Piše: Jovana Božović

,,Nažalost, institucije nijesu zainteresovane, niti rade svoj posao. Kako objasniti činjenicu da se u ovom dijelu Stare varoši, koji čini dio kulturno-istorijske cjeline i gdje je skoro svaka kuća sa orijentalnom  kapijom i avlijom kulturno dobro – što nadležne institucije do sada niti su valorizovale niti evidentirale u Registru kulturnih dobara – očuvanjem ovih dobara bave usamljeni entuzijasti.“

Već dva mjeseca se starosjedioci Stare varoši iz ulice Ljubović bore protiv gradnje koja im ugrožava elementarne uslove življenja – pravo na sunčevu svjetlost, protok vazduha i bezbjednost. Aktivistkinja, Marta Darmanović, svakodnevno na svom profilu objavljuje informacije o gradnji u svojoj ulici, kao i dobre primjere prakse rekonstrukcije starih gradova širom svijeta – sve u cilju toga da se sačuva ambijent Stare varoši.

Uz Martu, sagovornici za Kombinat bili su i mještanka Lidija Darmanović (djevojačko Jokmanović), predstavnici organizacije KANA – Ko Ako Ne Arhitekt

Iako je Skupština Glavnog grada usvojila Urbanistički plan (UP) ,,Stara varoš – zona A’’ 2018. godine, gradonačelnik Ivan Vuković tvrdi da nije upoznat sa tim planom. Gradonačelnik je promovisao rekonstrukciju infrastrukture Stare varoši, simptomatično pred izbore, ali nije imao odgovor na pitanje mještana – kako da zaustave nekontrolisanu gradnju u njihovoj ulici i koji dio ulice Ljubović će biti obnovljen.

Nakon što su mještani obavijestili javnost o ovoj devastaciji srca grada UP ,,Stara varoš – zona A’’ je uklonjen sa sajta Sekretarijata za planiranje prostora i održivi razvoj na kratak period, dok su u međuvremenu institucije po običaju prebacivale odgovornost s jedne na drugu.

Komunikacija između Sekretarijata za planiranje prostora i održivi razvoj i Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma oko ove problematike se svodila na pomoć Sekretarijata mještanima pri pisanju inicijative Ministarstvu.

Miljan Barović, u ime grada, kao sekretar Sekretarijata za planiranje prostora i gradonačelnik Vuković traže da se odbije predlog stavljanja ove tačke na dnevni red, pokretanja javne rasprave i rešavanja po hitnom postpuku, objašnjavajući kako je bolje da Ministarstvo za urbanizam ovaj plan izmijeni, umjesto da ga stavi van snage.

Efikasna i blagovremena reakcija iz Ministarstva izostaje, a gradnja se nastavlja.

Neažurnost urbanističkih parametara

U tekstu UP ,,Stara varoš – zona A” koji je ponovo dostupan na sajtu Sekretarijata za planiranje prostora i održivi razvoj, u segmentu ,,Metodologija” je naznačeno da se novi UP mora uskladiti sa UP ,,Stara varoš – dio zone A” iz 2004.g. po namjeni prostora i osnovnim urbanističkim parametrima.

Iako nekorisna, ta praksa je nažalost ustaljena: kada je neki plan usvojen, čak i kada sadrži preporuku za ograničenje roka trajanja (za detaljni urbanistički plan taj rok je obično 5 godina), redovno se dešava da se primjena plana nastavlja i nakon tog roka. U nekim slučajevima to je prihvatljivo – recimo, kada tokom inicijalnog perioda primjene plan nije sproveden, a u međuvremenu nije došlo do značajnih socio-ekonomskih promjena koje bi zahtijevale prilagođavanje plana.

U slučaju Stare varoši, ne može biti opravdano da se i dalje planira na osnovu urbanističkih parametara od prije skoro 20 godina. I šire područje glavnog grada i Stara varoš transformisali su se tokom poslednje dvije decenije, i novi prostorni planovi morali bi biti usklađeni sa posledicama te transformacije i potrebama za budući urbani razvoj, poručuju iz KANA-e.

Borba mještana za elementarne uslove življenja

Mještani gorepomenute ulice, izrevoltirani odnosom institucija prema kulturnim, istorijskim i ambijentalnim dobrima Stare varoši i prepušteni sebi, od početka gradnje preko društvenih mreža obavještavaju javnost o reakcijama institucija i razvoju situacije.

Aktivistkinja, Marta Darmanović, svakodnevno na svom profilu objavljuje informacije o gradnji u svojoj ulici, kao i dobre primjere prakse rekonstrukcije starih gradova širom svijeta – sve u cilju da se sačuva ambijent Stare varoši i, kako kaže arh. Borislav Vukićević: „jedna podgorička mahala, rijetki biser originalne  podgoričke odnosno starovaroške urbane matrice“.

Po već poznatom scenariju ovakvih zloupotreba javnih dobara od strane investitora i institucija,  mještani o održavanju javne rasprave nisu bili obaviješteni. Poznato im je bilo da je Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata propisano da se poziv za javnu raspravu objavljuje na sajtu Ministarstva i u jednom dnevnom štampanom mediju koji se izdaje i distribuira na teritoriji Crne Gore.

Međutim i planerima je poznato da svi ljudi ne koriste računar, te svakodnevno ne posjećuju sajt Ministarstva da provjere da li je kojim slučajem neko planirao da im oduzme mjesto na kojem žive.

,,Da su zaista bili zainteresovani da urade kvalitetan planski dokument dužni su bili da urade anketu potreba i očekivanja korisnika ovog prostora, te poziv za javnu raspravu upute mjesnim zajednicama ili distribuiraju flajere mještanima, kako bi što više ljudi uzelo učešća na javnoj raspravi“, komentarišu mještani aktuelni problem.

Oni napominju da se iz izvještaja sa javne rasprave objavljenom na sajtu Ministarstva utvrđuje da je ista održana u periodu od 13.-17. decembra 2018. godine suprotno zakonskoj obavezi o održavanju javne rasprave u roku ne kraćem od 30 dana.

,,Takođe, u izvještaju sa javne rasprave, suprotno zakonskoj obavezi, nisu navedeni ni učesnici javne rasprave kojih vjerovatno nije ni bilo osim zainteresovanih investitora, te nije nimalo začuđujuće da su primjedbe imali jedino oni, a u vezi sa malom spratnošću objekata. Njihove primjedbe su usvojene. Spratnost je povećana“, tvrde mještani.

Mještani svjedoče da su saznali za ovaj urbanistički plan početkom izgradnje, a da je plan poguban za ovaj dio grada, početkom izgradnje petospratnice nevjerovatnih dimenzija za Staru varoš, i koji se gradi između dvije kuće na raskrsnici ulice Ljubović i Petra Prlje i tik uz trotoar kuće poznatog crnogorskog glumca, pokojnog Zefa Dedivanovića.

Odgovornost glavnog grada

S obzirom na to da je plan urađen i donesen po narudžbi Glavnog grada, čija ga je Skupština i usvojila, iz organizacije KANA tvrde da su sve posledice koje nastaju kao rezultat takvog plana odgovornost Glavnog grada.

Iz KANA-e navode da je u tekstu plana naglašeno da je spratnost povećana kako bi se postigao bolji sklad sa novim, često nelegalno izgrađenim i nadograđenim strukturama.

,,Međutim, jasno je da od te povećane spratnosti prihoduju investitori u nove stambene objekte koji se na osnovu ovog plana grade u Staroj varoši, dok posledice snose oni koji stanuju u porodičnim kućama niske spratnosti i čiji kvalitet životne sredine trpi“, komentarišu iz ove organizacije.

,,Glavni grad Podgorica, koji je naručilac ovog plana, trebalo je da u procesu donošenja plana vodi više računa o usklađivanju ovih suprotstavljenih interesa. Sada posmatramo rezultate propusta u tom procesu – doduše, ti propusti ne čude“, kažu aktivisti iz KANA-e, ,,jer je redovna praksa da planovi dopuštaju prekomjernu i unosnu stambenu izgradnju, na uštrb javnih sadržaja i dugoročnog javnog interesa“.

,,Za to su uvijek odgovorni oni koji takve planove naručuju i usvajaju, dakle – institucije nadležne za planiranje prostora, u ovom slučaju Glavni grad  Podgorica“.                  

S tim u vezi, mještanka Stare varoši, Lidija Darmanović, konstatuje da izgradnja objekata iz navedenog plana višestuko narušava kvalitet života i bezbjednost mještana koji žive u dijelu zone na koje se urbanistički plan odnosi.

,,Budući da se objekti koji se trenutno grade, a izvjesno i budući planirani objekti, rade u neposrednoj blizini postojećih objekata, a koji su pretežno niska prizemlja, čime zaklanjaju svjetlost i strujanje vazduha, te kako bi narod rekao, vlasnici tih objekata više ni sunca ni mjeseca neće vidjet, a brdo Ljubović će samo na slikama  gledati“, kazala je mještanka Lidija Darmanović.

KANA: Struka žrtvovana u kompromisu sa kapitalom

Bitno je napomenuti za javnost da urbanistički projekat obuhvata segment – ,,Osunčanje, oblačnost i padavine” u kom su samo navedeni parametri, ali nije navedeno da li važe za Podgoricu ili konkretno ovaj dio naselja Stare varoši. Takođe, nije naveden uticaj spratnosti ovih objekata na količinu svjetlosti koja će da dopire do okolnih niskih kuća.

Iz KANA-e smatraju da je to propust u obrazovanju obrađivača planskog dokumenta i revidenata tog planskog dokumenta. Oni napominju, da orjentacija, insolacija, vjetrovi i ostale prirodne karakteristike u kontekstu gradnje se izučavaju na studijama i predstavljaju fundament kompletnog znanja jednog arhitekte/prostornog planera.

,,Pravilna upotreba ovog znanja spada u pravila struke koja su, kako vidimo, takođe žrtvovana u kompromisima sa kapitalom“, primjećuju iz KANA-e.

Oni tvrde, da je ovaj planski dokument generalno lošeg kvaliteta – što je rezultat nedostatka volje da se prostor uredi kako treba, pritiska privatnih vlasnika da se izgradnja maksimizuje, kao i već više puta iskazane želje lokalnih uprava za ubiranjem što većeg iznosa naknada za komunalno opremanje, koje su jedan od glavnih prihoda lokalnog budžeta.

,,Rješenje ovog problema moglo bi se naći u odgovornijem postupanju naručioca planskog dokumenta (u ovom slučaju, lokalne samouprave), boljem i odgovornijem upravljanju prihodima koje bi omogućilo da ne trošimo svoj urbani prostor (koji je veoma ograničen resurs) na finansiranje tekuće opštinske potrošnje, kao i u odlučnom zaokretu ka održivom planiranju i uređenju prostora koji bi donosioci odluka napokon morali da naprave. Tako bismo krenuli da stvaramo uslove za razvoj kojim bi korsnici prostora bili zadovoljni i danas i za dvadeset i više godina, kao što je to slučaj npr. u blokovima u dijelu grada Preko Morače“, preporučuju iz KANA-e.

Imajući u vidu da se  radi  o ulicama koje nemaju trotoar, u okviru plana uređenja Stare varoši, postavlja se  pitanje parkinga, ako budući stanari svi ne kupe i parking mjesto, što se u praksi već pokazalo. Ovaj problem naročito dolazi do izražaja petkom, kada se vjernici okupljaju u obližnjoj džamiji, tada ulicom Ljubović nije moguće proći, osim provlačeći se između parkiranih vozila.

Mještani brinu za bezbjednost svojih domova u slučaju zemljotresa, s obzirom na to da se petospratnice grade u neposrednoj blizini istih, praktično na udaljenosti od 2-3 metra. Pitaju se takođe, da li je izjava o naknadi štete susjednim objektima u slučaju zemljotresa opravdanje za nevjerovatno malu udaljenost od postojećih objekata? Da li bi u slučaju ljudskih žrtava planeri, Glavni gradski arhitekta i bilo ko od učesnika u projektu snosili bilo kakvu odgovornost za ovako neodgovorno planiranje izgradnje objekata i davanje dozvola za isto?

,,Nijedan objekat nije bezbjedan od razarajućih posljedica prirodnih katastrofa, ali arhitektura i urbanizam imaju mehanizme da tu štetu mogu da umanje ili doprinesu manjoj vjerovatnoći tragičnog ishoda“, jasni su iz KANA-e.

Stoga, oni napominju da pravila struke, podjednako kao i zakoni i podzakonski akti, postoje da bi se zaštitio javni interes, kvalitet prostora i zdravlje ljudi.

,,Međutim, problem je što su isti mehanizmi koji su doveli do zapostavljanja javnog interesa u korist privatnog kapitala oduzeli i snagu struke, prepustivši cijeli proces neregulisanom tržištu. Krajnji efekat je to da niko niti poštuje pravila niti sankcioniše nepoštovanje pravila, i evo svi vidimo šta je krajnji rezultat toga“, procjenjuje KANA.

Uništavanje kulturnog dobra

Darmanović konstatuje da institucije nijesu zainteresovane, niti  rade svoj posao i da to ide u korak sa trendom uništavanja kulturnih dobara.

,,Kako objasniti činjenicu da se u ovom dijelu Stare varoši, koji čini dio kulturno-istorijske cjeline i gdje je skoro svaka kuća sa orijentalnom  kapijom i avlijom kulturno dobro – što nadležne institucije do sada niti su valorizovale niti evidentirale u Registru kulturnih dobara, i koje su prepuštene zubu vremena ili uništavanju – očuvanjem ovih dobara bave usamljeni entuzijasti, umjesto da se time bave nadležne institucije?“, pita se Darmanović i dodaje da se već aktivno radi na uništavanju kulturnog dobra.

,,Izgradnjom objekta na parceli  pored  bunara, zadužbine Arsa J. Nenezića, nepovratno je uništena avlija sa starim  objektom sa orijentalnim arhitekturom, a sve, nesumnjivo, potencijalno kulturno dobro“, potvrđuje Darmanović.

,,Takođe, u saznanju smo i da će ubrzo početi rušenje nekadašnjeg  Sirotinjskog doma u ulici Petra Prlje, a koji se nalazi na razglednicama Stare varoši. Uprava za zaštitu kulturnih dobara očigledno nije zainteresovana da se sačuva dio istorijsko kulturnog nasleđa Podgorice.”, komentariše Darmanović.

Aktivistkinje KANA-e objašnjavaju da do ovakvog stanja stvari dolazi jer planovi kakve nadležne institucije zahtijevaju i usvajaju tokom poslednje dvije decenije upravo su odraz stanja i funkcionisanja sistema u kojem živimo.

,,U mnogim planovima se može jasno vidjeti da ne prepoznaju kulturne ili prirodne znamenitosti u svom zahvatu. To je uglavnom zato što te znamenitosti nisu zaštićene kao kulturno ili prirodno dobro, mada i u tom slučaju bi planeri trebalo da takvom prostoru posvete posebnu pažnju i ne planiraju nešto što bi određenu znamenitost ugrožavalo“, komentarišu iz ove organizacije.

Međutim, kako kažu, ,,upravo su određeni kulturni ili istorijski značajni spomenici predmet uništavanja, jer zauzimaju vrijedne lokacije zanimljive za nove, privatne investitorske projekte – a institucije žure da ohrabre i podrže takve “valorizacije”.

,,Nažalost, kod nas je postala opšteprihvaćena praksa da institucije nisu previše zainteresovane da rade svoj posao, pa tako često i Uprava za zaštitu kulturnih dobara, a i ostale institucije, naročito doprinose potpomaganju privatnih interesa, trudeći se da ignorišu svaki pokretni i nepokretni spomenik kulture ili prirode koji bi mogao da bude potencijalna “biznis barijera”. Na taj način Crna Gora već decenijama samouvjereno gazi putem potpunog zaboravljanja kulturnih i graditeljskih vrijednosti svakog segmenta svog prostora“, smatraju aktivisti KANA-e.

,,Zemljište na kom se gradi objekat su nekadašnje porodične parcele, a sada je nemoguće živjeti u kući u podnožju petospratnice, što je svakako i plan investitora da bi se domogli zemljišta za izgradnju.“, tvrdi Darmanović.

Ona smatra, da je Uprava za zaštitu kulturnih dobara radila svoj posao, nijedna zgrada ne bi mogla biti planirana, a kamoli izgrađena u Staroj varoši.

Takođe, podsjeća da je ranije izgradnja u Staroj varoši bila zabranjena jer je ista bila konzervirana, međutim, kako se  radi o većinom  neuslovnim kućama, to su mještani i iz tih razloga bili prinuđeni prodavati svoju imovinu, umjesto da je država omogućila gradnju sa zadržavanjem autentične arhitekture.

,,Posljedice gradnje ovakvih urbanističkih planova već vidimo – ovakva izgradnja mijenja obrise Stare varoši do neprepoznatljivosti, što u konačnom može dovesti do brisanja Stare varoši i sa fizičke i sa mentalne mape Podgorice. Uz to, stvara novi pritisak na postojeću komunalnu i javnu infrastrukturu i doprinosi neravnomjernom razvoju grada – zbog toga čak ni ono u šta se Stara varoš razvije nakon ovih intervencija neće biti udobno mjesto za život. Od svega toga profitiraju privatni investitori, za koje ovakvo planiranje stvara mogućnosti za ogromnu zaradu“, jasni su iz organizacije KANA.

Mještanka Lidija Darmanović komentariše da dosadašnjim rekonstrukcijama nije zadovoljna jer ,,ukoliko se nešto ne učini, ovaj dio kulturno istorijskog nasleđa Podgorice biće bespovratno uništen, što je već u toku“.

Moguća rješenja

Kada su rješenja u pitanju, ona su brojna i, kako navode iz KANA-e, mogu se naći u pozitivnoj praksi svuda u svijetu.

,,Projekti regeneracije i rekonstrukcije poslednjih godina odnose najveće nagrade evropske i globalne arhitektonske scene, a priznanja, pohvale i ekonomske benefite za dobro isplanirane i rekonstruisane gradske četvrti dobijaju i lokalne samouprave koje stvaraju zakonske i finansijske uslove za ove procese“, kazali su oni.

Međutim, podsjećaju da zaštita, revitalizacija, urbana sanacija i slični urbani ljekovi nijesu kratkoročno unosni kao što je kakva zgrada od 70 stanova kompaktne forme.

Otvorena pitanja

Ako se nastavi gradnje i devastacija Stare varoši, mještanima ostaju pitanja – Ko će da odgovara za to što im je obezvrijeđena imovinu u srcu grada, koja bi u svakoj drugoj državi na svijetu vrijedjela mnogo, na ovaj način? I, kako će da funkcioniše vodovodna, kanalizaciona i saobraćajna infrastruktura posle izgradnje 300 novih stanova sa hiljadu novih mještana i automobila, u kvartu čija infrastruktura ne može da podrži ni trenutni broj mještana?

Mještani se nadaju da će trenutna gradnja biti razmotrena u cilju smanjivanja spratnosti i prilagođavanja izgleda ambijentu ovog naselja. Apeluju da se izvrši ozbiljna analiza Stare varoši i kako je rekonstruisati i zaštititi kao kulturno dobro i kao takvu dalje razvijati iskorišćavanjem njenog potencijala da bude centar kulturnih dešavanja i centralno turističko mjesto, od kojeg će grad prihodovati.