Utisak vikenda: ostaci DFa prohujali sa vihorom. Samoubilački potez lidera koalicije ,,Za budućnost Crne Gore“, u kojem je Knežević na Vučićevoj bini, glasno i promuklo potpisao političku eutanaziju NSDDNP koaliciji ucrtavši joj put kontra budućnosti. Iako su dvije godine preplakali što ambasade najmoćnijih zemalja eksplicitno poručuju da ih ne žele vidjeti, ovako zapaljive, u vlasti države bez insitucija, njihovi lideri ipak odlaze kod najnepoželjnijeg i najnepopularnijeg državnika u Evropi. Klasičan recept kako pokisnuti do gole kože.

Poslije dogovora konstituenata (nekadašnjeg) Demokratskog fronta da se u miru raziđu, nasljednici Fronta su odlučili da se raziđu i sa dijelom sopstvenog biračkog tijela. Za, ionako izvjesne rezultate ovogodišnjih parlamentarnih izbora, koalicija NSD-DNP čini sve da isti budu još izvjesniji, a da pobjednik bude još ubjedljiviji.

Vikend turnejom do Beograda, nastupajući na tzv ,,pokislom skupu“ onih kojima ne smetaju trovačnice poput Pinka, Happy-a, Zadruga itd, a koji obožavaju Aleksandra Vučića, izvdojio se solo nastupom lider DNP-a, Milan Knežević, prskavajući od emocija kakve nisu karikirane ni u legendarnom filmu ,,Tito i ja“,  Gorana Markovića kada mali Zoran upisuje u školski zadatak da Tita voli više od roditelja. Dok je mali Zoran diskretno svoju ljubav provukao kroz redove zadatog zadatka, mali Milan je vrištao ljubav i neke druge muke javno, pred nekoliko desetina hiljada okupljenih ljudi, mahom plaćenih ili ucijenjenih posjetilaca diktatorskih šarada koji ga, realno, smatraju korisnom budalom.

Za svog predsjednika i starješinu

Uz velike antiestetske devijacije, poput buntovnog derišta, odnosno lojalnog dvojkaša iz zadnje klupe, Knežević viče kako on neće imat ni jednog razrednog starješinu osim nekog tamo prezimenjaka. Govoreći to, a misleći na starješinu Milatovića, Knežević odlazi kod starješine Vučića. Na ispitu kod Vučića, strasno ,,recituje“ sa bine, zacenuo se, u transu ostaje bez glasa, ali čuju cijela Srbija i Crna Gora patetično-prosjački haiku: ,,Ja volim Srbiju na čelu sa (razrednim starješinom) Aleksandrom Vučićem.“

Ovaj kontra-performans za dušu srbijanskog diktatora, najgledanijeg showman-a u zemlji, psiho-narcisa i koordinatora mafijaških klanova, itekako doprinosi dezintegraciji koalicije NSD-DNP iz ovogodišnjih izbora i crnogorske politike.

Pokazali su da su više za Vučića, nego li za građane Srbije i Crne Gore.

Iako su dvije godine preplakali što ambasade najmoćnijih zemalja eksplicitno poručuju da ih ne žele vidjeti, ovako zapaljive, u vlasti države bez insitucija, njihovi lideri ipak odlaze kod najnepoželjnijeg i najnepopularnijeg državnika u Evropi da podrže njegov ,,skup nade“ koji je replika na okupljanja građana koji žele Srbiju bez (medijskog, psihičkog, kriminalnog, fizičkog…) nasilja.

Na ovaj način Knežević stavlja mnoge glasače DF-a u nedoumicu: ,,treba li im još jedne izbori dati glas?“ ili se jednostavno osloboditi kamena oko vrata i uhvatiti talas nove epohe(?)“. Epohe iz koje Front sebe eliminiše, gazeći i onaj mlaki pokušaj pacifikacije i pomiriteljske retorike iz predsjedničke kampanje, ostajući pod točkom vremena kojem većina u Crnoj Gori okreće leđa. 

Kraj predizbornom nacionalnom oportunizmu

Zanimljivo je da ova koalicija i dalje reprodukuje ono što je Demokratsku partiju Socijalista dovelo do konačnog poraza – da je crnogorstvo ekskluzivitet jedne partije ili grupe ljudi. Od iste ideje je Draginja Vuksanović, nacionalistički oportunista katapultirana iz sopstvenog sjedišta za sva vremena. Njenim stopama kreće i NSD-DNP, samo sa drugog političkog pola.

Mora biti jasno i na drugoj strani da ekskluzivnost srpstva nije u rukama jedne grupe samozvanih zaštitnika i da nema razlike između Kneževića koji kliče Vućiću , ,,ktitoru“ i belvederaca koji kliču ,,ktitoru i državotvoru“ Đukanoviću.

Novi takmaci za NSDDNP starosjedioce

Na koncu, kada je u pitanju biračko tijelo, u NSDDNP moraju biti svjesni da je Evropa Sad već ponijela što je ponijela, a da njima iza leđa a prilaze mnogo ozbiljne, po biračko tijelo, akjule poput Leposavićeve liste ,,Pravda za sve“, ali i mnogo diletantnije, ali sa najjačim voznim parkom – koalicija ,,Složno i tačka“.

Dok ovi drugi raspolažu izvjesno velikim novcem, diletantizmom (Markoi Dajko) i sumnjivim background-om, lista ,,Pravda za sve“ izgleda itekako sa modernim političkim izrazom.

Otkud sad Evropska priča?

Kako su javile agencije, Knežević je na konvenciji ZBCG u Pljevljima, kazao da žele Crnu Goru u Evropskoj uniji i državu koja će sarađivati sa svim susjedima.

Ova izjava dolazi samo par dana kasnije od Kneževićevog govora na Vučićevom kontramitingu ,,Skup nade“, gdje je nazvao Crnu Goru  Ambasadoristanom, posvetivši podužu posprdnu notu ambasadorima Kvinte i njihovom uticaju u zemlji, pri čemu je potpisao političko samoubistvo koalicije ,,Za budućnost Crne Gore“

Nije na odmet pokazati stav ambasadorima i postaviti granicu uticaja, ali ,,proevropski“ Knežević sa skupa iz Pljevalja, bio je suprotnost sa proruskim Kneževićem koji dan ranije u Beogradu, kada je klicao Srbiji jer ,,neće jendovjernoj i jednokrvnoj Rusiji objaviti rat“ i što prkosi geopolitičkim kretanjima i evropskim i svjetskim silama.