U svakom većem gradu u centralnoj i sjevernoj Crnoj Gori, naići ćete na onog starca ili staricu, koji će bijesno, kroz zube pričati o gradskoj rijeci sa koje se mogla voda piti. Međutim, sama ideja da popijete vode sa Zete, Morače, Lima, Ćehotine postane vam odbojna kada vidite korita rijeka puna raznog otpada, a pritom znate da u te rijeke teku otpadne vode grada i industrije.

Ihtiolog i profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu Danilo Mrdak smatra da je glavni uzrok takvim impresijama činjenica da su starci živjeli u jednom sistemu, dok mi živimo u drugom. On za Kombinat govori o zagađenju na rijekama, štetnom uticaju po ribe, odnosu vlasti prema vodama, ekološkoj državi…

KOMBINAT: Koja su zagađenja najčešća u crnogorskim rijekama?

Kako na žalost, ili na sreću po naše rijeke, nemamo neke industrije u Crnoj Gori, zagađenje naših rijeka je uglavnom organskog porijekla, bilo da se radi o komunalnim otpadnim vodama ili ispustima individualnih objekata za stanovanje ili, pak, farmi životinja.

Što se tiče onog drugog i težeg oblika zagađenja, industrijskog koje se gleda uglavnom u neorganskim jedinjenjima, ono je vezano za Pljevlja (nešto malo rudnik uglja i poprilično zagađenje koje dospijeva u Ćehotinu iz okana rudnika Šuplja stijena) kao i za Bijelo Polje gdje su to uglavnom klanice, mljekare i postrojenja za preradu mesa, kao i živinarske farme.

I naravno da ne zaboravim omiljeni sport crnogorskih građana – a to je da svaki komad stare kućne tehnike, wc sanitarija, starih automobila, jednostavno moraju da gurnu u potoke i rijeke, jer “voda će to ponijeti”. O drugom manjem otpadu tipa boca, plastike, kesa – neću ni da pričam. Svako selo ima neku svoju prećutno odabranu deponiju, koja je, kao po pravilu, na obali seoske rijeke ili potoka. I onda sve to za vrijeme velikih kiša dolazi u veće vodotokove. O divljim deponijama uz Lim, Moraču i Zetu neću ni da pričam. To je tek zastiđe.

KOMBINAT: Kako to utiče na riblji fond i njihova staništa?  

Kao i bilo koje zagađenje tako i zagađenje rijeka ima negativan uticaj na ribe. Kako u Crnoj Gori imamo čiste kraške rijeke, koje karakteriše niska organska produkcija, određen nivo organskog zagađenja može da ima i mali pozitivan efekat na riblji fond (nešto slično kao kad se đubri njiva da bi bio bolji prinos), ali je ta granica između pozitivnog i negativnog uticaja veoma tanana i skoro uvijek prevagne na negativan uticaj.

Preveliko organsko, a naročito neorgansko zagađenje, može da bude veoma toksično i da izazove trenutni pomor riba, kao što je to bio slučaj na Ćehotini i na Limu, ali isto tako ne mora odmah da pokaže negativne posljedice, već su one vidljive u sljedećim godinama kada dođe do pada brojnosti usljed povećanog mortaliteta, i to naročito najmanjih jedinki što kod riba znači najmlađih jedinki. Kad nema podmlatka teško možemo da pričamo o dobrom stanju ili uopšte održanju populacija riba.

KOMBINAT: Gdje vidite najveće probleme i odgovornost zbog zagađenja?

Neko bi rekao da je ovo teško pitanje jer smo svedoci pravog malog takmičenja među institucijama koje, kada se nešto loše desi, imaju potrebu da se ograde od nadležnosti. A kad treba uzeti novac ili neku naknadu svi su prvi.

Odgovornost ne može da bude na neodgovornim pojedincima, jer da nema zakona u Evropskoj uniji i tamošnji ljudi bi se isto, ako ne i gore, ponašali. Dakle odgovornost je na svima nama koji se bavimo vodama, svim institucijama koje imaju neko zaduženje vezano za vode. Potrebna je snažna politička odlučnost da se ovo dovede u red, da se do kraja i jasno propišu procedure ko, kako, šta i zbog čega kontroliše, i kako se i na koji način kažnjavaju vinovnici incidenata.

KOMBINAT: Kako bi se, po Vašem mišljenju, mogao riješiti problem zagađenja rijeka?

Vrlo lako, jednostavnim primjenom legislative. Samo to i ništa više. Mi imamo na papiru sve sređeno, samo se to u praksi ne primjenjuje. Odavno je uvaženo pravilo da zagađivač plaća i kada se napravi šteta onda ispliva svo zamešateljstvo, pa obično sve na sudu pada ili je teško dokazivo iz hiljadu i jednog razloga, a jasno je ko je napravio štetu kao što je 2+2=4. Pa čak i tužioci i same sudije kažu sve je jasno, ali pravno je napravljeno niz prestupa i advokati to jednostavno obore na sudu ili tužioci, znajući za jadac, i ne pokrenu tužbu jer znaju da je osuđena na propast.

Sad nam slijedi i primjena Okvirne direktive o vodama koja, što se ono kaže, direktno bije u glavu ovaj problem. Njenom dosljednom primjenom riješićemo 90 odsto problema na našim rijekama. Ako to uradimo, onda nema više brige. Znači dosljedna primjena zakonodavstva i Okvirne direktive o vodama i sve ćemo riješti za vrlo kratak period, garantujem da je sve ovo rješivo za pet godina.

A onda kad budemo pričali našoj djeci i pokazivali im slike rijeka iz ovog sada perioda, oni nam neće vjerovati i možda će pomisliti da je ovdje živjelo neko divlje pleme. Možda bi bilo dobro da ih slažemo da su u pravu, jer šta ćemo ako shvate da smo mi to radili našim rijekama, strah me je da će se teško razočarati, a razočaranje u najbliže je veoma opasno i bolno. 

KOMBINAT: U čemu je, po Vašem mišljenju, naše društvo uspješnije – u zagađivanju čistih rijeka ili u stavljanju čistih rijeka u cijevi?

Ima tu jedna začkoljica, u stvari jedna sreća, jer nije lako staviti veću rijeku u cijev, a ovi naši pobjednici tranzicije neće baš mnogo da ulažu, već su se okomili na male rijeke. Prvo što manje košta, i drugo, što je njima najvažnije, korist je samo njihova. Da su kakvim slučajem ktitori (da prevedm ovu riječ jer mnogo ljudi ne zna šta je ktitor – osoba koja svojim sredstvima sagradi nešto, najčešće kakvu građevinu, i koju ostavi svome narodu na korišćenje) možda bi razmišljali drugačije, ali pošto su investitori onda je sve suprotno ovom pojmu ktitorstva. Dakle još uvijek smo uspješniji u zagađivanju i uništavanju čistih rijeka, i da pradoks bude veći, naročito onih većih i značajnijih.

KOMBINAT: Da li je zagađenje rijeka, po Vašem mišljenju, prije ogledalo naroda ili vlasti?

Bez ikakve dileme, zagađenje je ogledalo vlasti i nikoga drugog. Jalove su one priče da smo mi “divlji” , “nekulturni”, eto takvi kakvi jesmo pa ne može drugačije. Evo samo jednog primjera pa da se razmisli. Prije 35 godina u ovoj istoj zemlji je živio ovaj isti narod, samo što je tada bio manje obrazovan nego danas. I onda se promijenila vlast. I sad smo na kraju balade sa njima došli do stanja do kojega smo došli. Pa šta se promijenilo, narod ili vlast. Ko je kriv, ovaj isti narod koji ovo što radi nije radio prije 35 godina.

Nemojte da mislite da su Njemci ili  Englezi kulturni i fini jer su oni takvi, ne. Oni su takvi jer imaju vladavinu prava i vlast koja neselektivno sprovodi zakone. Kad vlast ne sprovodi zakone i kada se u realnom životu vodi prokletom krilaticom “za šaku glasova”, to  jeste kad se opraštaju nedjela očiglednim krivicima jer su “naši i donose nam dosta glasova”, onda imamo situaciju i da normalni građani počnu da se ponašaju kao i ovi povlašćeni. A ovima na vlasti to odgovara jer, gle čuda, eto prilike da se i ovi ucijene da se glasa za vlast, jer prijava će se pocijepati…

Dalje, ima dosta i nestručnosti i straha koji proizlazi iz toga jer nam je dosta rukovodećeg kadra sa veoma upitnim fakultetima ili su bili zapamćeni kao vječni studenti (čast izuzecima), koji su se onda učlanili u odgovarajuću partiju i tako “zaslužili” poziciju koju pokrivaju. I ko je tu onda kriv, narod ili vlast. Ja tvrdim da je vlast kriva.

KOMBINAT: Da li mi, po Vašem stručnom mišljenju, živimo u ekološkoj državi?

Pa isto kao što živimo u prvoj „korona fri“ državi, u državi sa najvećim rastom BDP-a u ovom dijelu svijeta – e tako isto živimo u pravoj ekološkoj državi. Sve nam se svodi na PR, na dobro odštampan omot bez ikakve unutrašnje sadržine, na praznu kutiju upakovanu u lijep ukrasni papir. Na svakom koraku naša stvarnost nas u potpunosti demantuje. Da ne pričam o bilo kakvim drugim problemima, samo o ovim koje svako vidi.

Mi nismo u stanju da uredimo ono što su Rimljani na ovim prostorima imali uređeno prije 2.000 godina. Za mene je to poraz. Poraz je da na samo tri kilometra od centra Podgorice imate kuće sa septičkim jamama (da ne pričam o drugim gradovima). Svu smo kanalizaciju i sve otpadne vode okrenuli u rijeke. Udavismo se u sopstvenom smeću. Podgorica kao najveći i glavni grad “ekološke države Crne Gore” još uvijek nema postrojenje za preradu otpadnih komunalnih voda.

Ribe se još uvijek kradu iz rijeka toliko da su pojedine ostale skoro pa prazne. Šume se kao fol sijeku po planu i prema planu. Da li jedna “ekološka država” izvozi trupce ili se trudi da siječe što manje svojih šuma tako što prerađuje drvo i pravi neke proizvode koji podižu cijenu tog drveta, a u isto vrijeme zapošljava svoje građane. Mislim da bih trebao da se zaustavim da sada ne pričam o stanju na primorju, i da sam objasnio zašto ne smatram da smo ekološka država.

KOMBINAT: Ako rijeke u crnogorskoj himni glas nose okeanu o vječnosti naše države, kakav glas naše rijeke nose u realnosti? 

U dva okeana nose loš, vrlo loš glas. Rekao bih da zapomažu. A problem je i što na tom putu većina njih prolazi i kroz neke druge države pa se naše komšije komotno pitaju šta ovo radi taj narod tamo. Kako bi se tek ponašali da nisu ekološka država kad ovo rade kao ekološka država. I opet da ponovim, nije narod kriv, narod samo radi ono što mu je dozvoljeno. A sve zakone imamo i svaki je odličan, ali neko neće da ih primijeni onako kako treba. Zašto je to tako odgovorio sam u nekom od prethodnih pitanja.