,,Društvene mreže, a pogotovo FB, jedan su od ključnih prostora slobodne javne riječi i komunikacije u zemlji u kojoj je tradicionalna javna sfera skoro pa obesmišljena propagandom medijâ pod direktnom kontrolom the Partije. Stoga nije čudo od siledžija da nasiljem i prijetnjama pokušavaju da uspostave kontrolu tamo gdje im izmiče“, objavio je politikolog Vuk Uskoković na svom FB profilu povodom hapšenja jednog od administratora satirične MIM stranice.

Povodom poslednje policijske intervencije na javnu riječ u režiji barske policije koja je u saradnji sa službenicima Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije podnijela krivičnu prijavu protiv administratora MIM stranice za kojeg se, kako kažu, sumnja da je izvršio krivično djelo izazivanje panike i nereda, na društvenoj mreži Facebook, bilo je dosta reakcija koje su se odnosile na  demokratske kapacitete režima, odnos vladajuće partije prema javnoj riječi, ali i bizarnosti sadašnjeg društvenog trenutka.

,,Definitivno nije prvi, a vjerovatno ni posljednji put ovoj vlasti da hapsi ljude za napisanu riječ na društvene mreže, na privatne profile ili na stranice. To je njihov manir i njihov domet, u okviru koga su radili i mnogo gore stvari“, napisao je Vuk Uskoković na svom FB profilu.

On je dodao da će biti još ovakvih ,,intervencija“, vjerovatno i gorih i da je zato bitno očuvati integritet javne riječi, ali i biti svjestan u kakvom sistemu živimo.

,,Upravo zato je važno da se ovaj javni prostor održi kao slobodan, dostojanstven i kao sušta suprotnost režimskih medija“, apeluje Uskoković.

Distopija kao realnost

Koliko danas naše društvo podsjeća na društva sa antiutopisjkim elementima poput Orvelove 1984 i velikog brata; Farenhajt 451 ili društva prikazana u naučno fantastičnim filmskim ostvarenjima poput Equilibrim, Snowpiercer… osvrnuo se društveni aktivista Aleksandar Dragićević. On je podsjetio da više i ne moramo da zamišljamo takva društva, jer već živimo u jednom od pomenutih.

,,Zamisli napišeš nešto na društvenim mrežama i zakuca ti policija na vrata i privedu te – jer si svoje mišljenje podijelio… Ne morate ništa zamišljati evo svako 2-3 dana nekoga hapse i upadaju i pretresaju stanove zbog javnog iznošenja mišljenja, satire ili političkog djelovanja.“

Da je ovaj način fnkcionisanja imanentan ovom režimu, Dragićević podsjeća i na svoje iskustvo kada se svojim djelovanjem zalagao za odbranu rijeka od investtora i devastacije.

,,Nije ovo od juče – ja sam osuđen jer sam prošle godine na uključenju uživo na svom privatnom profilu na javnoj raspravi protiv izgradnje MHE investitora nazvao nikogovićem i nije me tužio investitor nego država… Demokratija i sloboda mišljenja as its best“, zaključio je Dragićević.

Govor mržnje može, ali satira ne?

Veoma zanimljiv osvrt na ovaj događaj napravila je i NVO Ne damo Crnu Goru. Društvo koje je izgubilo svaki konsenzus, u atmosferi bez javnog dijaloga, u kojoj režim crta podjele na podobne i nepodobne – hapšenje satiričara izgleda kao samo jošš jedan korak u nazad.

,,Dok se svuda oko nas čuje govor mržnje, laži, dok pojedini portali i dnevni listovi objavljuju tekstove koji generišu ili podgrijavaju mržnju i netrpeljivost naglašavajući stare i stvarajući nove, često vještačke podjele; dok se (iako je obaveza da se govor mržnje ne smije nalaziti ni u komentarima) generišu komentari krcati mržnjom i opasnom fikcijom, na šta, naravno, niko ne reaguje, u Crnoj Gori, u 21. vijeku se hapse mladi ljudi – jer mim je sredstvo izražavanja mladih – zbog slobode govora.”

U ovoj organizaciji se nadaju da su donosioci odluka u našem društvu ipak čuli za samu satiru i neke od najvećih satiričara u svjetskoj literaturi.

,,Pošto je naše društvo na putu ka EU integracijama, sigurni smo da su donosioci odluka upoznati sa djelima Džonata Svifta, Danijela Defoa, Lorensa Sterna… Jesu li ta najveća imena jednog vremena i jedne književnosti  sada ono čime se britansko društvo ponosi ili ono čega se stidi?“

Na kraju, iz ovog udruženja konstatuju da ,,umjesto da prepoznaju kritiku kao dobronamjernu i pokušaju da isprave što je krivo, naši se nadležni bave „hapšenjem humora“. Da nije tužno, bilo bi opet – smiješno.”

Bizarni obrt: ,,Antifašisti“ kao fanovi kleptokratske vlasti

Imajući u vidu režimsku retoriku u kojoj se pripadnici vlasti uporno legitimišu kamuflirajući se istorijskim nasljeđem antifašizma, a u potrebe predizborne kampanje dodatno etiketiraju političke nepirajtelje kao antifašiste, Uskoković konstatuje da ovakve diktatorske metode imaju uporište i od dijela javnosti koje bespogovorno prati logiku režima.

Kako piše Uskoković, ,,postoje ljudi koji screenshottuju objave i prijavljuju policiji, koji pod krinkom borbe protiv lažnih vijesti služe kao propagandni punkt Bijelog orla i šefa mu deportatora izbjeglica, koji aktivno demoniziju jednu vjersku zajednicu i pozivaju na njen progon, koji će 30. avgusta da glasaju ili ne glasaju da se sve to nastavi – i koji sve to rade sa stopostotnim ubjeđenjem da su antifašisti“.

Što se tiče antifašizma, došlo je do bizarne zamjene teza, pa danas ispada da su danas antifašisti oni ,,ljudi kojima fašizam nije kleptokratska diktatorska partokratija koja nikad nije izgubila vlast i koja po drugi put u svojoj karijeri promoviše nacionalizam i progone, nego su fašisti one koja takva vlast privodi zbog FB postova“, zaključuje Uskoković.