Autor: Aljoša Turović

Crna Gora, pored brojnih gorućih, ima i još jedan veliki problem – mnogo otpada se odlaže u prirodu. Ako želimo izaći iz grada i svoje slobodno vrijeme provesti negdje u prirodi naš užitak, sasvim izvjesno, umanjiće nesavjesni građani koji iza sebe ostavljaju brojne mini deponije.

Iako dobar dio njih zna, uglavnom ne haje zbog činjenice da razgrađivanje istog tog otpada traje decenijama, a da određene vrste ispuštaju (i) štetne materije u zemljište i vodu od koje svi zavisimo.

Ipak, neki naši sugrađani nisu htjeli da ,,skreću pogled” i da se, kako to u većini slučajeva biva, mire sa tim da je on tu gdje je, nego su, sasvim odlučno, ,,uzeli stvar u svoje ruke” i organizovali brojne akcije čišćenja.

Dvije organizacije koje se, naročito u poslednje vrijeme, ističu organizovanjem brojnih akcija čišćenja su NVO ,,Ne bacajte boce” iz Herceg Novog i Grupa građana ,,Ekopatriotizam” iz Nikšića.

Prema mišljenju Milice Boce, osnivačice NVO ,,Ne bacajmo boce“, da bi se postigao primjetan rezultat trebalo bi uticati na djecu od malih nogu, tj. od trenutka kada uđu u obrazovne ustanove,

,,Tu ne bi bio kraj jer imamo odrasle koji imaju veći uticaj na djecu, a nažalost svjedoci smo toga da je većina našeg društva neodgovorna po pitanju savjesnog odlaganja otpada“, smatra Boca.

Imajući sve ovo u vidu, kako navodi, ona sebi nikad nije dozvolila da preuzme taj pesimistički stav, već nalazi ogromnu satisfakciju u tome što, kroz akcije koje organizuje, dopire do ljudi, pa makar to bio i mali broj.

S druge strane, Bojana Kršikapa iz NVO ,,Ecopatriotizam“ problem vidi u tome što su to ,,i dalje samo tamo neki pojedinci“.

,,Još je veći problem što čak i ti pojedinci – kojima smeta otpad u prirodi – ne rade ništa po pitanju rješavanja istog, već samo kritikuju. Tek kad kao pojedinci razvijemo mehanizam osnovnog vaspitanja, moći ćemo da razvijemo mehanizme kojima bi spriječili dalje uništavanje prirode od koje živimo i čiji smo dio“, istakla je Kršikapa.

Uloga obrazovanja mladih u svrhu zaštite prirode

Naše sagovornice su saglasne u tome da bi osnovne škole trebalo da se, malo više i ažurnije, uključe u ovu problematiku ,,naročito u pružanju informacija mladima, vezanih za zaštitu životne sredine, u koje spada i pravilno odlaganje otpada“.

,,Ono što sam primijetila u par radionica koje smo organizovali u osnovnim škola jeste da  pedagozi, itekako pozitivno, utiču na razvijanje svijesti djece. Ipak, problem je što imamo i pedagoge koji ne mogu na djecu da utiču pozitivno jer ne daju lični primer“, konstatuje Boca.

Ona, takođe, problematizuje i prioritete u crnogorskom javnom diskursu.

,,Prije samo nekoliko meseci polemisalo se o uvođenju vjeronauke u škole, a još uvek nemamo redovni predmet koji se direktno tiče zaštite životne sredine. Žalosno je šta su nam danas prioriteti! Davimo se u smeću, a o tome se skoro i ne govori, niti se, osim deklarativno, tome pridaje ikakav ozbiljniji značaj“, kategorična je ona.

Bojana Kršikapa iz Grupe građana ,,Ecopatriotizam“, kao posebno alarmantnu činjenicu u ovoj oblasti, navela je i podatak da su prošle godine, kada su započeli svoj rad, kontaktirali svaku osnovnu školu u Nikšiću i dobili odgovor od samo jedne.

,,Sa njom na proljeće ostvarujemo saradnju, ali nije na odmet napomenuti da smo već sarađivali sa multidisciplinarnom školicom koja smatra da ekologija mora biti sastavni dio obrazovanja“, kaže Bojana.

Eko-opstrukcije

Sem odlaganja otpada u prirodu, česta pojava, među našim sugrađanima, je i protivljenje akcijama čišćenja od strane pojedinaca, koji smatraju da je to ,,posao nekog drugog“.

Dok Boca ističe činjenicu da nas ,,ubi malograđanština“, Kršikapadodaje i da je, generalno, danas ljudima nevjerovatno da neko – bez ikakvog interesa – radi za dobrobit zajednice, te da to i doprinosi tome i da odbijaju da to prihvate.

,,Dosta doprinosi stid koji ljudi osjećaju kada ih pozovemo da nam se pridruže. Sramota je, izgleda, kupiti smeće, ali ga nije nije sramota zaobilaziti, preskakati, ignorisati i dozvoljavati da postane jedno sa prirodom i, ujedno, dio našeg lanca ishrane. To nije sramota – to je grijeh.“, priča za ,,Kombinat“ Kršikapa.

Akcije pošumljavanja – nekad redovne danas – kako kad…

Pošumljavanje brda Gorice, Ljubovića, Ćemovskog polja i mnogih drugih mjesta u Crnoj Gori, nekada, rađena su na dobrovoljnoj osnovi i, naravno, u organizaciji države. To je rezultiralo i time da je, u doba socijalizma, postojao čak i kult omladinskih radnih akcija, a u školama se velika pažnja poklanjala goranskim sekcijama.

Danas, nažalost, to je malo rjeđi slučaj, zato što, istog mišljenja su Bojana i Milica, obaveze vezane za društveno koristan rad moraju početi od školskih dana, tj. od malih nogu – manje obaveze, vezane za društveno-koristan rad.

,,Ovdje ne isključujem ni svoju generaciju, kao ni sve generacije koje su odrasle nakon tog sistema. Koliko god sad iz ove perspektive na to gledamo kao na ograničavanje slobode i upravljenje tuđim slobodnim vremenom, moramo se ipak skloniti od svojih ekrana i shvatiti da ne radimo ništa društveno korisno“, ocijenila je Boca.

Kršikapa je ukazala da ,,i danas postoje akcije pošumljavanja, ali ne u istoj mjeri kao prije“.

,,Međutim, ovih godina, to uglavnom rade nevladine organizacije“, podsjeća ona.

Uloga države i opština u smanjenju odlaganja otpada

Pored svega, Boca je ocijenila i da ,,sistem postoji, ali ne funkcioniše“, te da se, ipak, mora (po)raditi na kažnjavanju ,,jer mi očigledno ne znamo drugi način da se dozovemo pameti“.

,,Primjera radi, ako se pronađe divlja deponija u prirodi, nemoguće je da se ne sazna čiji bi to otpad mogao biti. Mi smo na našim akcijama, bez namjere da se igramo detektiva, pronašli par dokaza koji direktno ukazuju na to čije smo smeće pokupili“, navodi Milica.

Bojana, pak, tvrdi i da jemjera na pretek, ,,ali volje očigledno nije“, zato i predlaže određena rješenja:

,,Kante za smeće (koje ne postoje na većini lokacija); kontrola kritičnih lokacija(deponije); odgovarajuće kazne za svako odlaganje otpada na mjestima gdje nije predviđeno; motivisati radnike komunalnog da rade svoj posao kako treba (što do sada nije bio slučaj); jača idejna i radna uključenost Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma; svi građani kao i komanije da su obavezni da površinu svog dvorišta, u okviru ograde i par metara van nje, održavaju urednom i, ono najbitnije – da na pozicijama budu ljudi koji znaju šta rade, a ne oni kojima se popunjavaju prazna radna mjesta – ,,veze radi“, kategorična je Krišikapa.

Preuzete obaveze Crne Gore

U procesu pristupanja Evropskoj uniji, Crna Gora je, između ostalog, preuzela obavezu da poveća udio reciklirannog otpada u odnosu na otpad na deponijama.

Iz tog razloga Milica Boca, kao jedno od mogućih rješenja, predlaže da velika preduzeća treba da imaju obavezu recikliranja otpada, ali bez obaveze države da ih na tu vrstu obaveze stimuliše finansijski.

,,S druge strane, finansijski treba stimulisati pojedince koji su dovoljno odgovorni da svoj otpad recikliraju. Smatram da reciklažni centri trebaju da budu preduzimljiviji i da budu građanima na raspolaganju. Da nas motivišu da pravilno odlažemo otpad, a ne da nas svojim mjerama dovode u situacije da se stvaraju nove deponije širom opštine“, objašnjava Boca.

Takođe, kao jednu mjeru, koja se sama nameće, Kršikapa je apelovala i da se konačno mora napraviti veliki reciklažni centar.

,,Samim tim bi valjalo građanima približiti ekologiju i načine od kojih mogu da profitiraju od nje. I, naravno, ono najbitnije – sortiranje otpada da bi uopšte mogao funkcionisati reciklažni centar“, zaključila je Kršikapa.