili postavljene pomoću drona, a nije isključena ni mogućnost da su postavljene mjesecima, ili čak godinama, ranije.

Prema pisanju ,,Wall Street Journal-a”, danski zvaničnici su, tokom susreta sa predstavnicima NATO-a, potvrdili da su gasovodi „Sjeverni tok 1“ i „Sjeverni tok 2” – koji, iz solidarnosti sa Ukrajinom, Njemačka nikad nije pustila u pogon – oštećeni u dvijema eksplozijama čija je jačina, pojedinačno, ekvivalentna 500 kilograma trotila. Verziju da je do curenja gasa došlo zbog eksplozija, takođe, podržala je i švedska ministarka spoljnih poslova, An Linde.

Sve okolnosti upućuju na NATO…

Moja tehnička opservacija par scenarija moguće sabotaže:

Ko god, barem malo, poznaje naoružanje i tehniku svjestan je da NATO, uključujući i Švedsku, Norvešku i Sjedinjene Države, posjeduje izuzetno sofisticiranu robotsku tehniku, odnosno, takozvane podvodne robote – koji ne iziskuju velike nosače – a koji su se, vrlo elegantno, mogli konfigurisati da potkopaju „Sjeverni tok“. Stoga, u ovom slučaju, izvođenje jedne ovakve operacije, za SAD, uopšte ne bi bilo teško, jer robota je samo trebalo isprogramirati – da ,,izvrši određene radnje u određenom momentu – i, nakon toga, pokupiti ga i otploviti”. Tezu da iza ove sabotaže stoji NATO, prema mišljenju brojnih vojnih analitičara, upotpunjuje i činjenica da se u zonama oštećenja gasovoda nalaze stacionarane flote ovih zemalja, tako da je bilo apsolutno nemoguće da mu se bilo ko približi, a da ne uđe u vidno polje njihove radarske opreme za monitoring.

Prosječna dubina na kojoj se nalaze oštećenja na gasovodu, a koja iznosi oko 150 do 200 metara ispod površine, nalazi se u dometu većine vrsta podvodnog oružja – uključujući mine, torpeda, dubinske bombe i druge sisteme podzemnog oružja – kao i neke koji se bacaju, ili aktiviraju, iz vazduha. Takođe, ovu dubinu mogla su doseći i mnoga mala podvodna plovila, sa posadom ili bez posade.

Zato, ukoliko bi se tvrdnje Ministarstva odbrane Velike Britanije, da su na gasovodu aktivirane mine, ispostavile kao tačne, postoji mogućnost da su postavljene sa površinskog broda – koji bi tačno mogao isporučiti podzemnu municiju – dovoljno veliku i razornu da izazove štetu sličnu ovoj koja se desila na gasovodu. Riječ je, dakle, o minama koje mogu biti postavljene i iz aviona (vazdušnih platformi), opremljenih nosačima (za mine), ili sigurnosnim uređajima za aktiviranje i oslobađanje, kao i sa površinskih brodova opremljenih šinama za postavljanje mina i rampama. Njihovo postavljanje se, naime, može izvesti brodovima koji plove brzinom do 15 čvorova, ili avionima koji lete brzinom do 1.000 km/h, sa visina ne manjih od 500 m. A ako su ovu operaciju izveli vojni ronioci zemalja članica NATO-a, neki brod i/ili podmornica su ih morali dovesti do lokacije i, naravno, sa iste odvesti te će to, u jednom trenutku, isplivati, ako već nije, na nekom od satelitskih snimaka koje će, kada bude smatrao za potrebno, publikovati ruski FSB. Jer, u pitanju je mnogo prometna zona, kroz koju prolaze brojni putnički, teretni i vojni brodovi i koja je, sigurno, pod satelitskim nadzorom i NATO-a i Rusije.

Glasine i komentari, koje su se mogle čuti proteklih dana, da su to izvele službe Ukrajine, po mom skromnom sudu, nikako ne stoje jer njihovi operativci, da se razumijemo, ne rade ništa za šta im američke kolege ne daju ,,zeleno”, a uzevši u obzir situaciju na terenu – nedavno pokrenutu (kontra)ofanzivu, oblasti koje je Rusija pripojila sebi – imaju, vrlo vjerovatno, drugih, mnogo većih briga i problema na samom frontu. Osim toga, angažovanje ukrajinskih službi, od strane NATO-a, za ovu operaciju bilo bi, samo po sebi, veoma komplikovano prvenstveno što bi se, na prvom mjestu, izgubilo dosta vremena za organizaciju i obuku tih ljudi – u Poljskoj i Litvaniji, a ni njihova tehnika, sudeći po tome koliko, gotovo svakodnevno, zahtijevaju naoružanja od zemalja EU, teško da bi mogla, s ovakvom preciznošću, izvršiti zadatak.

U prilog optužbama da iza diverzija na ,,Sjevernom toku” stoji Zapad, odnosno SAD, svakako, može ići i potreba da se uništi veza preko koje je Evropa dolazila do jeftinije energije, odnosno, da se konkurentne industrije zemalja EU ostave bez izbora i, na taj način, potčine američkoj gasnoj industriji u koju je, do sada, uloženo preko stotinu milijardi dolara. Jer, htio to čovjek priznati ili ne, rat u Ukrajini je, za imperiju kakva je SAD, idealna prilika da svoje saveznike, na prvom mjestu Njemačku i Francusku, učini još slabijim i zavisnijim od sebe, svoje privrede i industrije. Iz tog razloga su im, prvo kroz ,,obnovu” naoružanja u okviru NATO-a, a sada kroz velike pošljke koje šalju u Ukrajini, prvo ,,opuvale” zalihe starog naoružanja, a novo će, naravno, morati da kupe od njih. Na ovaj način koronom uzdrmane ekonomije Evrope udarene su još snažnije a to, kao što znamo, znači samo još poslova i ,,šema” za američke korporacije.

Stoga, u narednom periodu, s obzirom da se Poljska, do sada, po/dokazala kao najlojalniji saveznik SAD-a – u služenju protiv interesa Evrope – ne bih isključio i da se, uskoro, desi neka slična sabotaža na najvećem naftovodnom sistemu koji prolazi kroz ovu zemlju, a putem kojeg se sirova nafta iz Rusije i Kazahstana doprema do Mađarske, Slovačke, Češke, Austrije i Njemačke.

U svakom slučaju, ko god da je ovo uradio, a znamo i kome je ,,Sjeverni tok”, od samog početka, smetao, osigurao je da Njemačka, kao i sve ostale zemlje Evrope, neće biti u mogućnosti da – čak i uslijed velike potrebe za gasom, zbog hladne zime koja nam, sasvim izvjesno, predstoji – prekinu sankcije Rusiji.

Zima – stari ruski saveznik

Prilikom analiziranja ove sitaucije, nikako, ne smijemo smetnuti i da je zima, još od ratova carske Rusije sa Napoleonom, stari ruski saveznik, kao i da obaveštajne službe, gotovo uvijek, znaju da će se nešto dogoditi, ali da to što, ponekad, ne urade ništa da to spriječe ne znači da nisu mogle, već samo da procjenjuju da od toga mogu profitirati.

To bi, po meni, najbolje moglo objasniti zašto Rusi – čije obaveštajne službe su, kao i američke, mnogo moćne – nisu uradili ništa da ovo spriječe ili da barem, posredstvom nekog zvaničnika ili, uostalom, samog Putina, barem, upozore javnost da će se ovo desiti. Jer porast cijena gasa će, sasvim izvjesno, prouzrokovati veliku političku nestabilnost u zemljama koje su Rusiji uvele sankcije, a čija privreda i industrija, u potpunosti, zavise od gasa i njegove stabilne isporuke.

Na kraju krajeva, kao što možemo pročitati u velikom broju inostranih medija, to se već i dešava. Tako su, recimo, u Francuskoj radnički sindikati organizovali proteste protiv ekonomske i socijalne politike vlade, zahtijevajući borbu protiv inflacije i visokih cijena energenata. U Pragu je, takođe prethodnih dana, započelo više desetina antivladinih skupova – pod sloganom ,,Češka na prvom mjestu” – gdje su više hiljada učesnika, između ostalog, zahtijevali vojnu neutralnost zemlje, direktne sporazume sa Rusijom o isporuci gasa po niskim cijenama, a nezadovoljstvo građana ozbiljno potresa i ulice Njemačke i Moldavije.

Najveći gubitnik rata u Ukrajini – Evropa

Kakav god bio ishod rata u Ukrajini najveći gubitnik će, svakako, biti Evropa. Njene političke elite nikada u istoriji kao danas nisu bile bez ikakve vizije, obrisa samosvijesti i/ili samobitnosti. O Balkanu, koji se davi u korupciji i kriminalu, utrkivanju u saginjanju SAD koje, spram svojih interesa, iako ,,na aparatima”, održavaju taj status, tek, da ne govorimo…

Iz tog razloga, u mjesecima koji nam predstoje, biće jako zanimljivo i neizvjesno pratiti kako će narodi zemalja Evrope – oni prosječni građani koji se, željni pristojnog života, dave u dugovima, boreći se za golu egzistenciju u pljačkaškom neoliberalizmu i kapitalizmu koji živimo – odgovoriti na vrlo tešku realnost koja nam, sasvim izvjesno, predstoji. Osim toga, još zanimljivije će biti posmatrati i kojim će sve i kakvim metodama – pravdajući ih borbom za ,,univerzalne vrijednosti, demokratiju i po/dostignuća” – pribjegavati SAD i CIA u finalnoj fazi zauzdavanja i, totalnog, pokoravanja Francuske i Njemačke i, samim tim, cijelog evropskog kontineta.