Iako se se rok bendovi najčešće pojavljuju u glavnim gradovima, gradskim centrima i industrijskim centrima, Rudolf pokazuje da to ne mora da bude pravilo.

,,Mislim da kvaliteta ima u svakom gradu u Crnoj Gori u kojem je neko odlučio da se nečim bavi, omladina koja napaja oči ovakvom prirodom i tradicijom i odluči da uši odmakne od televizora i primakne instrumentu ili da prošeta do teatra, biblioteke, knjižare i napravi nešto od toga, uvijek ima šanse da napravi nešto valjano.”

Grad Kolašin je grad sa bogatom istorijom, značajnom kulturnom baštinom, poznat po svojim prirodnim ljepotama poput NP Biogradska gora, rijeke Tare i brojnih skijališta.

Uz Žabljak, jedan od dva centra planinskog turizma na sjeveru Crne Gore. Pri samom prolasku kroz ovaj grad stičemo utisak da je u pitanju turističko mjesto u kome je veliki udio stanovništva na neki način podređeno ovoj privrednoj grani – bilo kao preduzetnici, bilo kao radnici.

Ipak, ovaj grad je dao mnogo istorijskih ličnosti – ratnika, sportista, umjetnika, crkvenih ljudi, političara itd.

Nastavak tradicije umjetnika iz ovog grada nastavlja Bojan Minić Peko, pjevač benda Rudolf, asistent u nastavi na Filološkom fakultetu u Nikšiću i član teatra u okviru NVO Korifej.

Iako se se rok bendovi najčešće pojavljuju u glavnim gradovima, gradskim centrima i industrijskim centrima, Rudolf pokazuje da to ne mora da bude pravilo.

Prve pjesme na YouTube-u pod imenom Rudolf su stare nepune 4 godine. Da li Rudolf postoji dugo prije ovoga – kako je formiran i ko mu je dao ime?

Rudolf je kontinuant kolašinskog benda Katarza – nakon što smo skoro svi Katarze otišli u različite gradove i više nijesmo mogli održavati probe u Kolašinu. Nenad, Duka i ja smo nastavili da sviramo u Podgorici, iz toga se nakon jedne Stegine (Stefan Pantović) svirke u Montenegro pabu, kad je pomenuo da on i Ivi (Ivan Ivanović) otvaraju studio u Spužu rodila ideja da se snimi ono što već godinama sviramo za svoju dušu i tako je nastao Rudolf.

Ime smo mijenjali dijelom zato što neki članovi Katarze više nijesu bili u prilici da sviraju s nama, a dijelom i zato što u svakoj okolnoj državi postoji makar jedan bend koji se zove Katarza. Noć pred snimanje prve pjesme smo sjedjeli kod Duke, birali osam pjesama kojima ćemo se predstaviti i smišljali novo ime, bilo je dosta zanimljivih predloga, na kraju je prevladao moj predlog da budemo Rudolf, zvučno je, lako se pamti, postoji dosta zanimljivih načina za marketing i prije svega, Kolašinci smo, Irvasi.

Kao što pomenusmo u prvom pitanju, prošle su skoro 4 godine od izbacivanja albuma Divljina. Od tada naovamo imali ste veliki broj svirki u nekoliko gradova. Kako ste zadovoljni plasmanom samog albuma među publikom sa ove vremenske distance?

Mi smo u sve ovo krenuli dušom, za svoj merak. Tada je studio Stivi bio na početku, a i mi smo tek učili o snimanju i svirkama na bini, prvi veći nastupi su nam bili raspad, prije toga smo radili samo klupske varijante i nijesmo bili spremni na binu, onda bih se ja počastio kojom čašicom da mi bude lakše, pa nijesam više znao ni za intonaciju ni za tekst, ali ljudi su nas i dalje pratili, podržavali, stizale su lijepe riječi, ali i konstruktivne kritike.

Onda su krenuli pozivi za festivale, samostalne koncerte, plejbekove na nacionalnoj televiziji, intervjue, imali smo i svoju prvu turneju sa Prti Bee Gee i Električnim orgazmom, ljude koji namjenski dolaze da bi nas čuli i sve je to bilo mnogo više i ljepše nego što su očekivala tri momka koji su samo htjeli da na snimku sačuvaju par pjesama koje su svirali za sebe.

Najavili ste izlazak svog drugog albuma i izbacili ste prve dvije pjesme sa njega. Kakvi su planovi po pitanju promocije istog? Da li nas očekuju koncerti u narednom periodu?

Da, objavljene su dvije od ukupno deset pjesama sa albuma Na olupini. Koncerti su u planu, svirali smo akustični koncert prije nekoliko dana u Bijelom Polju, na White Field Jazz festivalu i tamo predstavili dio pjesama sa novog albuma.

Sedamnaestog jula ćemo Vojvođanima predstaviti sve pjesme oba albuma (i par preko toga) na koncertu u Kruščiću, kolašinskoj koloniji u opštini Kula, a dva dana nakon povratka iz Vojvodine krećemo na turnejicu po Crnoj Gori, zasad imamo dogovorena četiri nastupa u četiri dana, ali u planu su i drugi gradovi ubrzo, gledaćemo da sviramo gdje god nam se ukaže prilika. U septembru će, nadamo se, oba albuma izaći u fizičkom izdanju, na disku, i tada ćemo napraviti veću promociju.

S obzirom na to da je književnost tvoja struka, a nekoliko vaših pjesama poput Don Kihot i Pod prozorom su svojevrstan omaž Servantesu i Disu – da li planirate da kroz neke pjesme date omaž nekom crnogorskom književniku?

Naravno, pomenuo si Servantesa i Disa, u pjesmi Bluz za nju se krije i Edgar Alan Po, ali zastupljeni su i crnogorski pisci, na ovom albumu se, nažalost, neće naći planirana pjesma sa stihovima Vita Nikolića, ali zato hoće Hajka, pjesma po motivima Lalićeve Lelejske gore, a biće toga još ubuduće.

Imali smo u planu da snimimo prvu pjesmu Rudolfa kojoj nijesam ja pisao tekst, a po tekstu pokojnog Zefa Dedivanovića, male su šanse da je on to tako posmatrao, ali njegovi tekstovi su čisti bluz – meni nema razlike između pjesme Born under the bad star Alberta Kinga koja kaže, u mom tranjavom prevodu “Rođen sam pod zlom zvijezdom, na dnu sam otkad sam prohodao, da nemam zle sreće – ne bih sreće ni imao” i Zefovih stihova “Od svih ptica najtužnija, u crnini nemaš druga, kakva bi ti boja bila, moj gavrane, da te muči moja tuga”. To se, nadam se samo privremeno, izjalovilo i na kraju ništa nije bilo od toga.

Crnogorska zanimljivost – živimo u trenutku u kome su najaktivniji bendovi iz manjih gradova: vi iz Kolašina, Parampaščad iz Spuža. Da li smatraš da smo konačno počeli da se razvijamo u smislu širenja alternativne scene sa tradicionalnih centara poput Podgorice i Nikšića na neke druge lokacije i da li misliš da možemo očekivati da ova pojava počne da se širi pa da u bliskoj budućnosti imamo aktivne bendove u većini crnogorskih gradova?

Mislim da kvaliteta ima u svakom gradu u Crnoj Gori u kojem je neko odlučio da se nečim bavi, omladina koja napaja oči ovakvom prirodom i tradicijom i odluči da uši odmakne od televizora i primakne instrumentu ili da prošeta do teatra, biblioteke, knjižare i napravi nešto od toga, uvijek ima šanse da napravi nešto valjano.

Kolašin već godinama dokazuje da ima sjajne umjetnike na raznim poljima, ne samo ranije kad su svirali vrhunski muzičari kolašinske Galaksije, recimo, i ne samo u muzici, već imamo odlične slikare, vajare, karikaturiste i fotografe koji kupe pohvale i medalje po svijetu, glumce koji već godinama profesionalno rade van naših granica i unutar njih ili upisuju akademiju bez problema, folkloraše koji ne samo da su uspješni u čuvanju i prikazivanju tradicije, već i naučnim radovima ukazuju na propuste u očuvanju zaboravljenih tradicionalnih igara, pjesama i stilova…

Rade i Podgorica i Nikšić i dalje, i tu ima očekivano dobre muzike i drugih umjetnosti, ali je izvjesno da se i druga mjesta bude i odlučuju da pokažu da rade nešto, ima sjajnih muzičara i u Mojkovcu, Beranama, Bijelom Polju i slično, samo još nijesu odlučili svi da javnosti pokažu šta rade, ali oni koji jesu pokazuju da će Crna Gora imati zaista jaku i lijepu alternativnu scenu.

Mi smo u takvoj situaciji da gitarista ili bubnjar iz Rožaja, recimo, treba da putuju nekoliko sati do Podgorice da bi kupili žicu za gitaru ili palicu za bubanj ako im se oštete, to je problem, ali gdje ima volje – ima i načina. Treba obratiti pažnju i na ona takmičenja srednjoškolskih bendova, pratio sam Danilovgradation i ove godine i par ranijih, ima tu mnogo kvaliteta iz svih gradova Crne Gore. To je budućnost.

Kako bi opisao crnogorsku scenu? Koje aktivne bendove bi izdvojio i koji crnogorski bendovi su uticali na vas?

Meni se mnogo sviđa naša scena i ono u šta mislim da će prerasti: kad bi se na nekom beogradskom, sarajevskom ili zagrebačkom festivalu opredijelilo jedno veče u kom bi se predstavilo nekoliko aktivnih bendova iz CG, mislim da se ne bismo zastidjeli pred bilo kim…

Evo, predlažem da se napravi SFRJ fest, da sviraju svaki dan bendovi iz po jedne bivše jugoslovenske republike i mislim da će svaki dan publika uživati. Prije par godina smo imali veče crnogorskih bendova na PAF-u, kad su svirali pored nas i Bubnjivi, Parampaščad, S.E.M. iz Pljevalja, Freedom, Autogeni trening, to su sve odlični bendovi.

Bjelopoljska Alternaiva je isto sjajna, o Nikšićanima je suvišno i govoriti, tu tek svega ima, da ne pominjem sad DST, Punkreas i te bendove koji rade godinama. Štrajk mozga me rastura, ima još dosta izvođača koji mi se sviđaju, treba to sve pohvatati i nabrojati, Sound Floor, Solosoul, Mikrokozma, Vrpca, Paralyzed Dream, Light Under the Black Mountain…

Što se tiče starijih naših bendova i muzičara, svi nosimo u sebi prije svega dio Šobića, a onda su tu i Krivi toranj, Rebeka, Osma sila i jedan od meni omiljenih starijih crnogorskih bendova – Ružin trn. Njihova pjesma Ja još uvijek mrzim decembar pokazuje kakav smo kvalitet imali i potpuno mi je nejasno kako to nije zaživjelo po čitavoj SFRJ.

Naravno, na članove Rudolfa su uticali i bendovi između tih veterana i sadašnjih bendova u usponu, pomenuo sam Autogeni trening, zatim Qtera, Gospoda Glembajevi… Mi imamo drugi zvuk, ali smo od njih vidjeli prije svega da se može kad se hoće, a zatim i koliko je važno imati dubok tekst, jasan izraz, dobar udarac, utegnuta svirka. Opet kažem, nejasno mi je kako to nije dobilo mnogo šire okvire.

U toku onih prvih dana Korona krize kada nismo ni znali šta nas je snašlo i šta nas čeka, mnogi ljudi su ispunjavali Facebook zid kreativnim objavama i time razbijali monotoniju zatvorenosti. Jedna od tvojih objava iz tog perioda jeste obrada pjesme Fear of the Dark sa prevodom na naš jezik. Da li nas na predstojećem ili nekom budućem albumu čeka ova pjesma i da li planiraš prepjev još nekih pjesama?

To je više hobi, zanimacija da se prekrati dan… Taj tekst sam preveo u srednjoj školi, mislim da odavno nemam ni glasa niti vježbam toliko da bih imao sviračke tehnike da snimim to da bude pravedno prema Mejdenima, i u Rudolfu sam gitarista više iz praktičnih razloga nego zato što sam nekakav maestro, evo sad nas je petoro pa se ne možemo uvijek pohvatati za nastupe. Mislim da ćemo ipak nastaviti u maniru u kojem smo dosad snimali, a vidjećemo šta nas sve može dočekati usput.

Osvrnimo se i na još jednu stranu tvog stvaralaštva – jedan si od članova NVO Korifej teatar koji u vašem gradu organizuje međunarodni festival alternativnog teatra pod istim imenom, ali i nastupa sa autorskim predstavama širom Crne Gore. Otkud želja i za ovim vidom umjetnosti i kako si zadovoljan odazivom Kolašinaca na aktivnosti vašeg udruženja?

Glumom se bavim od osnovne škole, igrao sam u dosta predstava u Vojvodini, gdje sam živio od 1999. do 2006. godine, bio sam proglašavan i za najboljeg amaterskog glumca Srbije i više puta na nižim nivoima (to je tamo izuzetno razvijeno i za glumu i za recitovanje i sve to, ima mjesni nivo, pa opštinski, okružni, regionalni, pokrajinski, republički, to je sjajna stvar), igrao sam u skoro deset predstava u Kolašinu, ove godine sam dobio priliku da zaigram i sa profesionalcima u Euripidovoj Ifigeniji…  Kolašinska publika sazrijeva sa svakim novim nastupom glumaca i muzičara u Kolašinu, jezgro odavno već postoji i budno prati sve što se dešava, periferija se konstantno mijenja i filtriraju se novi budući stalni posjetioci i to je generalno divan proces, zajednički radimo na kulturi.

Spot za pjesmu Desperado je radio Mladen Ivanović, a u njemu glumi mlada crnogorska glumica Anđelija Rondović. Da li planirate i za neku od pjesama sa novog albuma da snimite spot i da li ćete opet na ovaj način dati priliku nekom crnogorskom režiseru da pokaže svoje umijeće?

Prije svega kolašinska, a onda crnogorska glumica, ha ha ha… Prije neki mjesec smo krenuli sa snimanjem spota za pjesmu Don Kihot, došli do nekog momenta i stali, prije toga je Tina Kuzman snimila i spot za pjesmu Pod prozorom, doveden skoro pred kraj i trebalo je samo da se nakanimo mi iz benda da snimimo svoje kadrove i naravno da još uvijek nijesmo. U međuvremenu smo se dogovorili za još par spotova, vidjećemo gdje će to završiti. Priznajem da smo generalno lijeni u tom pogledu, ali vjerujem da je i to posljedica činjenice da smo u ovo ušli da bismo se bavili muzikom i najprije za svoj gušt, a spot nam dođe kao nužno zlo za ljude kojima je muka da slušaju muziku ako ne gledaju u nešto, za dijeljenje po mrežama i za televizijske potrebe. Naravno, radimo i na tome i siguran sam da ćemo ubrzo objaviti i spotove, samo da se nađe vremena da se bavimo time.