U svega 30 sekundi intervjua za Face Tv, Đukanović je spakovao svoje viđenje „građanskog koncepta Crne Gore“ koji je primjenjivao tokom svoje političke karijere.

Kada bi Nobelova nagrada bila dodjeljivana za oblast sociologije, Univerzitet Crne Gore bi mogao da predloži Mila Đukanovića za kandidata. Mala fantazmagorija. Sad ozbiljno, bilo bi interesantno da naš sugrađanin objasni kako jedna iracionalna tetka može da se pretvori u građanina prvog reda, a onda da se vrati u prvobitno stanje, i to za samo 30 sekundi. Može biti da vršim rodnu diskriminaciju time što sam tetku nazvao građaninom, a ne građankom, ali nema šta, ako Milo u svojoj teoriji može da geografski, starosno i intelektualno diskriminiše stanovnike/ce Crne Gore, neće se valjda ni meni zamjeriti.

U svega 30 sekundi intervjua za Face TV, Đukanović je spakovao svoje viđenje „građanskog koncepta Crne Gore“ koji je primjenjivao tokom svoje političke karijere. I nije prvi put da otkriva to svoje viđenje, ali je svakako upečatljivo i ne smije biti zaboravljeno.

Upravo zbog takve Đukanovićeve percepcije stanovništva, svjesno je kočen napredak crnogorskog društva pa samim tim i zemlje, od strane, upravo njega i njemu sličnih. Dakle, po njemu, malo vremena je potrebno za transformaciju na relaciji iracionalna tetka – građanin, i nazad. Taman toliko vremena, koliko Vam treba da zaokružite glasački listić.

Kada je potrebno dati legitimitet državnim organima na izborima, u tom svetom trenutku glasanja postajemo građani. Jedan trenutak prije ili poslije tog čina, bićemo na fabričkim podešavanjima, u ulozi „tetke iz nekog sela na sjeveru Crne Gore“ koja nije u stanju racionalnog donošenja odluka. Hvala ti „Predsjedniče“.

A šta nam je to ponovo poručio „Predsjednik svih građana“, a nije izgovorio nikada javno? Poručio nam je da smo nepismeni, ili makar da nismo dovoljno pismeni. Poručio nam je da smo neinformisani, ili makar da nismo dovoljno dobro informisani. I stvarno, polupismen i poluniformisan čovjek teško da može donijeti važnu odluku.

Posebno bi trebalo izdvojiti detalj u kojem potvrđuje svjesnost da su životi stanovnika sjevera manje važni od onih koji žive „južnije“. Poručio nam je  „Predsjednik“ i da trasnparentnost nije važna pri donošenju odluka. On to dobro zna, probao je, prošlo mu je, usladilo mu se, pa je nastavio tako da radi. Možda i najvažnija poruka, provukla se čak i bez pominjanja njene ključne riječi, a ona glasi – boli me uvo za demokratiju. Moglo bi se još poruka izvući iz „predsjedničkog“ obraćanja, ali bi sve bile vezane istom suštinom – svjesno nas je držao u stanju „iracionalne tetke“.

Najveću odgovornost će morati da snosi naša najkrupnija riba, od čije je glave potekao smrad koji se uvukao u svaku poru društva. Umjesto sistemskog rada na poljima pismenosti, informisanosti, transparentnosti kao preduslova demokratizacije društva, iz centara najveće koncentracije moći godinama smo dobijali kočenje i ometanje napretka.

Svima je jasno da se to dešavalo radi očuvanja političkih pozicija koje su garantovale neodlazak u zatvor vlastodržaca.

Promjena vlasti na izborima otvorila je mogućnost oporavka ruiniranog društvenog sistema, a posle toga i njegovo unapređenje. Da bi tim putem i pošli, građani jasno moraju staviti do znanja da nikada više ne žele pristati da budu ičije iracionalne tetke.

Nikola Grdinić