Piše: Bojana Šolaja

Volfgang Ajzer u predgovoru svoje knjige „Fiktivno i imaginarno“ govori o tome da je književnost oduvijek bila svjedočanstvo o nečemu – bilo da se radi o životu i duševnim zbivanjima pisca ili o društvenom kontekstu u kojem nastaje. Nasuprot tendenciji modernog doba da književnost učini samosvrhovitom i da je prikaže kao autonomnu u odnosu na bilo šta spoljašnje, veliki broj autora ukazuje na važnost književnosti za razumijevanje onoga što se nalazi u osnovi različitih društvenih fenomena, kao i za razumijevanje čovjeka u cjelini.

U petoj epizodi treće sezone emisije razgovarali smo sa doc. dr Dušanom Krcunovićem sa Odsjeka za filosofiju Filozofskog fakulteta u Nikšiću. Predmet našeg interesovanja bio je „Čovjek kao homo poeticus“. Uz pretenzije da detaljnije zađemo u ovu odrednicu i njen odnos spram definicija čovjeka koje smo u prve dvije sezone problematizovali, ukazali smo na značaj književne antropologije i analizirali uvide njenih ključnih predstavnika. Uz to, govorili smo o značaju pripovijedanja za čovjekovo samorazumijevanje, kako u univerzalnom smislu, tako i za istorijski trenutak u kojem danas jesmo.

Snimak razgovora dostupan je na našem YouTube kanalu na linku u nastavku.