Mogli bismo se, po Kejvovom nagovoru, otisnuti ka dalekim nebesima. Kome se to čini kao preveliki zalogaj za ovo nedjeljno poslijepodne, mogao bi za početak preusmjeriti pogled sa svog pametnog telefona, TV ekrana, dnevne politike, napola ispušene cigarete koja dogorijeva u pepeljari, posljednjeg zalogaja hamburgera, obnaženih tijela neznanaca na plaži, pohotnih pogleda frustriranih staraca, knjige koju se pretvaraš da čitaš jer barmen u pozadini narodnjacima liječi slomljeno srce, svakidašnjeg nezadovoljstva koje ljeti nekako postaje veće jer izgleda kao da svi umiju da žive intenzivnije i bolje nego ovaj koji ispija tvoju kafu i šapuće ti tvoje misli. Mogli bi, dakle, za početak da preusmjerimo pogled ka nebesima. Ah, da… vidi ga, dobro staro nebo… Šta će nam i dalje, kog vraga, pored sadržajima pretrpane zemlje? Ima nekih visina sa kojih se ne spuštaju padobrani i na koje ne stiže nijedna letjelica. Ima značenja koja se sa neba čitaju, a koja meteorolozi nisu otključali. Jednom kada se otključa taj izvorni smisao neba, postaje jasno da se zemlja spram njega premjerava, i da svi izbori koji na njoj napravimo jesu mjera tog odnosa i ispit da li i u kolikoj mjeri stojimo u odnosu prema njemu. Kako o fenomenima koje smo u ovoj sedmici susretali sudi književni kritičar dr Radoje Femić, čitajte u redovima koji slijede.

JEZIK

Još uvijek bezalternativni način opštenja čovjeka sa svijetom – spoljašnjim, kroz susret s drugim, ali i unutarnjim – sa sobom. Najpotpunija legitimacija (sa)govornika, pouzdani čuvar intelektualnog i emocionalnog bogatstva, nezgodni svjedok misaone oskudice. Indikator prisustva, ali i odsustva lektire. Znak starinske, pomalo zaboravljene rustikalnosti, ali i prodorne urbanosti. Glas narodnosne posebnosti u vavilonskom metežu.

TEMELJNI UGOVOR

Lakmus papir društvene zbilje. Vododjelnica političkih i kulturoloških stremljenja. Linija razdvajanja između navodnih kosmopolita, frustriranih nemogućnošću praktikovanja logora u savremenoj Crnoj Gori, i obilježene ogromne većine, koja participira u neporecivosti viševjekovnog duhovnog kontinuiteta.

TRINAESTOJULSKA NAGRADA

Predvidljivi dvorski folklor. Uzaludna stimulacija i promašena investicija. Znak anahrone svijesti o mogućnosti održanja institucionalnog monopola u kulturi, naivno vjerovanje da institut individualne apanaže doprinosi kolektivnom preobraćenju. Kultura, ipak, nije kombinat.

KREDIT

Usud tranzicijskog pretrajavanja, prinudna i trajna relacija između pojedinca i ekonomske elite, uvijek orne za eksploataciju. Opaki mehanizam širenja eufemizama, zasnovan na slatkorječivoj i primamljivoj poetici anuiteta, koja (ne)uspješno krije pouzdanu istinu da je konopac, ipak, vješto stegnut oko klijentovog vrata.

KNJIŽEVNA KRITIKA

Nadahnjuće analitičko bunarenje, arheološki zamah lišen mehaničkog napora, ogledanje u nepreglednom moru čitalačkih utisaka koje odabranom metodologijom valja kanalisati. Model da se relacija čitanje – pisanje učini povratnom i djelatnom. Otvorena opasnost da se subjekt kritike, na zadovoljstvo objekata kritike, pretvori u oblapornu mašinu za proizvodnju prikaza, osvrta i ogleda. Strast koja se konvencionalizuje kao profesionalni i životni izbor zbog kojeg sve ostalo figurira kao sporedno.

TENIS

Samodovoljna sportsko-estradna svetkovina koju valja posmatrati u kontekstu čuvenog, teorijski obrazloženog jednakostraničnog trougla koji čine sport, kapitalizam i destrukcija. U posljednje vrijeme, istini za volju, i kompenzacioni mehanizam nacionalnog ponosa i zadovoljstva. Subverzivni način za poen na terenu globalističke pomame. 

KRIZA

Hedonistička evokacija minimalizma, poziv na apsolutizaciju instinktivnosti, startni zvauk za akumulaciju dobara i eliminisanje zajedničarenja. Regulacioni model za redukciju čovjeka i čovječnosti na poželjnu i krajnu mjeru – hrčka.

PITER BRUK

Tumač vječite i božanstvene tajne teatra. Pomiritelj šekspirovske introspekcije i metafizike, ali i brehtovske intencionalnosti. Učitelj drevne istine o supremaciji eksplozije života na sceni nad pozorišnim stilom, tehnikom i konvencijom. Čarobnjak koji je spojio praksu i ideju i obesmislio podmuklo dejstvo posljednje biografske činjenice – smrt. 

EXIT

Povod iskušavanja muzičkih, žanrovskih i kulturoloških granica. Žilavi koncept karnevala, uklopljen u zahtjeve konzumerističke epohe. Kakofonični izraz tinejdžerske pobune. Suspregnuti ostatak osujećenog hipijevskog zanosa. Praktično i sasvim lično – redovni povod julske nesanice u novosadskim hostelima u kojima je autor ovih redova godinama odsijedao.